Pantera je 2022. godine najavila povratak na svjetla pozornice, s novom postavom koja uključuje dva preostala originalna člana – Phila Anselma (vokal) i Rexa Browna (bas). Njima su se pridružili Zakk Wylde (gitara) i Charlie Benante (bubnjevi). Zakk je poznat kao Ozzyev dugogodišnji gitarist, ali i predvodnik Black Label Society, te član bendova Pride & Glory (1991.–1994.), Zakk Sabbath (tribute bend posvećen Black Sabbathu) i Generation Axe. Njegova pjesma „In This River“, koju izvodi s Black Label Society, posvećena je Dimebagu Darrellu. Pjesma jest napisana i snimljena prije Darrellove smrti. Ipak, nakon Dimebagove tragične pogibije 2004. godine, Zakk ovu pjesmu posvečuje svom bliskom prijatelju. Od tada je postala emotivni hommage Dimebagu i neizostavan dio setliste Black Label Society koncerata, često praćena vizualnim prikazima Dimebaga. Charlie Benante svira u legendarnoj thrash metal skupini Anthrax, a bio je i član crossover thrash sastava Stormtroopers of Death (S.O.D.), gdje je osim bubnjeva povremeno svirao i gitaru. Kako je istaknuto, obitelji preminulih članova Vinnieja Paula i Dimebaga Darrella “blagoslovile” su ovaj reunion, što je bilo važno za prihvaćanje nove postave među fanovima. Turneja je započela u prosincu 2022. nastupima na festivalima u Južnoj Americi. Tijekom svibnja i lipnja 2023. godine, Pantera je održala koncerte diljem Europe.
Drugi dio Europske turneje započeo je 21. siječnja 2025. u Helsinkiju, a samo deset dana kasnije Pantera je nastupila, jučer, 31.siječnja u Ljubljani. Koncert u Areni Stožice bio je jedan od najiščekivanijih događaja na početku 2025. godine. Po slobodnoj procjeni u dvorani se okupilo najmanje 14.000 ljudi. Još slobodnijom procjenom, barem pedesetak posto publike činili su fanovi iz Hrvatske. Susreo sam metalce iz Zadra, Osijeka, Splita, Skradina, Vinkovaca, Pule, Rijeke i Zagreba – bio je to pravi koncertni sabor hrvatskih i slovenskih metalaca, iako je bilo i fanova iz Austrije, Italije, Makedonije… Heavy metal kultura imala je svoju nostalgičnu, a istovremeno žestoku zimsku večer u Ljubljani.
Pred prepunom dvoranom, večer su otvorili Child Bite, na koje sam, nažalost, zakasnio (iako sam za točno četiri sata stigao od Zadra do Ljubljane). No, stigao sam vidjeti dio nastupa Power Tripa. Njihov nastup bio je solidan, prava thrash metal energija iz Dallasa, no teško je biti predgrupa na koncertima ovakvog kalibra. Rijetko se dogodi da predgrupa zasjeni glavne zvijezde, kao što je jednom davno mlado Prljavo kazalište zasjenilo Bijelo dugme.
Točno u 21:00 počeo je spektakl. „A New Level“, „Mouth for War“ – brzo, žestoko, skoro do usijanja. Već nakon druge pjesme morali smo naći mjesto za jakne i kapute, jer je dvorana sa 14.000 metal duša bila solidno zagrijana. Nakon prve pjesme, Phil Anselmo jasno je istaknuo da je sve što sviraju i rade posvećeno braći Vinnieju i Dimebagu. Artikulirana buka trajala je nešto više od 100 minuta. Phil je sasvim dobro otpjevao svoje pjesme, a komunikacija s publikom bila je kratka, ali dovoljno prisna. Zakk Wylde je, kao i uvijek u svojim projektima, bio stopljen s gitarom. Može se reći da bi Dimebag, kad bi mogao birati, vjerojatno izabrao upravo Zakka za svoju zamjenu. Ritam sekcija je i više nego solidna. Za vrijeme pjesme „Floods“ prikazan koncentrirani video hommage za Vinnieja i Dimebaga, iako su njih dvojica bila u mislima svih prisutnih tijekom cijelog koncerta. Koncert je završio s Fucking Hostile, a pomalo neočekivano s „Yesterday Don’t Mean Shit“. Moj prijatelj Ante i ja bili smo uvjereni da će biti još jedan bis, očekivali smo Cemetery Gates, no umjesto toga – “letrika” (čitaj: upalila se rasvjeta), koncert je bio gotov. Bez obzira na to, bila je to sasvim dobra večer.
