{mosthumbviewer: images/SGrecenzije/2011/01/11/ninp.jpg, images/SGrecenzije/2011/01/11/ninpm.jpg, Nine Inch Nails – Pretty Hate Machine – reizdanje, Left} Prije četiri godine godine izašla je Year Zero, ploča o budućnosti u kojoj također ima mrtvih ptica i riba te mrtvih ljudi. Ovaj prosinac Reznor je pustio u trgovine dah bolje prošlosti – ploču kojom se postavio na mapu u vrlo osvježenom obliku.
Pretty Hate Machine je jeftino snimljen album. Tu prvenstveno milim na novac jer ga čovjek zaposlen kao domar, čistač i pomoćni inženjer u studiju nema mnogo. A demo, kojeg će kroz 1989. nuditi raznim izdavačima, napravljen je upravo tako – DIY. Na Macintoshu Plus sa 8 Mhz procesorom i jednim megabajtom RAM-a te jednim midi sekvencerom. Reznor je tada odsvirao sve osim bubnjeva. Taj je demo1 zainteresirao par europskih etiketa. Te jednu američku; TVT Records.
Da sad ne prepričavam priču o tome tko je koga zajeb’o i nije se držao ugovora i zašto je TVT Records zločesta etiketa za koju nitko ne bi trebao potpisati – što je, nota bene, istina. TVT je propala 2008. godine i tu zapravo počinje odgovor na pitanje „zašto je ovo objavljeno?“.
Objavljeno je zato jer se sada može i smije objaviti i autorska su prava tada, 2008., otkupili malo razumniji ljudi od zlog Steve Gottlieba kojem se Trent zahvalio na omotu ploče sa Fuck you. Steve Gottlieb and TVT. I one 1989. kao i ove iz 2010.
Osim dodatne pjesme Get Down, Make Love novog materijala nema. A i taj cover Queena (sa albuma News of the World iz 1977.) izašao je kao b strana singla Sin. Prava novost je skroz novo likovno oblikovanje albuma koje je izveo Rob Sheridan, lik kojeg je, pazi ovo, Reznor 1999. nazvao i pitao hoće li raditi grafiku za njega na konto Robova fan sitea o Nine Inch Nails. Ovo se može dogoditi samo u Sjedinjenim Američkim Državama. Nakon što se oporaviš od šoka koji je skoro jednak u gledatelja kad shvati da u Gossip Girl na svadbama sviraju Sonic Youth, vidiš da je Sheridan napravio stvarno dobar posao. Pogotovo pošto originalne fotografije i bilo kakav artwork više ne postoji. Ili službeno, nitko od aktera (niti Reznor niti Gary Talpas, dizajner prvog omota) ne znaju gdje su.
{mosthumbviewer: images/SGrecenzije/2008/03/09/nine%20inch%20nails.jpg, images/SGrecenzije/2008/03/09/nine%20inch%20nailsm.jpg, Nine Inch Nails, Center}
Sheridan je zasukao rukave, skenirao original, upalio Illustrator i obrađivao dok nije dobio materijal s kojim se i gazda slaže. Maknuo je rozu i dodao tamnoplavu, plavu i prljavo bijelu boju; maknuo je rastegnutu helveticu i uzeo font sličan onome iz The Downward Spiral dok su Reznor i Tom Baker (radio već na Ghosts I – IV, With Teeth, The Fragile, Broken i The Downward Spiral) prčkali po master trakama, koje su konačno bile u pravim rukama.
Zvuk na Halo 02R2 je prvo glasniji, a onda (da budem politički nekorektan) i masniji. Stereo separacija instrumenta i efekata je masu očitija nego na originalnom Halo 2 što je čujno čak i na prosječnim škart slušalicama kakve se daju s mp3 plejerima i mobitelima. Ploča je podlegla loudness waru, a na forumima postoje ljudi koji su radili waveform analizu da dokažu tvrdnje u kilometarskim postovima kako je glasnije ujedno i lošije. Što i jest točno na sistemu od par tisuća kuna na kojem slušaš glazbu. Pošto prosječan čovjek sluše preko istih onih slušalica koje mu mp3 plejer da ili preko 2.1 sistema na laptopu ili stolnom računalu – njemu je doista svejedno.
I Sanctified, prekrasna pjesma o ljubavi i poslušnosti između muškarca i njegova opijata, i Sin i Terrible Lie i Down With It doista zvuče snimljene danas, a ne prije 21 godinu.
Prije tih istih 21 godina onaj Macintosh Plus s početka teksta koštao je u prosjeku 2599 dolara, a danas računalo (recimo iMac od 21,5`) iste tvrtke dođe 1499 $ tako da nitko ne može reći da Apple ne spušta cijene.
Tako i Pretty Hate Machine ne košta standardnih 15 već 10 dolara jer Trent je uvijek bio pobornik sniženja i dijeljenja stvari džabe. No to je već druga priča i druga svađa s čovjekom koji ovaj put nije Steve Gottlieb.
Osobna karta albuma
| {mosthumbviewer: images/SGrecenzije/2011/01/11/ninp1.jpg, images/SGrecenzije/2011/01/11/ninp1m.jpg, Nine Inch Nails – Pretty Hate Machine – izvornik, Center} | ||
| Izvođač | Nine Inch Nails |
|
| Naziv albuma | Pretty Hate Machine | |
| Izdavač | Bicycle Music Company | |
| Produkcija |
Trent Reznor, Flood, Adrian Sherwood, Keith LeBlanc, John Fryer, Hypo Luxa |
|
| Datum objave | 20. 10. 1989. (original) 22. 11. 2010. (reizdanje) |
|
| Snimano | svibanj-lipanj 1989. Right Track, Cleveland; Blackwing & Roundhouse, London; Unique, New York City; Synchro Sound, Boston |
|
| Posebna napomena | Standardno izdanje s jednim diskom | |
Popis pjesama
|
||
| 1. Head Like a Hole 2. Terrible Lie 3. Down With It 4. Sanctified 5. Something I Can Never Have 6. Kinda I Want To 7. Sin 8. That’s What I Get 9. The Only Time 10. Ringfinger 11. Get Down Make Love |
||
| Linkovi | ||
| Nin.com Myspace.com/nin Last.fm/music/Nine+Inch+Nails Twitter.com/NINEINCHNAILS Vimeo.com/ninofficial Facebook.com/ninofficial Hr.wikipedia.org/wiki/Nine_Inch_Nails En.wikipedia.org/wiki/Nine_Inch_Nails |
||
Head Like a Hole – Audio |
||
{youtube}cbwwfNL4QUM{/youtube}
1 Ime mu je Purest Feeling i možeš ga naći na svakom boljem torrent trackeru.
2 Halo je sustav kojim se numerički i kronološki obilježavaju izdanja kod Nine Inch Nails. Nema veze s Halo na X-Box makar Master Chief Petty Oficer John – 117 izgleda kao da voli grubi industrial u trenucima opuštanja. Uz Halo brojeve postoje i Seed brojevi. Za sada ih ima 6 i sva seed izdanja su besplatna.