Nenadjebivi Anthrax

Ponedjeljak navečer. „Bapski“ termin koncerta – od 19:30 pa do 21:00 (kako bi ekipa stigla na Sabaton). Bez predgrupa, svevremenski Anthrax. Pred krcatom dvoranom prva najava za izlazak Anthraxa je bio „The Number of the Beast“ koga drugog nego Maidena. A zatim od Otisa Reddinga „I Can’t Turn You Loose“. I onda su slijedile zvijezde večeri.

Otvorili su s „Among the Living“, klasik s istoimenog albuma iz 1987. koji je definirao zvuk thrash metala. Nastavili su s coverom Joea Jacksona „Got the Time“. Teško je uopće zamisliti kako ova stvar zvuči u originalu jer je odavno Anthraxova. Što god bi Belladonna najavio – slijedilo je golemo oduševljenje i odobravanje: „Madhouse“, „Caught in a Mosh“. A kad je najavio stvar iz 1984. – podsjetnik odakle su krenuli i koliko toga su prešli… Što reći? Kapa do poda!

Komunikacija s publikom im je bila odlična, i sami su bili iznenađeni ludnicom koja je trajala cijelo vrijeme. „Keep It in the Family“, „Breathing Lightning“, „It’s for the Kids“, teško je izdvojiti što je bilo bolje. Za kraj su ostavili „Medusa“ i „Indians“, a onda je Boogaloo krenuo zazivati – još! I dobili smo još.

No, da ih se zagrebačka publika dojmila pokazali su i bisom nakon „službenog“ bisa („Antisocial“ i „I Am the Law“). Jer, kako su i sami rekli, i oni su htjeli još. Po prvi put na turneji su izveli „I’m the Man“ na oduševljenje svih.

Padale su tu kiše trzalica, slijevale su se rijeke znoja ne samo u moshpitovima kojih je bilo puno i gotovo cijelo vrijeme.

Sami članovi benda su bili osupnuti fenomenalnom atmosferom te su htjeli publiku povesti sa sobom na ostatak turneje. Više puta su spomenuli kako su zahvalni što se i dalje dolazi na njihove koncerte jer su time ostvarili sve svoje snove.

Jedina zamjerka – preskupe majice od 50 eura. Što je previše – previše je i za Anthrax. Sve ostalo – vrh vrhova.

Ako je netko poslije i išao na Sabaton, ne znam je li ga se mogao dojmiti nakon uistinu nenadjebivog Anthraxa. Ponedjeljak navečer, termin kada još ni kokoši nisu otišle leći…