New York Dolls – “Too Much Too Soon” (1974.)

“Too Much Too Soon” oduvijek je bio moj omiljeni album jednog od najdražih bendova. Planirao sam mu se posvetiti bez žurbe, još jednom ga preslušati pjesmu po pjesmu, ali sudbina je htjela drugačije. 28. veljače 2025. napustio nas je i posljednji član New York Dollsa – David Johansen. Osim što je ostao upamćen kao frontmen ovog kultnog benda, Johansen je imao i solo karijeru pod vlastitim imenom te kao Buster Poindexter, no njegov najveći trag ostao je upravo s Dollsima.

New York Dolls su svoj drugi album, “Too Much Too Soon”, objavili 10. svibnja 1974. nakon nezadovoljstva produkcijom prvijenca. Kako bi im dao novi zvuk, angažirali su Georgea “Shadow” Mortona, poznatog po radu s The Shangri-Las. Rezultat? Album koji slavi neukrotivu sirovu energiju, savršeno balansirajući originalne pjesme i obrade.

Album otvara “(There’s Gonna Be A) Showdown”, obrada soul hita Archieja Bella & The Drellsa. Dollsi unose svoj prepoznatljivi punk stav, uz Johansenov karizmatičan vokal i oštre gitarske linije Johnnyja Thundersa i Sylvaina Sylvaina. Slijedi “Babylon”, pjesma koja kombinira punk energiju i rock’n’roll temelje uz plesni ritam, dok “It’s Too Late” donosi blues prizvuk i sporiji tempo – Johansenov glas ovdje je natopljen melankolijom, a gitarske dionice dodatno naglašavaju emocije.

Potom dolazi “Stranded in the Jungle”, obrada The Cadetsa, gdje Johansen postaje pripovjedač, dok bend stvara kaotičnu, ali kontroliranu atmosferu koja odražava osjećaj izgubljenosti. “Don’t Start Me Talkin'”, obrada Sonnyja Boya Williamsona, dolazi kao prava blues eksplozija kroz punk filter. Jedna od najboljih pjesama na albumu je “Puss ‘n’ Boots” – seksualno sugestivna, provokativna i zarazna, savršeno utjelovljuje Dollsov smisao za humor i njihovu buntovnu estetiku. “Chatterbox”, s druge strane, donosi neočekivani moment – Johnny Thunders preuzima vokalne dužnosti, dok njegov prepoznatljivi gitarski stil dolazi do punog izražaja. Album zatvara “Human Being”, i to kako dolikuje – moćno i prkosno. Možda je upravo “Human Being” najbolji mogući način za zatvoriti ovakav album i ostaviti trajni utisak.

Omot albuma Too Much Too Soon odražava sirovu energiju New York Dollsa – naslovnica prikazuje bend u punoj akciji na pozornici, hvatajući njihov divlji duh i glam-punk estetiku. Stražnja strana albuma donosi fotografiju benda iz studijskog foto sessiona, bez suvišnih dodataka ili umjetničkih intervencija, čime se naglašava njihov autentični, neispeglani stil. Minimalistički dizajn, bez knjižica ili postera, potpuno odgovara zvuku benda – direktno, neukrašeno i iskreno, baš poput njihove glazbe.

Unatoč pozitivnim kritikama, Too Much Too Soon nije postigao komercijalni uspjeh, dosegnuvši tek 167. mjesto na Billboardovoj ljestvici. Mortonova produkcija istaknula je sirovu energiju benda, a mnogi su album smatrali čak boljim od debija. No, financijski podbačaj i interni problemi ubrzo su doveli do raspada benda.

Danas je jasno – New York Dolls su bili ispred svog vremena. Too Much Too Soon ostaje kultni album koji je ostavio dubok trag na punk rock, glam rock i alternativnu scenu. Dolls su postavili temelje za sve što će uslijediti – od Sex Pistolsa i Ramonesa do Hanoi Rocksa i Guns N’ Rosesa.

Bend je 2007. godine nastupio na zagrebačkom INmusic festivalu, u postavi gdje su još uvijek bili Johansen i Sylvain. Sad, kada je i posljednji New York Doll otišao, ostaje samo naslijeđe – a u njemu i Too Much Too Soon jedan od onih albuma koji možda nisu dominirali ljestvicama, ali su oblikovali povijest rocka i odredili budućnost punk pokreta.