Pink Floyd – “More Blues”

{mosthumbviewer: images/SGrecenzije/2009/10/16/pinkm.jpg, images/SGrecenzije/2009/10/16/pinkmm.jpg, Pink Floyd – More Blues, Left} Godina: 1970. Mjesto: BBC, London. Vrsta: album u živo/ bootleg. Naziv albuma: More Blues. Band: Pink Floyd.

Tako često u današnje vrijeme imam prigode čuti da se neki mladi, tek stasali ‘rock znalci’ kunu u Pinkače… iako u biti niti ne znaju u što se zaklinju. Odmah na početku ovog svog teksta priznajem da su zapravo Pink Floyd samo jedan nezaobilazni dio priče u mom ne tako mladom životu. O’ kako bih sada htio da imam ovo iskustvo i one godine, ali naravno to nije moguće. Tada, bio sam mlad i uopće nisam shvaćao što slušam… sve dok zapravo nisam čuo Money. A neki stariji prepričavali su tada, da je album Dark Side of the Moon dobar, ali da je daleko od kultnih albuma banda poput: The Piper At The Gates Of Down, Atom Heart Mother, Ummagumma ili Meddle. Naravno, meni kao i uostalom mnogim mojim vršnjacima najprije je u uho ulazila pjesma gdje je u uvod zvuk kovanica koje ‘bljuje’ jednoruki Jack. I to je bilo to!

Kako su prolazile godine, tako je i moja oduševljenost Floydima bivala sve veća i naravno zrelija. Neprestana borba kako bih što prije imao dovoljno kredita kod starijih doslovno me tjerala da gutam sve ono što su Floydi do tada snimili. A što bi se dogodilo da sam tada imao ovakve materijale, kao što je ova snimka uživo, a u stvari to je samo jedan bootleg, koji na dvostrukom cd albumu donosi sve ono što su tada Floydi predstavljali u rocku i prezentirali kako na svojim dotadašnjim albumima i na svojim koncertima.

U to vrijeme još nisu bili svjetska multimedijalna rock atrakcija, već samo band koji se sluša, a manje gleda. Ovaj materijal zdušno nam prenosi ono što se u stručnoj literaturi naziva ‘post-Barrett i pre-Dark Side era’.

Pa, tako ovaj live zapis donosi nam neke od materijala iz kasnih šezdesetih i ranih sedamdesetih poput : If, Green Is the Colour, The Embryo, Cymbaline, Careful With That Axe, Eugene, Astronomy Domine te dvije verzije teme Atom Heart Mother njihove live izvedbe i orkestralne verzije Atom Heart Mother Suite (samo za prokušane Pink Floyd znalce o.a.), a tu ima, da ne vjerujete i bluesa Just Another Twelve Bar Original i More Blues. Nisu uzalud uzeli ime banda. Super!

{mosthumbviewer: images/SGrecenzije/2009/10/16/pink.jpg, images/SGrecenzije/2009/10/16/pinkf.jpg, Pink Floyd, Center}
(Klikni na fotografiju za uvećani prikaz)

Ako se sada vratimo u 70-te godine prošlog stoljeća, otkriti ćemo da je razmjena informacija išla relativno sporo, pa je stoga u svakom svom segmentu imala određenu težinu. Danas, sa ove točke gledišta sve mi je to smiješno i zabavno, ali tada je to bilo pitanje reputacije ili razumijevanja cijele te ‘rock furke’. Ma, zapravo točna je ona priča da su neki trčali po gradu i nudili i prodavali albume, drugi su pak stvarali filozofiju iz svojih 30-tak ploča i prodavali su neku svoju čudnu ‘briju’. Oni treći bili su ‘face’ i puštali su ‘mjuzu’ i bili su nedodirljivi. A tek oni četvrti, a tu i sam pripadam, bili su ljudi koji su jednostavno voljeli glazbu i trudili su se što više naučiti, sakupiti albuma i pohraniti informacije. Taj proces bio je izuzetno dugotrajan i iscrpljujući, oduzimao mi je puno vremena, jer je sve to trebalo selektirati, preslušati te u cjelosti naučiti. Nekada nije bilo dovoljno samo znati to je ta pjesma od tog banda i gotovo, već je trebalo točno odrediti kada se što događa u pjesmi i na samom albumu. Da, mi smo bili grupacija koja jednostavno voli dobru glazbu, trudi se skupljati neke važne albume, imati svoj omiljeni bend i tome slično. Drugim riječima trudili smo se biti normalni. Sve to nije imalo prosperitet i, eto trebalo je proći puno godina da sve sjedne na svoje mjesto i tada se pokrenula medijska priča, koja traje već gotovo 14 godina, a pored toga tu je i drugi dio te priče koji traje već gotovo 7 godina. I jedna i druga priča imaju svoj početak, zasluženo priznanje u svjetskim okvirima, a kraj se još uvijek ne nazire. Naravno, tu prvotno mislim na radijsku emisiju ROCK – OKO, a tu je i ovaj moj rad na glazbenom portalu SoundGuradian.com. Sve zajedno daje neku cjelinu i jasno ocrtava moju težnju ka globalnoj promociji i popularizaciji moderne glazbe 20. i 21. stoljeća.

Budući da se o ovoj rubrici Albumi iz prašine ne pišu preporuke, već je intencija rubrike čupati iz zaborava neke zaista vrijedne albume, a osobno držim, da ovaj bootleg live album More Blues – Pink Floyda zaslužuje dobiti adekvatan pripadajući prostor ove rubrike.

Budući da je nakon prvih albuma Pink Floyda sve je bilo umotano u neku čudnu mistiku i traženje da ama baš sve ima neku, duboku filozofsku poruku. Slijedi moja tvrdnja da je na ovom bootleg live izdanju itekako zamjetno da njihovi koncerti iz tog razdoblja imaju dubioznu filozofsku poruku. Ta i takova poruka dobiva svoj planetarni značaj u tvrdnji da su i u to vrijeme Pink Floyd iskreno prezentirali svoju glazbu, doduše malo ograničenih tehničkih mogućnosti, ali jednako uspješno i to je to nema više. Za sve ostalo treba preslušati album.