Tomislav Goluban gostovao 2. veljače 2025. u križevačkom Klubu Kulture
Na društvenim mrežama postoji video zapis gdje Billy F. Gibbons svira za par novčića na ulici u Helsinkiju i gdje ga nitko ne prepoznaje i svi samo prolaze, čak niti ne zastanu da čuju o čemu se radi. Za ne povjerovati, ali tako je!
Jednako tako nisam ni sam mogao vjerovati da se ekipa moje generacije ili malo stariji, ali i oni mlađi nisu odlučili tu pod nosom, u rodnome gradu, i to uz besplatni upad poslušati što nam je sinoć spremio ovaj vrlo nadahnuti kvartet predvođen Tomislavom Golubanom.
Čudna je ta križevačka spika i stoga svaka čast i pohvala svima, koji su se sinoć našli u Klubu Kulture kako bi slušali i uživali u bluesu kojeg Goluban itekako smišljeno, smireno i opušteno izvodi uz pratnju akustične i električne gitare i bas gitare. Goluban i njegov usnjak davno su prešli našu i europsku granicu i te je ovom prilikom Tomislav prezentirao svoj blues u akustičnoj formi i zapravo se igrao s puno stvari i na neki način ispipavao puls slušatelja – publike, koji su pristigli u Križevce iz Kutine, Koprivnice i Bjelovara. Svi zajedno svjedočili smo odličnoj i nadasve intimnoj glazbenoj priči u kojoj smo čuli i one pjesme, koje dosad nismo imali prigode čuti.

Vid Kotarski (akustična gitara, vokal), Hrvoje Funda (električna gitara, vokal), Vjekoslav Geček (bas gitara ) i naravno, Tomislav Goluban (vokal, usna harmonika) – ova četvorka uspjela nam je prenijeti svoju viziju ogoljele blues forme. Iako je u bluesu to doista relativno jer su (po)nekad dostatni samo vokal i ruke, dlanovi bez ikakvih instrumenata.
Valja svakako naglasiti sjajnu gitarističku međuigru Vida i Hrvoja, gdje je ovaj puta Hrvoje imao nekako više prostora i to je itekako dobro koristio, bas gitara je odrađivala svoj dio priče, dok je mene osobno Tomislav iznenadio više svojim vokalom nego usnjakom. Ovaj dio priče oko usne harmonike davno sam apsolvirao. Mogli smo iz prve ruke čuti priče, koje blues glazbenici vole pričati o tim nekim svojim trenucima, događajima i osobama. Vrlo uspješno i koncizno Tomislav i ekipa su istovarili svoj blues s naglaskom na „ForHill Blues“ te je bilo doista simpatično sve to skupa čuti i doživjeti. Svjedočili smo da je glazba univerzalni jezik, koji spaja ljude (a na to se referira priča, kako su američki glazbenici zagorske popevke preformulirali u shuffle te da je u konačnici zvučalo odlično).

Bogata karijera Tomislava Golubana, vođena isključivo entuzijazmom i neumornim radom, proteže se kroz više od dva desetljeća. U tom razdoblju Goluban je objavio 16 studijskih i 2 koncertna albuma, osvojio pet prestižnih nagrada Porin te tri nagrade Status Hrvatske glazbene unije. Tu su i nagrade koje je dobio izvan Hrvatske i Europe, ali i priznanja za svoj rad u samoj kolijevci bluesa u Americi. Doista nema nikakve dvojbe da njegova glazba odjekuje diljem Europe i Sjedinjenih Američkih Država, potvrđujući njegovu iznimnu umjetničku vrijednost i autentičnost. Svi koji prate njegov rad znaju da njegove pjesme pršte energijom i vrhunskom svirkom, a sinoćnji koncert nije bio iznimka, iako u malo laganijoj instrumentalnoj verziji. Ta sinoćnja prezentacija bluesa dala je još jednu briljantnu mogućnost da se blues, izveden na ovako jedinstven način, predoči i približi publici. Tomislav Goluban i ekipa priuštili su nam još jedno novo glazbeno iskustvo, koje bi valjalo čuti još koji puta, stoga neka sve opcije ostanu otvorene.


