Odmah onako na prvu želim napisati da je koncert benda Nazareth protekao u ozračju čiste, prizemne i sirove hard rock nostalgije i vrhunske klupske atmosfere. Nostalgija je tu itekako prisutna jer 80 % publike bilo je starije i još malo starije populacije. I osobno, bio sam tu jer Nazareth je bend koji je obilježio moje tinejdžersko doba, kada sam dosta vremena provodio slušajući njihove albume iz ranih, srednjih i kasnih sedamdesetih.
Ta impresivna diskografija sastoji se od sljedećih ključnih izdanja: Nazareth (1971), Exercises (1972), Razamanaz (1973), Loud ‘n’ Proud (1973), Rampant (1974), Hair of the Dog (1975), Close Enough for Rock ‘n’ Roll (1976), Play ‘n’ the Game (1976) i Expect No Mercy (1977), No Mean City (1979), Snaz! (1981) i Boogaloo (1998).
Zašto je navodim? Razlog je samo jedan: da se vidi da su moja i malo starije generacije imale itekako plodno i kvalitetno hard rock štivo koje je valjalo savladati i pročitati… oprostite, preslušati.
Nostalgija je sveprisutna jer iz originalne postave tu je samo basist Pete Agnew, koji je od samih početaka 1968. do danas i sa svojih 80 godina sjajno se nosi s cijelom ovom pričom oko njihove svjetske turneje, na kojoj promoviraju aktualni studijski album Surviving the Law (2025), ali i obilježavaju desetljeća bogate rock povijesti uz legendarne bezvremenske hitove poput “Love Hurts” i “Hair of the Dog”.
Najveći fokus svakako je na novom pjevaču Ganniju Pontillu (pridružio se u prosincu 2025., zamijenivši dugogodišnjeg pjevača Carla Sentancea). Uistinu nije nimalo lako ni jednostavno zamijeniti kultne vokale u bendu s tradicijom od preko 50 godina. To definitivno nikada nije lak zadatak, no Pontillo je sinoć briljirao. Njegov moćan, hrapav i prodoran glas gotovo savršeno je iznio stare klasike, pri tome unoseći toliko potrebnu svježinu i energiju koja zapravo podiže cijeli bend.
Što napisati o neuništivoj ritam-sekciji? Jedini preostali originalni član, Pete Agnew, dokazao je zašto je rock legenda. U potpunosti skuliran, izvrsno se nosi sa svime u bendu, a njegova bas-gitara, u savršenoj sinergiji s bubnjevima njegova sina Leeja Agnewa, držala je čvrst, glasan i nepogrešiv ritam tijekom cijelog koncerta.
Na kraju tu je i gitarist Jimmy Murrison. Još je jednom pokazao zašto ima najdulji gitaristički staž u povijesti benda. Njegovi riffovi i solaže zvučali su masno, glasno i točno onako kako hard rock iz 70-ih i treba zvučati. Posebno je važno istaknuti da ovaj gitarist sve svira prstima, bez trzalice, što samo pokazuje kako se uspješno nosi s upečatljivim izazovima hard rocka na ovako suptilan i izuzetno osebujan gitaristički rukopis – koji je zapravo satkan od cijelog brda gitarističkih bravura i minijatura.
Nazareth je sinoć u sat i četrdeset minuta vrlo nadahnuto, korektno i profesionalno isporučio svoju playlistu, a kao što se i očekivalo, najveća eksplozija emocija i zborskog pjevanja u Tvornici dogodila se pred sam kraj regularnog dijela. Izvedba kultne balade “Love Hurts” i žestoke himne “Hair of the Dog” doslovno je sve pogodila baš onako kako treba. Nisu li svi baš zato bili tu, na ovom mjestu, u ovom prostoru i samo se prisjećali najljepših trenutaka svoje mladosti?
Zagreb je dobio pravi, iskreni i visokoenergetski rock ‘n’ roll show. Iako bend broji desetljeća na sceni i prošao je kroz brojne promjene, sinoćnji koncert pokazao je da Nazareth i dalje praši s nevjerojatnim žarom i pri tome nimalo ne gubi svoju koncertnu oštricu. Publika je bend ispratila gromoglasnim pljeskom, a Tvornica se još jednom potvrdila kao odličan prostor za baš ovakve upečatljive klupske svirke.
Prema službenim podatcima s njihove aktualne turneje “Still Rockin’ Hard Tour 2026”, standardna set-lista izgleda ovako:
Telegram
Miss Misery
Razamanaz
Shanghai’d in Shanghai
Love Leads to Madness
Dream On
Holiday
This Flight Tonight (obrada pjesme Joni Mitchell)
When The Lights Come Down
Whiskey Drinkin’ Woman
Beggar’s Day
Changin’ Times
Hair of the Dog
Love Hurts (obrada pjesme The Everly Brothers – njihov najveći hit)
Turn On Your Receiver
Bis (Encore):
Where Are You Now
Go Down Fighting
Yours,
Mladen Loncar – Mike
