Neno Belan je jedan od onih pjevača koji ima raznovrsnu publiku. Tako, iako sam orijentirana više na rock, punk i metal, nemam problema otići na njegov koncert. S obzirom na to da se radi o 40 godina karijere, znala sam da će to biti pravi show i spektakl. I odmah na početku mogu reći da je produkcija bila svjetska, a organizacija odlična. Moj jedini problem bio je mojih 166 cm visine, a pozornica visoka više od 2 metra. No, snašla sam se kao i svi ostali. Ionako je bilo najbitnije da publika vidi sve, a da svi budu sigurni da ništa neće propustiti, tu su bila tri video walla. Na dva postranična vrtile su se snimke sa pozornice, a na središnjem su bili razni vizuali, ali i snimke publike i svih izvođača.
Belan je sišao stepenicama uz ovacije publike, a iza njega je bio veliki natpis „Hvala ti živote, srce mi se smije“. I show je počeo.
Četiri sata uživanja
Svi znamo da je koncert trajao četiri sata i, kao što sam očekivala, tako je i bilo. Nitko nije otišao ranije, a razloga je bilo mnogo. Jedan od njih je svakako taj što je koncert bio konceptualno odlično zamišljen, a na skoro svakoj drugoj pjesmi bilo je neko iznenađenje.
Koncert je započeo oko 20:30h, a prva Belanova riječ bila je:
„Dobra večer, Arena! Imao sam veliku potrebu da vam se prvo obratim s par riječi. Neću biti patetičan ni previše dužiti, ali ovo večeras je doista nešto posebno… 40 godina glazbe, emocija, uspomena – i sve to ne bi imalo nikakvog smisla bez vas. Uvijek ste uporno tu uz mene kroz sve ove godine, kroz svaku pjesmu, svaki refren, svaki koncert. I zato, iz dubine mog srca, jedno veliko – hvala! Ovo je naša noć, dajmo sve od sebe i neka se pamti! Zagreb, jeste li spremni za četiri sata čistog uživanja?!“
Koncert je započeo pjesmom „Zvuci ulice“. Pozornica je bila podijeljena na tri kata. Donji, glavni dio zauzeo je Neno s pratećim vokalima i Fiumensima, na gornjem dijelu bila je brass sekcija, bubnjevi, a na zadnjem simfonijski orkestar. Iako sam možda malo pomiješala, važno je da je pozornica bila puna i savršeno posložena.
Na pjesmi „Dok tebe ljubim“ pridružio im se saksofonist Marina koji je sišao stepenicama, a Neno ga je dočekao i počela je nova ovacija. Arena je bila u ekstazi, a atmosfera je bila fantastična cijelo vrijeme.
Iznenađenja i gostovanja
Neno je koncert konceptirao tako da je nakon svake nekoliko pjesama predstavljao članove benda. Tako je došlo vrijeme za predstavljanje Olje Dešića, kojeg je predstavio riječima:
„Već dobar dio večeri ga gledate s bas-gitarom u rukama, ali sada preuzima potpuno novu ulogu. Osim što je vrhunski basist, on je i autor svih orkestralnih aranžmana koje ćete čuti večeras. Vrijeme je da uzme dirigentsku palicu i povede naš mali orkestar! Veliki pljesak za mog prijatelja i sjajnog glazbenika – Olju Dešića!“
Nakon nekoliko pjesama, Neno je predstavio i svoje prateće vokale Luciju Marcelić i Anu Kabalin, uz riječi:
„Večeras na ovoj pozornici nije samo energija, nije samo strast – tu su i dva nevjerojatna ženska glasa koja su mi čast i zadovoljstvo imati uz sebe kroz cijeli koncert! Prva dolazi iz predivnog Zadra, članica sjajne skupine Pink Noise – Lucija Marcelić! A druga je dama čiji glas poznajete iz legendarne postave Parnog Valjka – Ana Kabalin! Dame i gospodo, veliki pljesak za ove divne glazbenice koje s nama dijele ovu posebnu večer!“
Uslijedio je duet s Anom Kabalin i pjesma „Rijeka snova“, koja je podigla atmosferu na još višu razinu.
Neno je tijekom koncerta često iznenađivao publiku i svojim gostima. Nakon dueta s Anom, Neno je na akustičnoj gitari otpjevao zajedno s publikom „Ponoćna zvona“, a potom je pozvao svoju kćer Nikolinu da se pridruži na pozornici i otpjeva pjesmu „I Can’t Help Falling in Love With You“.
A onda je uslijedilo još jedno veliko iznenađenje. Neno je na pozornici dočekao nevjerojatni Cubismo, koji je zajedno s njim otpjevao „Bambina“. Neno je potom napustio pozornicu, a Cubismo je nastavio s njegovom pjesmom „Plešem ispod oblaka“.
Dalje su uslijedili nastupi klapa More i Kampanel, harmonikaša Vinka Didoviča i mandolista Davora Krnjaka, koji su otpjevali „Zaboravi“ i „Srce od leda“, dok su svi gosti i izvođači bili na pozornici.
Emocionalni trenutci i hommage Massimu
Jedan od najemotivnijih trenutaka bio je posveta Massimu, koju je Neno najavio riječima:
„Vrijeme je za jedan poseban trenutak večeri. Znate, moj bubnjar Leo Rumora cijelu noć drži ritam i čvrsto stoji iza bubnjeva… Ali sada, na trenutak, ostavlja palice i dolazi naprijed – jer večeras ne svira, večeras pjeva! Leo je čovjek koji je sa mnom na pozornici već 29 godina – najduže od svih u bendu. Prošli smo zajedno toliko koncerata, toliko pjesama, toliko uspomena… a večeras ćemo podijeliti još jednu. Izvest ćemo zajedno jednu prekrasnu pjesmu u čast velikog i neponovljivog Massima. Ovo je naš način da mu odamo počast i podijelimo s vama emociju kroz glazbu. Dame i gospodo, veliki pljesak za Lea Rumoru!“
Zajedno su otpjevali „Zar više nema nas“, a cijela dvorana je bila u suzama, ali i pjevala s njima.
Koncert je završio u atmosferi koja je bila doslovno čarobna. Bend je iznenadio Belana s tortom od jagoda i čokolade, što je najavilo pjesmu „40 godina“ – kao simbol proslave i svih uspomena koje su prošli.
Tijekom koncerta, publika je dvaput vidjela trake koje su letjele po areni, a Neno je obećao – 40 pjesama i doista, sve su bile odsvirane i otpjevane.
Na kraju, Neno Belan i Fiumensi, svi njegovi gosti i cijela organizacija zaslužuju ogromno priznanje jer je koncert bio na svjetskoj razini – spektakl kakav iskreno nisam očekivala.
