Obscura i jesen u Močvari

Jesenska sezona u zagrebačkom klubu Močvara ne samo da je (kalendarski) počela, već se u kratkom roku i maksimalno razmahala.

Uz nekoliko već odrađenih programa i s povećim brojem ih u pripremi, jedna od uočljivih ponuda u otvarajućem dijelu sezone bio je i ‘death-trio’ Obscura, Hideous Divinity i Sadist.

Tmurna večer tim je ‘paketom’ ljubiteljima ekstremnijih glazbenih nota ponudila finu mogućnost za kvalitetan subotnji izlazak.

Polusatnim nastupom započeo ju je talijanski sastav Sadist. S uporištem na novom albumu „Something to Pierce“ bilo je to korektno glazbeno predstavljanje okupljenoj močvarnoj publici. Obilježili su ga staloženi, prodorni vokali, dobra svirka kojoj su u stvaranju i održavanju atmosfere pripomagale klavijature, koje je s gitarističkim obvezama usuglašavao (i upotpunjavao) Tommy. Te za ovakav tip glazbe i pomalo atipična statičnost. Generalno gledajući. Ali sve u svemu, za zagrijavanje je to bilo sasvim dobro.

Drugi talijanski bend večeri Hideous Divinity, koji voli pričati i pjevati o alienima, također se predstavio žestokom death metal svirkom, ali i s dosta mobilnijom i raspoloženijom ekipom glazbenika u odnosu na onu prije sebe. Pogotovo se to odnosi na pjevača Enrica, koji se poprilično trudio da animira publiku. U čemu je uglavnom i uspijevao, a u svom glazbenom performansu je u jednom momentu i ‘pojeo’ mikrofon. Vjerodostojno dočaravši pojam ‘grleno pjevanje’.

Zanimljiv nastup, kojemu je u sviračko-izvedbenom smislu teško naći neke ozbiljnije zamjerke. Osim stalnih prijetnji raspada zvučnog sistema, o čemu ćemo kratko na kraju teksta.

Usprkos tome što su tijekom njihova nastupa problemi sa zvukom bili najjači, s najviše kratkih, snažnih ‘pucanja’ što se osjećalo u glavama svih, glavni bend večeri Obscura očekivano se predstavio na najdojmljiviji način. Najkonkretnije, najusviranije i najprofesionalnije. Ako je to bila večer tehničkog death metala progresivne forme, onda je ekipa koju predvodi Steffen Kummerer pokazala zašto ih se stavlja u taj subžanr podžanra.

Individualne kvalitete spojene su u skladnu cjelinu. Dimni signali, moćni vokali koji kombiniraju scream i growl/gutural verzije s nešto clean varijanti, razigrani basevi s više solo ‘izleta’, gitaristička isprepletenost riffova i solaža, potpomognuto snažnim, razigranim bubnjanjem. Uz ambijentalnu pratnju ekipe s miksa zvuka, sve je to u kompletu moglo zadovoljiti publiku koja se, vjerujemo većim dijelom, u Močvaru zaputila baš zbog njih.

Što je i ista pokazala tijekom nastupa, doduše više puta uz ‘poguranac’ sa stagea, ali da, bilo je sve to skupa dosta dobro. Posebne pohvale idu ekipi do stagea, koja je neumorno bengala više od dva sata. Baš ono, uživala u koncertu i njima se svaka ocjena večeri osim ‘odličan’, ili u najmanju ruku ‘vrlo dobar’, sigurno ne bi dopala.

Turneja je to tijekom koje Obscura ovogodišnji album „A Sonication“ predstavlja na svirkama ‘stavljenih’ u koju minutu manje od sat vremena. Sukladno tome, od 11 najviše je pjesama s njegove setliste (Silver Linings, Evenfall, In Solitude, The Sun Eater), nešto s prošlog, četiri godine starog „A Valediction“ (Forsaken, Devoured Usurper), a ponešto i iz srednjeg razdoblja bendova djelovanja (Akróasis).

Na bisu je publika počašćena jednom od boljih pjesama Obscure, progresivnijom strukturalnošću i akustičnim ambijentom ispunjenom „Septuagint“, pravim high-lightom večeri, koja je okončana svestranim pozdravima i pozivom na neko sljedeće druženje.

Problemi s povremenim ‘pucanjem’ zvuka prijetili su, mnogo više nego u ranijim nastupima da se sve to skupa u potpunosti razvali, raspukne, raspadne do kraja, no ipak se nekako izdržalo da se to ne dogodi.

Na zadovoljstvo katkad i ozbiljno živčane publike kojima su takve okolnosti ‘probijale’ sluh, a prije svega i svih, rekli bismo, i ekipe oko razglasa koja se trudila da sve protekne u najboljem (mogućem) redu. Koliko god je (bilo) to moguće u opisanim okolnostima.

S obzirom na to da ovo nije pravilo, već ‘izdvojeni incident’, vjerujemo da će na idućem druženju i zvuk biti posložen kako treba. I kako smo naučeni da u Močvari bude, na koji god da ga se način individualno doživljava.

Stoga, do nekog drugog močvarnog druženja …