Dani heavy metala u Tolminu se kotrljaju. Dnevne i noćne aktivnosti se smjenjuju jedna za drugom. Među ostalim, drugog dana festivala na second stageu nastupili su i njemački Secred Stell. Ovi uporni metalci odradili su izvrstan bučan nastup. Uz standardne pjesme (No God/no Religion, Faces of the Antichrist…), odsvirali su i pjesmu „Heavy Metal to the End“. Naslov te pjesme se čini kao savršen lajtmotiv drugog i trećeg dana festivala. Ako smo uz metal do kraja, uz metal bi trebali biti i od početka. Među posjetiteljima ima svih generacija, od onih u dječjim kolicima, do onih koji su u sedmom desetljeću života. Jedan od mlađih posjetitelja je i Jadran koji u svojoj desetoj godini života treći put posjećuje MetalDayse. Kako sam kaže „ovo je najbolji od svih festivala“ jer „WOA je prevelik, na NovaRocku ima puno prašine… Ovdje je najbolja atmosfera“. Jadran nije samo pasivni promatrač, prije dvije godine ovdje je pjevao s Iced Earthom. Trećeg dana ovogodišnjeg festivala je u beach baru, otpjevao tri pjesme od Iron Maidena i oduševio sve prisutne. Lako je zaključiti kako heavy metal ima dobre perspektive u budućnosti.
Drugi dan festivala nastupi su započeli već oko 14 sati, a živa u termometru je bila na nekih 40 stupnjeva. Skindred isu svoj maestralan nastup odradili nešto kasnije i dodatno zagrijali publiku. Paklene vrućine nisu ih spriječili da animiraju sebe i publiku na bjesomučno skakanje i uživanje u njihovoj kombinaciji rapa i metala. Nakon njih na stageu su izašli švedski Blues Pills koji su publici pokazali kako je to izgledalo na Woodstoku. Izvrsna kombinacija rocka, bluesa, psihodelije uz izuzetan glas pjevačice Elin Larsson. Nažalost, čini se kako je Elin pozlilo od ogromne vrućine, ali nije posustala, junački je otpjevala posljednju pjesmu i pozdravila se sa publikom. Nije jednostavno održati koncert na ‘zvizdanu’ +40 stupnjeva, obasjan direktnim suncem, još ako si iz Švedske… Nakon nešto duže pauze, na main stageu (sad u puno ugodnijim uvjetima) pojavili su se Black Lebel Society. 
Zakk i družina odradili su svoj standardan nastup. Na polovici nastupa, na pozornici se pojavio klavir te je odsvirano nekoliko ‘mekših’ pjesama, sam Zakk je svirao dvije pjesme kao klavijaturist (na NovaRock festivalu prošle godine taj dio nastupa nije postojao). BLS odlično su odsvirali svoj set, mala zamjerka na zvuk, koji nije bio besprijekoran. Nakon BLS, ali na maloj bini Moonspell su ponovo održali odličan nastup, oduševili svoje obožavatelje, a najvjerojatnije prikupili i nove. Prije Moonspella na maloj pozornici nastupila je brazilska Nervosa. Djevojke, thrasherice svoj set su otprašile brzo, žestoko i bez kompromisa. Moonspell su prašili na maloj pozornici, dok se na velikoj se pripremala oprema za progresivni-metal veterane Dream Theater. I oni su održali standardno dobar koncert, bez jedne greške, s vrlo dobrim zvukom. Osobno, čini mi se kako su savršeno tehnički odradili svoj zahtjevni nastup, uz mali nedostatak emocija u samoj izvedbi. Za kraj večeri na velikoj bini nastupili su Cannibal Corpse koji su svoje obožavatelje prvim taktovima bacili u trans koji je trajao da kraja nastupa (negdje oko 2). Na maloj pozornici nastupe je zatvorio Hirax oko 4 sata ujutro.
Treći dan festivala, sve po starom – puno dobre svirke i zanimljiv događanja. Na uobičajenoj temperaturi od +40, dodatno su nas zagrijali veterani thrash metala Death Angel. Opet isto, brzo, bučno i žestoko, Death Angel odsvirali su retrospektivu svog rada, svirali su pjesme nastale u rasponu od 1986. (“The Ultra-Violence”) do 2013. (“The Dream Calls for Blood”). Publika je naprosto uživala, a od presudne pomoći su bili dečki osiguranja koji su publiku zalijevali vodom, kako bi mogli izdržati paklene vrućine. Priče kako Sepultura nije Sepultura jer Max više nije tu nestale su s prvim taktovima. Sepultura je jednostavno u dahu odradila izuzetan koncert. Svirali su pola stvari iz starog, a pola iz novog perioda. Dobra je to kombinacija. Novi mlađahni bubnjar, Eloy Casagrande,pokazao se jako dobar. „Sepultura Under My Skin“. Nakon njih novi stampedo u obliku Hatebreeda. Hatebreed su idealan bend za festivale, jednostavno znaju kako natjerati publiku na skakanje, deranje i ostale blagodati festivala. Sve to su uspjeli učiniti vrlo uspješno i na MetalDaysima. „Jump, jump!“ Mrak se napokon spustio te se počelo lakše disati, ali samo na kratko. 
Accept, veterani heavy metala su publici pokazali što je izvorni heavy metal – čvrsti rifovi, precizne solaže, odlične bas dionice, čvrsti udarci na bubnju i odličan glas. Publika je gotovo cijeli nastup pjevala s bendom, skakala, divljala… Accept su još jedan primjer veterana metala koji dokazuju kako ih ne treba zanemariti i odbaciti, dapače treba ih poticati jer su oni tu da nas zabave, pokažu i poduče. Činilo se kako je dosta nastupa za danas, ali nije bilo tome tako. Carcass su odmah dali do znanja da i oni znaju svoj posao i nisu dali sekundu pauze prisutnoj publici. Publika je jednostavno cijeli dan uživala u dobrim nastupima, a Carcass im je došao kao šećer na kraju. Ni tu nije kraj, na maloj pozornici svirke teku dalje. Zadnji za treći dan ostali su engleski Blitzkrieg. Gospodin Brian Ross predvodi ovaj bend već trideset godina, imaju objavljenih 10 albuma, a ove godine (kako je sam Ross pričao na nastupu) objavljuju re-izdanje svog prvog kultnog albuma „A Time Of Changes“. Album izdaju kako ga ne bi imali samo kolekcionari koji ga ni ne slušaju, već i oni koji su obožavatelji Blitzkriega. Drugi razlog je naravno 30 godina od izdanja navedenog albuma. Blitzkrieg su odradili dobru svirku u kojoj su prevladavali pjesme s albuma „A Time Of Changes“. Nažalost njihov nastup popratilo je nešto manje publike, ipak je u tim trenucima ostalo samo dva sata do novog svitanja.
Lako je zaključiti kako su organizatori MetalDaysa u pred-programima i prva tri dana službenih događanja isplanirali i odradili odličan posao. Takva bi po najavama trebala biti i sljedeća dva dana. Danas u četvrtak u 15:00 svirka započinje s Nuclear Chaos iz Meksika, a završava u prvim satima jutra sutrašnjeg dana.
{gallery}metaldays2015{/gallery}
