Između koncerata koje održava po festivalima diljem Europe, za neke kontroverzni umjetnik (ili sotona) je našao vremena za doći u Zagreb i održati samostalni koncert za zagrebačku publiku. Najbolje objašnjenje zašto je ovaj umjetnik sotona sam čula vozeći se taksijem. Čovjek je ružan pa je stoga sotona. Možda on nekima bez šminke i nije oku ugodan, ali i sa šminkom definitivno ne zaslužuje taj plitki predznak. Što je najgore, znači li da su svi koji nisu oku ugodni – sotone? No, kako je rekao Albert Einstein: „Lakše je razbiti atom nego predrasude.“ Pa sam odustala. I još eto moram biti sretna jer me dovezao do Arene na okupljalište nas… sljedbenika?? Naravno, preko puta Arene se nalazio čovjek koji je čitao bibliju jer nas mlade i „stare“ treba spasiti utjecaja Marilyna Mansona.
Manson je počeo graditi karijeru devedesetih godina prošlog stoljeća, prolazeći neprestano kroz osude i gnušanja nad svojim radom, negoli na pohvale i prihvaćanja. Unatoč svim prozivanjima moralista koji najčešće ne zagrebu da vide što se skriva ispod površine, karijeru je uspio održati „živom“ do danas.
Nastup predgrupe VOWWS je počeo deset minuta prije najavljenih 20:00. Australski duo je otvorio s „Blood’s on Fire“, potom „The Great Sun“. Pratila sam ih sa zanimanjem, bilježila nazive pjesama, promatrala reakcije publike. Osim pozdrava Zagrebu i zahvale što smo ih ugostili, komunikacije nije bilo. Hladno su nastavili s „Shudder“, „Waiting for Me“, „Re-Animator“, „Hurt You“ i „Casualty“. Onda se dogodio moment ljudskosti i spontanosti na pozornici, a to je da je gitaristu Mattu pukla žica na gitari nakon tri godine, kako je sam rekao, pa su pjesmu krenuli izvoditi iz početka. Nije da sam očekivala ludilo u publici zbog njihovog nastupa (iako su zaštitari nažalost onesviještenu osobu izvukli iz publike te je i hitna dojurila), ali nisam očekivala ni da će se publika – dosađivati. Vjerujem da imaju svoje poklonike, ali možda nisu bili najsretniji izbor za predgrupu Mansonu.
Nakon njih su krenule pripreme za nastup Marilyna Mansona – u znaku misterija. Dok su se posljednje stvari za koncert privodile kraju, preko cijele pozornice bio je spušten golemi crni zastor. Igra svjetla i gusti dim dodatno su podizali napetost, stvarajući atmosferu iščekivanja prije nego što je bend izašao pred publiku.
Koncert je otvoren pjesmom “Nod If You Understand”, a već od prvih trenutaka bilo je jasno da publiku očekuje večer prepuna energije. Redali su se “Disposable Teens”, “Angel With the Scabbed Wings” i “Great Big White World”, tijekom koje je Manson zamolio publiku da upali svjetla na mobitelima. Tisuće svjetala obasjale su Arenu i stvorile jedan od najljepših trenutaka večeri.
Marilyn Manson tijekom cijelog nastupa nije prestajao komunicirati s publikom. Pozivao je fanove da pjevaju zajedno s njim, a u svom prepoznatljivom stilu poručio je da je on njihova droga, što je izazvalo oduševljenje i glasne ovacije.
Set lista bila je odlično složena i obuhvatila je pjesme iz različitih razdoblja njegove karijere. Publika je s jednakim oduševljenjem dočekala “This Is the New Shit”, “Dried Up, Tied and Dead to the World”, “Exit Wound”, “The Nobodies”, “Diary of a Dope Fiend” i “The Dope Show”, kojoj je prethodio uvod s motivima pjesme “I Don’t Like the Drugs (But the Drugs Like Me)”.
Jedan od vrhunaca večeri bila je obrada klasika “Sweet Dreams (Are Made of This)”, nakon koje su uslijedili “mOBSCENE”, “(s)AINT” i nezaobilazna “The Beautiful People”, kojom je završio glavni dio koncerta.
Publika je glasnim skandiranjem izborila čak dva bisa. Prvi je donio emotivnu izvedbu “Tourniquet”, za koje je bio na štulama, dok je za sam kraj Manson izveo moćnu obradu pjesme “Personal Jesus”, kojom je spektakularno zaključio večer.
Glazbeno i produkcijski koncert je bio na vrlo visokoj razini. Odlično složena set lista, besprijekoran zvuk, efektna rasvjeta i uigran bend pokazali su zašto Marilyn Manson i dalje ostaje jedno od najvažnijih imena rock i industrial scene. No, najveći dojam ostavio je njegov odnos prema publici. Bez obzira na to što je Hrvatska mala stanica na svjetskim turnejama, pokazao je koliko mu fanovi znače.
A onima koji njegov rad ne cijene – ukusi su različiti. Ja, primjerice, ne volim čokoladu, ali ne govorim drugima da je ne bi trebali jesti.
Dragi Marilyn Mansone, nisi moja droga. Ti si moja čokolada.
