Sviđaju mi se koncepti LAA-ja gdje u manji prostor ubace bend koji svojom popularnošću nadmašuje kapacitet kluba pa ih onda kroz nekoliko rasprodanih koncerata fanovi imaju priliku doživjeti u potpuno intimnom ozračju, okruženi sa nekoliko stotina jednako gorljivih obožavatelja. Pips Chips & Videoclips su sinoć, u petak, 26. prosinca, otvorili rezidenciju u Vintage Industrial Baru i bilo je opako vruće!
Zadnji sam se s Pipsima sreo prije nekoliko godina, u vrijeme pandemije, kada su nastupili u dvorištu ALU-a u Ilici. Bilo je to jedno od onih privremenih koncertnih rješenja koja su tada funkcionirala savršeno, a nakon pandemije su jednostavno nestala – poput ALU-a ili Ljetnog kina Tuškanac. Pipsi su tada odradili izvrstan open-air nastup i s tim koncertom u mislima ušao sam sinoć u Vintage. I dobili smo upravo to – furiozan početak višednevnih rasprodanih svirki.
I ne samo to. Dobili smo sve ono po što smo i došli, ali i više od toga. Odličnu svirku, pivo u zraku, novu pjesmu, stare hitove, dva gostovanja i poderane glasove. Da, i odlično raspoloženog Ripera, koji je širio ljubav i podlijeio koliko nas voli, tamo negdje u trenutku tišine “Poštara lakog sna”.
Teško mi je sjetiti se pjesme u kojoj je Riper prepustio publici da povede prvu strofu, pa je pokušao krenuti s drugom, ali nas je bilo tako prokleto dobro slušati a cappela bez njegove pomoći i pomoći benda da nam je prepustio i drugu. Obično mi zna to biti iritantno i volim pjevati u “duetu” s frontmenom ili ga slušati, ali mi je jučer ovako nešto bilo normalno i prirodno, čak i potrebno. Nije ni presudno je li to bio Poštar lakog sna, Gume na kotačima ili Bog — moguće da je bio potonji — jer bio je to trenutak koji ostaje u kolektivnom sjećanju svih nas koji smo sinoć bili tamo.
Na koncert nisam došao s namjerom da pišem. Zbog dvostruke uloge fotografa i novinara, a i zbog okolnosti koje su se promijenile u zadnji tren (Martine, brzo ozdravi), fokus mi je bio isključivo na bilježenju atmosfere fotoaparatom. Ideja je bila objaviti galeriju i tu stati. No kako je večer odmicala, postalo je jasno da to neće biti dovoljno. Ostao sam do kraja, prikovan za mjesto u prvim redovima, i tek naknadno, oslanjajući se na fragmente sjećanja i emociju s pozornice, pokušavam rekonstruirati koliko su Pipsi sinoć priredili snažan, važan i katarzičan koncert.
Možda je i bolje što nisam bilježio, pamtio ili pisao u hodu, jer bih time razotkrio previše onoga što publiku još čeka u idućim večerima. Ono što sam, međutim, morao učiniti jest ovdje, pisanom riječju, posvjedočiti koliko su Pipsi važan bend i koliko je sinoćnji koncert bio istovremeno bitan, snažan i katarzičan. Amen!
Galerija fotografija; PipsChips&Videoclips u VIB-u, foto: Dragutin Andrić
