Od flamenka i tambure do romske glazbe, jazza i world musica, Nina Ćorić godinama gradi vlastiti glazbeni prostor između tradicije i suvremenog autorskog izraza. Na novom albumu „Romance de la Luna (A Federico García Lorca)” ponovno se susreće s poezijom Federica Garcíje Lorce, ali ovoga puta kroz osam autorskih skladbi nastalih u suradnji s Mariom Rašićem i Markom Firstom. Album je rezultat dvogodišnjeg rada započetog kao Lorca Acoustic Project, a zagrebačka će ga publika uživo čuti 1. listopada u Centru za kulturu Novi Zagreb, gdje će Nina Ćorić nastupiti s Barraca Clubom u sklopu četvrte sezone ciklusa „Flamenco en vivo!”, uz posebnu gošću Evelinu Rudan.
Nina Ćorić posljednjih je godina posebno intenzivno istraživala točke na kojima se flamenco može susresti s drugim glazbenim tradicijama. S Tamburaškim orkestrom HRT-a snimila je album „Lorca, flamenco & tambura”, dok je suradnja s Balkan Zooom i Mariom Rašićem rezultirala albumima „Recycle” i „Muzika za ples”. I „Lorca, flamenco & tambura” i „Muzika za ples” bili su nominirani za Porin u kategoriji najboljeg world music albuma.
Na „Romance de la Luna” Lorca ponovno zauzima središnje mjesto, ali pristup je drukčiji. Umjesto obrade glazbe povezane sa španjolskom tradicijom, Ćorić, Rašić i First grade vlastiti autorski svijet oko Lorcinih stihova. Osam pjesama vodi kroz različita razdoblja pjesnikova stvaralaštva, a flamenco je pritom polazište, a ne granica. O nastanku albuma, odabiru Lorcinih pjesama, granici između uglazbljene poezije i autorske pjesme te nastavku projekta razgovarali smo s Ninom Ćorić.
„Romance de la Luna (A Federico García Lorca)“ napokon je objavljen. Kako se album razvijao od početne ideje Lorca Acoustic Projecta do osam skladbi koje danas čine završenu cjelinu i u kojem ste trenutku shvatili da više ne radite samo koncertni program nego album?
Cijeli proces je trajao dvije godine. Ono što je krenulo kao Lorca Acoustic Project s nekoliko autorskih pjesama pretvorilo se u album na koji smo svi jako ponosni.
Na albumu su „La Balada del agua del Mar“, „Canción de Noviembre y Abril“, „Cancióncilla del primer deseo“, „Baile (de Carmen)“, „Romance de la Luna Luna“, „Canción del Gitano apaleado“, „Vals en las Ramas“ i „Casida de las palomas oscuras“. Kako ste birali Lorcine tekstove i što je glazbeno i tematski povezalo upravo tih osam skladbi?
Tekstove sam birala isključivo prema tome kako me glazba asocirala na njih. Redoslijed pjesama na albumu uvodi slušatelja u ranu fazu i prve Lorcine zbirke pjesama, vodi ga do najpoznatijih zbirki ‘Poema del Cante Jondo’ i ‘Romancero gitano’, zatim putujemo preko oceana i zbrike ‘Poeta en Nueva York’ i pjesme „Vals en las Ramas“. Album zatvara pjesma „Casida de las palomas oscuras“ u kojoj Lorca proročanski pita ‘gdje je moj grob’.
Mario Rašić i Marko First imaju važnu autorsku ulogu u projektu, dok vi potpisujete adaptacije Lorcine poezije. Kako je konkretno izgledao proces nastanka pjesme, je li polazište najčešće bio Lorcin stih, melodija, harmonija, ritam ili zajedničko improviziranje?
Konkretno ovako: Mario napravi pjesmu ili samo melodiju i dâ mi je na slušanje. Ako me ponese, uzmem svoje zbirke Lorcine poezije (inače dragocjen poklon prijatelja Kreše Galovića) i tražim stihove dok ih ne nađem. Nakon toga zajedno definiramo i postavimo pjesmu te je šaljemo Marku koji je uvijek dodatno oplemeni. Marko, inače, kompletno potpisuje glazbu za „Cancióncilla del primer deseo“ (Pjesmica prve želje). Sjećam se točno, Mario i ja bili smo u Sarajevu i bilo je već kasno kada je stigao Markov mail s info-snimkom na kojoj pjevuši melodiju. Kako sam uvijek jednu zbirku nosila sa sobom, već sljedeće jutro poslala sam mu tekst i ostalo je ‘povijest’.
Lorcina poezija već u sebi ima izrazitu muzikalnost i ritam. Koliko ste pri adaptaciji morali intervenirati u njegov tekst da bi funkcionirao kao pjesma i jeste li imali neko pravilo preko kojeg niste željeli prijeći?
Minimalno sam intervenirala, tek onoliko koliko je bilo potrebno da djelo zvuči kao pjesma, a ne uglazbljena poezija. Moja osobna granica i svojevrsni putokaz bila je pjesma „Verde“ kako ju je 1981. godine snimio Manzanita, a koja je postala još popularnija nakon filma „Flamenco“ Carlosa Saure iz 1995. godine. Inače, riječ je o Lorcinoj pjesmi „Romanca mjesečarka“, najpoznatijoj po stihu: ‘Zeleno, što volim zeleno’.
Album se oslanja na flamenco i španjolsku tradiciju, ali ne zvuči kao pokušaj rekonstrukcije tradicionalnog flamenca. Koliko vam je bilo važno da „Romance de la Luna“ bude suvremeni autorski album, a ne samo uglazbljivanje Lorcine poezije u očekivanom „španjolskom“ ruhu?
Iako nemam ništa protiv toga – dapače, smatram da su velika flamenco imena poput Camaróna de la Isle, Enriquea Morentea i Miguela Povede učinila upravo to i ostavila iza sebe neprocjenjivo bogatstvo – naša glazba nosi specifičan autorski potpis. Mi smo glazbenici koji ne dolaze s Iberijskog, već s Balkanskog poluotoka.
Naslovna „Romance de la Luna Luna“ već je prije albuma dobila i svoju audiovizualnu prezentaciju. Zašto ste upravo tu skladbu odabrali kao svojevrsna vrata u album i koliko ona predstavlja zvuk cijelog projekta?
Romance de la Luna Luna ima čarobnu i pomalo zaraznu melodiju, a stihovi su moćni i tragični. Može se reći da predstavlja zvuk cijelog projekta, jer je bogata zvukom i instrumentima (koje su sve odsvirali Mario i Marko). Da li predstavlja zvuk cijelog albuma? Ne, svaka pjesma je drugačija.
Album ćete 1. listopada u 20 sati predstaviti u Centru za kulturu Novi Zagreb u sklopu četvrte sezone ciklusa „Flamenco en vivo!“, uz Barraca Club i Evelinu Rudan. Kako ćete studijske verzije skladbi prenijeti na pozornicu i koliko će koncert ostaviti prostora za improvizaciju i drukčija čitanja pjesama?
Barraca Club čine vrhunski Mario Rašić, Marko First, Ivan Kapec i Luis Camacho Montealegre. Mi iza sebe već imamo lijepe koncerte u Vukovaru, Hvaru, Karlovcu, Sesvetama upravo s ovim programom, a naša gošća Evelina Rudan dodatno će oplemeniti večer.
