Petar Ćulibrk – 7 presudnih
Petar Ćulibrk, foto: Matej Grgić (privatna arhiva Petra Ćulibrka)
Istaknuto Mozaik Sedam presudnih

Petar Ćulibrk – 7 presudnih

Petar Ćulibrk, foto: Matej Grgić (privatna arhiva Petra Ćulibrka)

Petar Ćulibrk rođen je u Dubrovniku 10.12.1986. godine. Sa 7 godina počinje svirati klavir u osnovnoj glazbenoj školi, a svoje školovanje nastavlja u Umjetničkoj gimnaziji ”Luka Sorkočević” te 2011. godine diplomira na Muzičkoj Akademiji na 1. odsjeku za kompoziciju i glazbenu teoriju. Jazzom se počinje baviti u dobi od 14 godina. Po dolasku u Zagreb surađuje sa Moranom Mesić u kvartetu ”Afinado”, te s brojnim drugim hrvatskim jazz glazbenicima (Matija Dedić, Jasna Bilušić, itd…). Usavršava se na seminarima kod Kenny Barrona i Tony Monaca, Stefana Heckela (2010.) te Renata Chicca, Joe Kaplowitza, Adama Holzmana (2011.), Alana Broadbenta (2014.) te Erica Reeda (2017.). Djelovao je kao pijanist u kvartetu Corona s kojim objavljuje album “Live in Slavonski Brod” za Menart, te u nekoliko drugih jazz sastava.

Od 2008. do 2014. predavao je klavir na Učilištu za popularnu i jazz glazbu, a od 2013. do 2018. profesor je teoretskih predmeta u srednjoj glazbenoj školi Frana Lhotke u Sisku. Dobitnik je 2. nagrade na prvom hrvatskom jazz natjecanju 2015. godine te Nagrade Status u kategoriji najbolji jazz klavirist 2020. 2018. godine s Moranom Mesić izdaje CD “First Love”. Pijanist je u jazz sastavu More Love Ensemble (album “More love to Tchaikovsky”, ‘’Waking up’’, “Crossing” Aquarius, 2017./2018./2020.) i Vjekoslav Crljen Trio (”Cotton Club”, Hitchtone music and promotion, 2018.). Trenutno radi kao profesor klavira u Petrinji.

Queen – “The Night At The Opera” (1975.)

7 albuma je definitivno premalo za spomenuti sve, ali ovaj album je bio prvi kroz koji sam počeo shvaćati dublju ljepotu harmonije, melodije i općenito glazbene kreativnosti. Kroz pjesme kao što su Love Of My Life, Seaside Rendezvous, You’re My Best Friend (i naravno, Bohemian Rhapsody), Freddie je bio i ostao prava inspiracija.

Natalie Cole – “Unforgettable…With Love” (1991.)

Album koji je kriv za moj jazz. Album na kojem je sudjelovalo preko 200 glazbenika. Pjesma Straighten’ Up And Fly Right koja je meni, tad ranom tinejdžeru otkrila potpuno novi način sviranja klavira. Na kojoj je sasvim slučajno klavir svirao Alan Broadbent. Što mi je on sam ispričao prije 10 godina u Zagrebu.

Oscar Peterson – “Night Train” (1963.)

Oscar Peterson je definitivno najutjecajnija osoba u mom ranom jazz djelovanju. Harmonijska raznolikost, kreativnost, dijalog s ostatkom benda, lakoća fraze, tehnika… Na ovom albumu je meni možda najdraža verzija pjesme Georgia On My Mind Hoagyja Carmichaela.

Kenny Barron i Stan Getz – “People Time” (1992.)

Kenny Barron je uz Mulgrewa Millera jedan od, po meni, najvećih liričara klavira, a u kombinaciji s Getzom na ovom albumu je nepobjediv. I on i Getz, koji nas je nažalost napustio 3 mjeseca nakon izdavanja ovog albuma. Glazbeni razgovori koje njih dvojica vode, sola, nadopunjavanje kakvo ne bi bilo moguće da ga je netko išao unaprijed raspisivati. The Surrey With The Fringe On Top!

Bill Evans – “At The Town Hall” (1966.)

Teško je izdvojiti neki album velikog Billa Evansa koji je uvelike svojim sjajnim i vrlo debisijevskim hramonijama inspirirao (ne samo) mene pa ću uzeti ovaj koji obožavam najviše zbog Evansove solo posvete preminulom ocu. Za mene je to jedna od najemotivnijih njegovih izvedbi.

Nancy King i Fred Hersch – “Live At The Jazz Standard” (2006.)

Mojim dolaskom u Zagreb počinju i suradnje s brojnim pjevačicama i to često u obliku dua. Oduvijek sam bio fasciniran umijećem “klavirske pratnje” (Mal Waldron, Bill Evans), a ovaj album me u potpunosti oborio s nogu. Fred Hersch je svijetu održao lekciju o ulozi klavira kao pratećeg solo instrumenta, a Nancy King je u potpunosti zaslužila takvu podršku.

G. Faure – “Requiem” (sir Neville Marriner i Academy of St. Martin In The Fields – moja najdraža izvedba) (2008.)

S obzirom na to da sam ja proizišao iz isključivo klasične naobrazbe kao glazbeni teoretičar i kompozitor, jako puno klasične glazbe je ostavilo traga na meni i čuje se u svemu što radim. Faureov Requiem je jedna od kompozicija u koju sam se zaljubio na prvo slušanje i uvijek ću joj se iznova vraćati. Ako niste doživjeli taj Requiem uživo, toplo preporučam da si to priuštite prvom prilikom – nećete požaliti.