Zoran Predin i Nikola Čuturilo predstavili album „Analogna rasa“
U prostorijama Croatia Recordsa održana je 5. veljače promocija albuma „Analogna rasa“, prvijenca istoimenog glazbenoga projekta kojega čine dva vrhunska glazbenika – Nikola Čuturilo i Zoran Predin. Ovo je bila prva zagrebačka promocija, dan ranije je bila u Ljubljani, a dva kasnije će biti u Beogradu. Ova glazbena suradnja spojila je prepoznatljive autorske rukopise i bogato iskustvo dvojice umjetnika koji publici donose album koji slavi vrijednosti analognoga zvuka.
Čuturilo je istaknuo da prijateljstvo s Predinom datira iz 1980-ih, dakle više od 40 godina te da su svako malo spominjali da bi i glazbeno trebali ovjekovječiti to prijateljstvo, „a očigledno su trebale da prođu decenije da postanemo mlađi, a kad smo zaključili da smo dovoljno mladi, da još ima entuzijazma, a onda smo u jednom trenutku prošle godine, početkom prošle godine, napravili dogovor tko prvi napravi smislenu numeru oko koje možemo da se okupimo i da stanemo, to ćemo prvo da uradimo. To je bila jedina ambicija, zapravo“. Radilo se o stvari „Još imaće nas“, no „čim sam je napravio znao sam da mi neće ostati dužan, da će morati da mi odgovori na neki način i onda je usledila pesma ‘Analogna rasa’ kao druga i tu smo negde mi razmišljali da završimo priču i to je to.
Međutim, onda ste se pojavili vi [Croatia Records, op.a.], pojavila se Lapshade Media i onda je nama dat zadatak da napišemo album bez materijala i onda smo preko leta seli, zasukali rukave i napravili još novih kompozicija. Jedna stvar je išla za drugom, vrlo lagano i vrlo spontano. Suština svega ovoga je prije svega da se jako dobro zabavljamo i da u ovim godinama radimo nešto smisleno, što nije samo reciklaža, nego je nekakav plan, nekakva ambicija“, istaknuo je Čuturilo.
„Ja mislim da je pesma ‘Još imaće nas’ zapravo pesma iza koje svaki bend s ovih prostora može da se pronađe jer to je pesma o našim počecima, pesma o toj beskrajnoj ljubavi i strasti za tim instrumentima, za tim zavlačenjem u podrume i tih prvih nekih kombija i odlaska na nekakve prve koncerte“, nadodao je.
Također je izjavio kako je „album poseban zato što sve numere na gomili imaju nekakvu svoju priču, nadovezuju se jedna na drugu. One su negde naš stav, naš svetonazor u ovim godinama. Negde, kao što rekoh, u onoj pesmi uvek pod istom zastavom sa verom i s nadom među ljudima i u dobru i u zlu“.
Zoran Predin pojasnio je da „analognost, naravno, nije korak nazad, nije nešto konzervativno, baš obrnuto – traženje ljudskosti u nama. Ako pogledamo što se događa u glazbi, u muzici zadnjih 10-15 godina onda jednostavno vidimo da taj kult mladosti muzika za oči, znači da je kod samih pjesama nekakva popratna video produkcija mnogo značajnija od same pjesme, pogotovo od tekstova. Onda smo na neki način rekli ‘ajmo se mi vratiti toj, ja sam je nazvao, ‘zanemarenoj publici’, koja ipak u pjesmama traži poruku, traži nešto novo, drugačije, autorski obojeno i mi smo jednostavno bili u stanju to napraviti jer je iza svakog od nas jedna duga uspješna karijera. Mi smo se dokazali i nije bilo nikakve potrebe da se ponovo dokazujemo bilo čime, a s druge strane taj nekakav novi početak je uvijek uzbudljiva stvar.
Tako da je ta mladost o kojoj govori Nikola te vrste mladosti i mladost o kojoj govorim ja je znači da zainteresiramo sve radoznale ljude svih uzrasta, mlade ljude svih uzrasta jer je u nekom trenutku nama se poklopila jedna stvar, na koju mi dok smo radili taj program nismo računali, a to je da se u Srbiji i iz Srbije proširilo jedno saznanje da ti isti mladi ljudi za koje smo mi mislili da ih zanimaju samo video igrice su zapravo potpuno drugačiji nego što su do tada izgledali. I u Sloveniji, kad se daje podrška tom pokretu, takvom licu mladih ljudi, takvom zrelom reakcijom jedne mlade generacije, onda jednostavno vidimo da smo bili zapravo cijelo vrijeme u pravu i puno tih pjesama iz albuma danas zvuči kao da su napisane sada za ovo što se sada događa.
Znači, daleko iznad bilo kakve nacionalnosti, ideologije ili vjere, mi nagovaramo srodne duše – po cijelom svijetu nas spajaju one analogne vrijednosti. Znači, volimo iste stvari. To su živa svirka, kvalitetno sviranje, poruke u tekstovima koje žele promijeniti svijet na bolje i humor i naravno te neke stvari za koje mislim da, ja sam to opisivao na takav način da, ako ćemo nekim svemirskim brodom otići na Mars, ako ću ja biti astronaut, ja ću definitivno ponijeti sa sobom jednu običnu akustičnu gitaru, jednu knjigu od papira i flašu dobre rakije.“
Tijekom događaja nazočni su uživali u pjesmama Predina i Čuturila, a promociju su svojim dolaskom podržala poznata lica domaće glazbene scene kao što su glazbeni kritičari Zlatko Gall i Bojan Mušćet te glazbenici poput Renata Metessija i Davorina Bogovića.
Album sadrži deset pjesama koje vjerno čuvaju duh analognog zvuka, pružajući slušateljima autentično glazbeno iskustvo. Svaka pjesma na albumu odražava idejni koncept dvojice glazbenika, naglašavajući bezvremensku kvalitetu u svijetu u kojem glazbeni trendovi dolaze i prolaze nevjerojatnom brzinom. Ova zbirka pjesama predstavlja svojevrsno svjedočanstvo da se istinska glazbena vrijednost može očuvati i u digitalnom dobu.
Od deset stvari, šest je novih (tri je napisao Predin, tri Čuturilo), dok su četiri već poznate stvari, no za ovu priliku snimljene u novom aranžmanu. Na albumu su sudjelovali i glzbenici Dejan Cukić, koji je otpjevao stvar „Voli me“ i Kalj Čačka [Nenad Marić, op.a.], koji je otpjevao „Gastarbajter Trubadur“ baladu. Predin je na albumu izveo Nikolin „Kišobran“, dok je Nikola otpjevao Zoranovu „Šta bi mi bez nas“.
Album je objavljen u izdanju dviju diskografskih kuća – Croatia Records i Lampshade Media. Fizička izdanja, na CD-u i vinilu (LP), već su dostupna u prodavaonicama, kao i na službenom webshopu Croatia Recordsa.
