Sve ono što se događalo sinoć, 30. srpnja, u sklopu 15. Pirovac Blues Festivala je zapravo sve ono što si pravi poklonici ovog glazbenog stila samo poželjeti mogu.
“Harp Masters” u pravom smislu te riječi sinoć su nas odveli na Deltu Missisippija, u Clarksdale, odveli su nas u močvare Louisiane. Odveli su nas u Texas, odveli su nas na još neistražena područja Amerike i dali nam do znanja da ta prava “real blues story” itekako drži vodu. Što se dogodilo? Što je u cijeloj priči toliko snažno i direktno pogađalo publiku i u njoj sve nas, koji itekako osjećamo da jednostavno ta priča, taj sav “blues feeling”, u cijelosti obuzima naše biće i postaje dio nas samih?
Kako su Harpooni bili cijelo vrijeme na sceni, davali su svima koji su nastupali snažan i siguran vjetar u leđa. Mora se priznati da su Harpooni veliki bend, koji u svakom trenutku zna što i kako treba odraditi. Čvrsta i samouvjerena ritam sekcija, ubitačno koloritne klavijature i samouvjerena, raspaljiva i vrlo prodorna gitara činile su tijekom cijele ove “lude” večeri da se svako malo osjećam, na neki posebni način, ushićeno i nevjerojatno dobro.
Cijelu priču vrlo direktnim i energičnim setom otvorio je sam Predrag Lovrinčević – Lovre, kojeg doista nije posebno potrebno predstavljati. Njegov usnjak obilježio je sound Harpoon Blues Banda, In Roots, ali i benda 058. Pored toga, Lovre je s pravom nazvan Mr. Blues of Split jer njegov permanentni rad u cilju promocije bluesa je praktično nemjerljiv. Drago mi je da je to prepoznala krovna udruga HBS-a i da su taj trud i rad verificirali pripadajućim nagradama.
Da, istina, malo smo zbog nekih tehničkih problema kasnili s početkom druge večeri 15. Pirovac Blues festivala, ali sve je OK, sve ide, zapravo, kako treba i nazočna publika je odmah prihvatila taj “đir” i svi neki možebitni strahovi o bilo čemu doslovno su se rasplinuli poput mjehurića od sapunice.
Lovre je svojih pet pjesama odvalio samo tako i ozarena lica u publici upućivala su da je ova glazbena priča i forma pala kao, zapravo i svaki puta, na plodno tlo.
Nakon Lovre na “stage” dolazi Davor Bunčić – Buna iz Zagreba i priča ide dalje, svi se zabavljaju i nekako je sva ta atmosfera poprimila upravo konotacije koje su bitne za sve nas koji volimo blues. Nema forsiranja, nema moraš, već je priča usmjerena u pravcu – sve to ide baš kako treba, sve to ima svoju putanju i samo treba biti u njoj i ostaviti joj dovoljno prostora da se glazbena priča počne sama pričati i da sve bude upakirano u sjajnu koprenu spontanosti.
Buna je u pravoj formi i sve više i više pokazuje da je, pored ostalog, i “usnjak” instrument koji izuzetno jako i efektno pogađa sve, i same glazbenike i publiku, i to baš tamo gdje treba. Zadovoljan sam jer se ova večerašnja priča postupno razvija baš u pravo smjeru.
Potom na stage pozivam i najavljujem Zvonimira Čaljkušića – Zvonu, pripadnika mlađe generacije, svirača usnjaka i prvi ili drugi kotačić opakog dua iz Splita – Charlie & Bell Blues Experience, koji zajedno s Lovrom kreću s mojom glazbenom željom, a to je poznati blues standard “Help Me” kojom mi čestitaju rođendan. Doista lijepa gesta, a moram priznati da doista uživam i osjećam se na neki način ushićeno. Naime, drago mi je da svi ti ljudi, glazbenici uvažavaju moja dosadašnja nastojanja da blues, a osobito hrvatski blues, promoviram na što više načina i razina. Zvone svoj set odrađuje izvrsno i to samo upućuje da pravi ljudi idu za Memphis na IBC i tu će, zapravo, steći sveukupni dojam što, gdje, kako i zašto. To je mjesto gdje svaki blues glazbenik stekne uvid i dojam na čemu još treba raditi, i to je to! Doista, i od srca želim da Charlie i Bell, a osobito Zvone, dobiju tim učešćem na IBC-u onaj dodatni vjetar u leđa. Lovre je i dalje na vokalu, dok njegovi Harpooni iz pjesme u pjesmu sve više i više stvaraju onu opaku atmosferu koja vam dlake tjera na juriš!
Vremena nema jer ponoć će ubrzo doći, a ljudi moraju ići odmoriti, spavati, a pred nama su još trojica opakih svirača usnjaka u Hrvata! I zato idemo dalje. Na binu pozivam i najavljujem čovjeka, umjetnika, glazbenika, slikara koji na svoj osobiti način spaja boje i blue notes i svojim usnjakom daje novu kvalitetu zvuku benda Šo!Mazgoon. On je glazbenik iz Primoštena, on je Vedran Perkov i svojim opuštenim i spontanim nastupom uz, naravno, Lovru, koji je preuzeo vokalne dionice, doista vrlo nadahnuto ispucava svojih pet stvari.
Ono što sada slijedi dolazi nam iz Zagorja. Na binu pozivam čovjeka koji je istinski dobri duh Hrvatskog bluesa, dobri duh usnjaka u Hrvata, on je “one & only” Krešo “Sonny Boy” Oremuš, koji je svojim izlaskom na “stage” odmah pokazao koliko je sati i zašto je njegova svirka toliko posebna i drugačija od drugih. Krešo uz potporu Lovre odmah pokazuje da kod njega šale nema i kreće vrlo energično, prozračno i svojom svirkom itekako pali publiku. Drago mi je da baš svi prepoznaju njegov rad i sveukupni doprinos na Hrvatskoj blues sceni. I lijepo je vidjeti i čuti dvojicu sjajnih majstora usnjaka, od kojih je u ovoj kombinaciji Lovre posvećen vokalu, dok Krešo razvaljuje usnu harmoniku. Svi su izvrsni no, posebno želim istaknuti “slow blues” kojeg su izveli Krešo i Harpooni uz dojmljivi vokal Ivana Gilića za klavijaturama. I opet sve što je super, a ova druga večer 15. Pirovac Blues Festivala to definitivno jest, kratko traje. Krešo završava svoj efektni nastup, a na stage nam dolazi glazbenik iz Vinkovaca, Igor Djeke – Iggy, koji svojim posebnim pristupom ovoj glazbenoj formi oduvijek zauzima jedinstveno mjesto na našoj blues sceni.
Thee One Man Band, Harp Explosion sve to opisuje njegov dosadašnji dugogodišnji rad i drago mi je da se ova njegova glazbena priča prepoznala i da ju je publika dobro primila i podržala. Bravo za Iggyja!
Na kraju cijele ove festivalske priče na stageu su se okupili svi glazbenici kako bi zajednički izveli zadnju pjesmu, uz aktivno učešće svih koji su bili dio ovog 15. PBFa.
Moram i to napisati, moje je srce ispunjeno, da sam ponovo napunio baterije tom plavičastom strujom, tim plavim blues titrom koji će me neko vrijeme držati, da bez obzira što se događalo oko mene, funkcioniram normalno!
Kada naše glazbeno biće bude ispunjeno svim tim segmentima našeg opstajanja, mi koji to volimo doista smo sretni i zadovoljni, jer samo tako i na taj način opstajemo u ovom svakodnevnom ludilu.
Preporučam svima da svako malo odu na neku live blues svirku i da napune svoje baterije poput mene. Ako sve bude u redu, nadam se da se vidimo i dogodine!
Blues on!
Yours bluesy,
Mladen Lončar – Mike
Više: Pirovac BLUES Festival | Facebook
https://www.facebook.com/profile.php?id=100057147381993
