U sklopu Dana Ksavera Šandora Gjalskog, najznačajnije književne manifestacije Krapinsko-zagorske županije, zabočki Regenerator ugostio je jedan od najoriginalnijih bendova regionalne scene – Nemeček, rock power trio koji čine Vedran Živković, Leo Beslać i Borna Maksan.
Nakon više od trideset nastupa ove godine diljem Hrvatske, regije i srednje Europe, bend je u Zabok donio svoju verziju balkanskog „zida zvuka“ – monumentalno i hipnotičko iskustvo koje briše granice između prošlosti i budućnosti.
Ovo je već treći put u godinu dana da gledam i slušam Nemeček uživo i mogu reći da me dečki svaki put sve više iznenađuju svojom originalnošću i sirovom energijom glazbe koju izvode. S obzirom na lokaciju koncerta, iako je riječ o predivnom novouređenom klubu Regenerator u Zaboku s odličnim razglasom, brinulo me da će koncert privući malo ljudi. Međutim klub se solidno popunio nešto malo prije samog nastupa.

Već od prvih tonova bilo je jasno da publiku očekuje intenzivno glazbeno putovanje. Frontman Vedran Živković svojom jedinstvenom svirkom na tamburi i sugestivnim vokalom, uz Beslaćevu energiju na klavijaturama i Maksanove snažne ritmove, stvorio je gust, melankoličan i atmosferski pejzaž.
Bend je u nešto više od sat vremena koncert predstavio svoje albume – prvijenac „Prokletije“ te aktualni „Prokletije II“ – ambiciozni konceptualni album koji se nadovezuje na debitantski. Setlista je vješto spajala starije i novije skladbe, a cijeli nastup bio je prožet fluidnim prijelazima koji su stvarali dojam jedne neprekinute glazbene cjeline.
Zvuk Nemečeka bio je snažan, sirov i kristalno jasan. Za jedan bend koji umjesto gitara i basa ima tamburu, nevjerojatno je koliko mogu zvučati moćno što pokazuje i reakcija publike u prvim redovima koja je ‘headbangala’ cijelo vrijeme.

Jedan od vrhunaca večeri bila je izvedba nagrađene pjesme „Mirila“, za koju je bend 2024. osvojio prestižnu nagradu „Milan Mladenović“. Uz hipnotičke melodije, jake ritmove i mračnu, gotovo ritualnu atmosferu, Nemeček svaki put iznova dokazuje svoj status benda koji spaja tradiciju i suvremenost u neponovljivom glazbenom izrazu.
Vizualno, koncert je bio minimalistički, ali dojmljiv – svjetlosni efekti i jednostavna scenografija bacili su fokus na snagu glazbe, dok je publika u prvim redovima neumorno plesala i reagirala na svaki crescendo.
Za kraj, bend se vratio na bis i ponovno izveo „DajBog“, zaokruživši time koncertno putovanje u punom krugu. Ovacije publike potvrdile su da je riječ o bendu koji ne poznaje granice između žanrova, ni između izvođača i slušatelja.

Nemeček je i ovog puta pokazao da njihova glazba nije samo zvuk, već iskustvo – spoj kozmičke energije, panonske melankolije i rockerske strasti koji dugo ostaje u ušima i mislima publike.


