Sinoć je u Hard Placeu ponovno nastupio Norman Beaker sa svojim bandom, koji su u ovom zagrebačkom klubu već postali gotovo domaći. Publika ni ovoga puta nije propustila priliku poslušati što će joj Norman i njegova ekipa ponuditi.
Budući da je u tijeku bila manifestacija Velika rock eksplozija, večer su otvorili Martin’s Surfers. Publika je lijepo prihvatila njihov surf zvuk, brzo se prepustila ritmu, zaplesala i dobro zabavila. Bend se predstavio autorskim pjesmama, a potom je na pozornicu izašao Norman Beaker Band i sve usmjerio prema onome zbog čega je velika većina publike i došla.
U tijeku je promotivna turneja i predstavljanje posljednjeg albuma Manchester Evening Blues, objavljenog 14. studenoga prošle godine za nezavisnu izdavačku kuću Rock Svirke Records. Više o albumu možete pročitati ovdje.
Bez mnogo filozofije, može se ustvrditi da je Norman Beaker jedan od samo osam britanskih glazbenika primljenih u Blues Hall of Fame, uz imena poput Jacka Brucea, Petera Greena, Johna Mayalla, Jeffa Becka, Keitha Richardsa, Micka Jaggera i Erica Claptona. Kao što je najavljeno prije koncerta, publici je postavljeno i kviz-pitanje o tom priznanju, a odgovori su pokazali da je dobro upoznata s njegovom karijerom.
Nastup je pokazao da su Norman i njegov bend, koji čine Jan Kalc na basu i Marco Mattietti na bubnjevima, spremni i raspoloženi za svirku. Tijekom turneje nije lako svaku večer održavati jednaku razinu izvedbe jer svaki nastup donosi svoje izazove. Sinoć, međutim, nije bilo razloga za zabrinutost. Trojac je svirao s mnogo energije i očitim zadovoljstvom, što je publika itekako osjetila. Proslava bluesa tako je mogla početi u najboljem raspoloženju. Oni koji nisu mogli nazočiti koncertu ostali su uskraćeni za doista izvrstan blues-rock doživljaj.
Klupska atmosfera i bliskost publike i izvođača u Hard Placeu uvijek imaju posebnu čar. Najbolji je primjer upravo legendarni britanski blues glazbenik Norman Beaker, koji je sa svojim triom rasplesao i dobro zabavio okupljene. To je publika koja se uglavnom već dobro poznaje, zna što voli i što želi slušati i gledati.
Ipak, ovoga su puta Norman i bend zvučali posebno i drukčije. Vrlo impresivna i čvrsta ritam-sekcija sjajno je podupirala Normanov vokal i gitaru, dok su pomno pripremljeni aranžmani cijelom nastupu dali dodatnu glazbenu dimenziju.
Nema nikakve dvojbe da je ono što se sinoć događalo u Hard Placeu još jednom pokazalo koliko rock-blues i različiti glazbeni spojevi mogu pokrenuti publiku. Okupljeni nisu skrivali svoje osjećaje, a glazbenici su odgovorili jednakom energijom. Ta uzajamna pozitivna vibra stvorila je sjajnu atmosferu u klubu. Po tko zna koji put nastao je ugođaj zbog kojeg je svima bilo drago što su upravo ondje.
Uz Normanove solo dionice, posebno se istaknula izvedba pjesme White Room, u koju su vrlo domišljato uklopljeni dijelovi skladbi Sunshine of Your Love i Cocaine, uz glazbene reference na Deep Purple i Led Zeppelin. Priznajem, taj je splet svakako nešto od najinventivnijega što sam čuo u posljednje vrijeme.
Ovaj trio ima vlastiti, prepoznatljiv način glazbenog izražavanja koji njeguje i neprestano razvija. Tu nema mnogo filozofije: ili imate vlastiti pristup glazbi ili ga nemate. No kada ga imate, on mora postati vaša osobna priča, bez obzira na to tko je napisao i potpisao skladbu koju izvodite.
Glazba se uvijek mora razvijati, a Normanu je pri sviranju bluesa i dalje najvažniji upravo blues, a ne njegovi rock elementi, premda povremeno voli zasvirati i rock. Sve to dodatno podupire njegova ritam-sekcija, koja je pravo pogonsko gorivo za Beakerovu gitaru i vokal.
Svakako valja istaknuti da je na Normana najveći utjecaj imao Freddie King. Kako sam Beaker ističe: Uvijek sam volio njegovu emociju i agresiju, njegov glas… izvrstan je gitarist. Jack Bruce i Alexis Korner jako su utjecali na mene. Jack je snažno utjecao na mene i moju karijeru načinom na koji svira i intenzitetom kojim svira.
Normanova gitarska svirka obiluje svime što krasi najbolje gitariste blues-rock scene. Njegova sposobnost da se uklopi u bend kada je to potrebno, ali i preuzme glavnu ulogu kada za to dođe trenutak, doista je impresivna. Jednako je uvjerljiv u objema ulogama.
Osobno, najviše ga volim slušati upravo u triju. Bas i bubnjevi tvore upečatljivu ritam-sekciju koja mu pruža pravu količinu energije, a Norman je potom koristi na siguran, opušten i dojmljiv način, razvijajući glazbu u brojnim smjerovima.
Na kraju, svi zvuče nadahnuto i koncentrirano te nam svojom znalačkom svirkom priređuju izvrstan glazbeni doživljaj. Normanove brojne suradnje i nastupi s najvećim imenima bluesa i rocka mnogo govore o njegovoj širini, iskustvu i glazbenoj vještini.
U sklopu promotivne turneje albuma Manchester Evening Blues legendarni britanski blues glazbenik Norman Beaker sa svojim je triom sinoć u Hard Placeu slavio blues, rock-blues i boogie. Publici je prenio svoju iskrenu ljubav prema glazbi koju izvodi te predstavio i nekoliko novih pjesama s posljednjeg studijskog albuma. Na takvu se izvedbu može samo reći – svaka čast!
Valja istaknuti i da je Norman svoj posljednji studijski album snimio upravo u Zagrebu, a važnu je ulogu u njegovu nastanku imao Leo Anđelković, koji svakako zaslužuje biti dio ove priče. Album se nalazi i na 22. mjestu PopRockove ljestvice 50 najboljih blues albuma 2025. godine, koju možete pogledati ovdje.
Iskreno vjerujem da je okupljena ekipa u Hard Placeu uživala i dobro se zabavila. Nije li to jedan od glavnih razloga zbog kojih odlazimo na ovakve koncerte? Svi tražimo dobru svirku, kvalitetno druženje i zabavu koja nam odgovara, bez zadrške i nametanja glazbe koja nam nije po volji.
Na kraju ovog izvještaja mogu slobodno napisati da se ekipa odlično zabavljala, slušala dobru glazbu, malo cugala, malo pričala i na kraju zadovoljno otišla svojim kućama. Kada se sve zbroji, Hard Placeom su sinoć odjekivali odlična glazba i sjajna atmosfera, pa je vrijeme doslovno proletjelo.
Moram priznati da jedva čekam ponovno doživjeti ovakvu svirku. To mi doista treba. Hard Place još je jednom potvrdio svoj status pravog mjesta za ljubitelje istinskog rock’n’rolla i rock-bluesa.
Naravno, hvala Normanu i njegovu bendu – bili su pravi profesionalci, a upravo tako i treba biti.
Na samom kraju volio bih da je više ovakvih koncerata, na kojima publika i obožavatelji za pristupačnu cijenu ulaznice dobivaju izvrsnu svirku, a pritom se mogu dobro zabaviti i ugodno družiti. Upravo zato želim da što prije ponovno pozdravimo Normana Beakera i njegov bend u Hard Placeu!
