“Jebeš kritičare! Ja volim Nocturamu!” Kad takvo što za svoj novi album izrekne Nick Cave, autorska veličina, ali istovremeno i uvjerljivo samokritična persona, izjava ima dodatnu težinu. Prisjetimo se samo da je isti čovjek za svoje više nego solidne albume “Murder Ballads” i “Henry’s Dream” rekao da su poput vica, dakle, za jednokratnu konzumaciju (prvi) i šlampavi (drugi), da s vremenskim odmakom ima čak i ozbiljnih zamjerki gromoglasno hvaljenom “Tender Prey”, da se prvih radova s The Birthday Party gotovo pa srami, te da i inače nema mnogo dlaka na jeziku kad je u pitanju ičiji, pa i vlastiti rad, ni ne možemo nikako uzeti ovu izjavu o albumu iz 2003. kao puku samopromociju i marketinško pozerstvo.
“Nocturama” je najslabije ocjenjivan Caveov album s The Bad Seeds, a i po mom osobnom sudu uistinu njegovo najtanje ostvarenje. Pa, ipak, sedam godina kasnije, evo, čak ću reći da je bio podcijenjen i da mogu razumijeti zašto ga i sam Cave nije “potopio” kao neke svoje već navedene albume. Da, “Nocturama” odiše tom nekom čudnom vrstom beskrvnosti, koja ga čini nalik poslovnoj obvezi prije nego umjetničkom djelu. No, zapravo, donosi svoga autora u jednom, uvjetno rečeno, opuštenom izdanju, u misiji bez misije, u rječitosti bez gromoglasja, u usporenom raskoraku od duhovnih introspekcija s prethodna dva, velika albuma do buđenja zatomljene sirovosti i glazbene raspojasanosti koje će donijeti sljedeći projekti. “Nocturama” je čudna, vrlo čudna zvjerka, a nakon ovih već sedam godina otkako je izišla i ostavila me ravnodušnim, sve je češće u mom CD-playeru i još češće joj tepam u ženskom rodu, kako joj naziv i navlači.
Uvodna “Wonderful Life” zaista se na prvu doima kao vrlo blijed nastavak “No More Shall We Part”, ali melodija je to i opuštenost izvedbe koja ne može ne ući vam u uho. A Cave se doima sve manje pjesnikom iz podzemlja, a više izvođačem poželjnim i u nedjeljnopopodnevnim kolaž-emisijama. I to mu čak pristaje, nešto poput nagrade za sav trud proteklih godina umočenih u ovisništvo, boemštinu i mazohističko seciranje vlastite duhovnosti i emocionalnosti. A ako je “Wonderful Life” ipak tek zgodna pjesma, “He Wants You” će vas definitivno zarobiti, samo ako joj se prepustite više od devet puta. Nježna, nepogrešiva melodija, premda ispeglana, savršeno nosi pjesmu čije riječi zamahuju prvenstveno jezikom slike i sugestije, bez težine kakvu obično imaju Caveovi stihovi. Kad kažem da mi je trenutno to čak jedna od najdražih Caveovih pjesama, možda zalazim u pretjerivanje, ali uši mi je žele slušati i slušati.
No, baš kad se učini da sve ide u sasvim zadovoljavajućem smjeru, stvari skreću nizbrdo, odnosno, tamo gdje je većina kritike zaturila “Nocturamu”. “Right Out of Your Hand” je ćudljiva, nezanimljiva laganica kakvu uistinu nisam očekivao od autora ovoga kalibra, a singl “Bring It On”, uglavnom pozdravljen od kritike (popraćen neuspjelo ironičnim spotom), ubrzava već pomalo umrtvljen tempo. No, samo tehnički, jer, iako u osnovi više nego uredna, konfekcijski krojena rock-pjesma, “Bring It On” je u najmanju ruku nedostojna potpisa koji stoji ispod nje. Nalik zgoditku nekog nerevolucionarnog rock-benda u stalnoj borbi za izlazak iz prosječnosti, ona je tečna, rasna koliko i uredna rock-pjesma, ali za stadione mnogo više nego za Caveove estradne ispovjedaonice. Rekao bih, iritantno standardna i konvencionalna pjesma za njegovu kajdanku, usprkos dovođenju za susjedni mikrofon sunarodnjaka mu i “brata po oružju” Chrisa Baileyja. No, recimo na tren da sam ipak sitničavo gunđalo, pa ćemo tu moći pronaći fine fluidne gitare, sjajan rad Warrena Ellisa na violini, osobito u tihom trenutku nakon prvoga refrena, te raspoložene vokale.
Prangijanje u “Dead Man in My Bed” ipak teško da može ikoga oduševiti. U njoj kao da su Cave i društvo htjeli zazvati neke stare, divlje dane, ali u pola snage, s pola ideje. Zato se povratak u baladne, tiše vode sa “Still in Love” doima ipak više nego dobrodošlim zaokretom. To je, kao i sljedeća “There is a Town” tek fina, ugodna pjesma, osim što bih potonju dodatno pohvalio zbog naglašene intimnosti. “Rock of Gibraltar” je, pak, jedna od najplesnijih Caveovih pjesama i jedna od najzaraznijih točaka albuma, kojoj bih dodao i “She Passed by My Window”, koja svijetli već samim ponavljanjem stiha “You gotta sanctify my love“, da ne spomenem opet sjajnu Ellisovu violinu u najboljoj maniri matičnog mu benda The Dirty Three.
I tako dolazimo do vjerojatno najzanimljivije ili bar najspominjanije pjesme na “Nocturami”. “Babe, I’m on Fire” je epska zajebancija, otpuštanje kočnica, kako benda, tako i samoga Cavea kao tekstopisca (riječi su gotovo pa idiotarija) i kao pjevača (na zavijanju pri pjevanju refrena pozavidjele bi mu i naše pseudocajke iz estradnih magazina, kolonija i rupčaga). Debelih dvanaest minuta preduga, ali svakom minutom ipak opravdana, kao razuzdana gaža. A nakon opetovanih slušanja, čak dolazim do zaključka da je ovom i ovakvom albumu, čudnom i nelinearnom, “Babe, I’m on Fire” najprikladniji epilog.
Što je, dakle, “Nocturama”? Cave bez autorske težine? Smislen iskorak iz visoko zacrtanih standarda? Najčešće mislim kako bi to bio sjajan EP, kad bi mu se oduzele sve brže pjesme i pokoja laganica (otprilike, pjesme na brojevima 3, 4, 5 i 10), no time kao da bi cijeloj ideji otkinuo krila. Jer, draž ove priče i jest u toj peglanoj nesavršenosti, u namjenskom neskladu baladnog i napaljenijeg dijela repertoara, u “lakoći” pjesama. Kao što je Cave voli, tako ja danas uživam u “Nocturami”, najženskijem od njegovih albuma. Uživam jer me opušta i ispunjava iako vrišti brojnim manjkavostima. No, da se razumijemo, to su ionako manjkavosti gotovo isključivo unutar opusa Cavea i The Bad Seeds. Preselimo li album u šire okvire, imamo sasvim pristojnu, upečatljivu zbirku pjesama, za kakvu bi većina suvremenika prodala i dušu vragu.
Toni Matošin
Osobna karta albuma
| {mosthumbviewer: images/SGrecenzije/2010/02/21/nickn.jpg, images/SGrecenzije/2010/02/21/nicknm.jpg, Nick Cave & The Bad Seeds – Nocturama, Center} | ||
| Izvođač | Nick Cave & The Bad Seeds | |
| Naziv albuma | Nocturama |
|
| Izdavač | Mute | |
| Producenti | NNick Cave & The Bad Seeds i Nick Launay | |
| Kronologija objave | 3. 2. 2003. (Velika Britanija) 25. 2. 2003. (SAD) |
|
| Snimano | SingSing, Melbourne, ožujak, 2002. | |
| Posebna napomena | Limitirano CD i DVD izdanje |
|
Popis pjesama
|
||
| 01. Wonderful Life 02. He Wants You 03. Right Out of Your Hand 04. Bring It On 05. Dead Man in My Bed 06. Still in Love 07. There is a Town 08. Rock of Gibraltar 09. She Passed by My Window 10. Babe, I’m on Fire |
||
| Linkovi | ||
| Nickcaveandthebadseeds.com Myspace.com/nickcaveandthebadseeds Hr.wikipedia.org/wiki/Nick_Cave En.wikipedia.org/wiki/Nick_Cave |
||
| Brin It On – Spot
|
||
{myspace}57497879{/myspace}
