Veliki, crni i debeli mačak iz hamburške luke obećao je umirućoj galebici, koja je na njegovom balkonu snijela jaje, da će čuvati njezina ptića i naučiti ga letjeti. Sve lučke mačke udružuju se da bi mu pomogle održati to neobično obećanje.
Priča o galebu i mačku koji ga je naučio letjeti jedan je od naslova koji već na prvu otkrivaju da nas ne čeka obična pustolovina. U središtu priče nalazi se veliki crni mačak Zorbas, stanovnik hamburške luke, koji se iznenada nađe pred zadatkom za koji ga nitko nije pripremio. Umirućoj galebici obeća da će se pobrinuti za njezino jaje, čuvati mladunče i, ono najneobičnije, naučiti ga letjeti.
Već iz početne situacije jasno je da ova priča ne nudi velike zaplete niti spektakl. Njezina snaga leži u jednostavnosti. U ovoj priči je, naizgled nemoguće, prijateljstvo između mačka i golubice uzdignuto na razinu simbola. Zorbas se ne zna brinuti o galebu, a još manje kako ga naučiti letjeti, ali on će nastojati ispuniti svoje obećanje. Upravo je to ono što priču nosi – obećanje koje se mora održati, čak i kad se čini nemogućim.
Strip-adaptacija Claudea Cevera dobro razumije duh Sepúlvedina predloška. Ne pokušava ga nepotrebno modernizirati ni zatrpati vizualnim efektima, u stripovski narativ prenosi ga mirno i jednostavno. Crtež je topao, likovi su izražajni, a lučki ambijent dovoljno je živ da čitatelj brzo ulazi u svijet mačaka, galebova, brodova i ljudi. Cever ne crta Hamburg kao hladnu kulisu, nego kao prostor u kojem se stalno nešto događa – u zakulisnom ambijentu grada postoji skriveni svijet u kojem životinje vode glavnu riječ.
Posebno dobro funkcionira mačja družina. Zorbas nije usamljeni junak koji sve može sam. Oko njega su druge mačke, svaka sa svojim karakterom, navikama i slabostima. Upravo se kroz snažnu antropomorfizaciju ostvaruje humor ovog stripa. Njihovi dijalozi iznenađujuće su prirodni, zabavni i nalikuju ljudskima što ovom stripu daje elemente basne. Ovaj strip ne nudi velike mudrosti, ali odašilje univerzalne poruke o snazi prijateljstva i zajednice koje će doprijeti to publike svake životne dobi.
Važna tema stripa je i prihvaćanje različitosti. Galebica Srećka odrasta među mačkama, dakle među onima koji joj po prirodi ne pripadaju, a koje bi ju u divljini čak i smatrale plijenom. Ipak, upravo ta razlika postaje temelj priče. Mačke je ne pokušavaju pretvoriti u nešto što nije. Naprotiv, njihov je zadatak pomoći joj da postane ono što jest: ptica koja mora poletjeti. U tome se ostvaruje i poanta ove priče. Ljubav i briga ne znače zadržati nekoga uz sebe, nego mu pomoći da ode onda kada je za to spreman.
Strip se u više navrata dotiče i ekologije. Tragedija galebice povezana je s ljudskom nebrigom prema prirodi i predstavlja jasnu kritiku modernog industrijskog društva. Priča odlično dočarava kako ljudski postupci utječu na svijet onih čiji je glas nečujan.
Vizualno, ovaj strip ne pokušava biti mračan ni težak, iako u njemu ima i tuge. Cever bira pristup koji naglašava toplinu, humor i pokret. Mačke su karakterno jasno razlikovane, dinamika je jasno dočarana, a emotivni trenuci doimaju se potpuno prirodnima.
Ono što strip čini uspješnim jest činjenica da ne podcjenjuje mlađe čitatelje. Govori jednostavno, ali ne i banalno. Istodobno, odrasli u njemu mogu prepoznati priču o roditeljstvu, odgovornosti i gubitku. Zorbas pokazuje kako snagom volje možemo zaobići sve prepreke, ali i to koliko nam u ključnim trenutcima znači prijateljska pomoć.
Priča o galebu i mačku koji ga je naučio letjeti izdanje je gotovo lektirne vrijednosti i ono ostavlja upečatljiv trag koji u čitatelju tinja dugo nakon čitanja. Vrijednost ovog stripa je u toplini i jasnoj emociji. Zorbas i Srećka podsjećaju nas da je ponekad najteže naučiti nekoga da poleti, pogotovo onda kad bismo ga najradije zadržali blizu sebe.
Na rubu ponora shvatila je ono najvažnije. Da? A što je to shvatila? Da leti samo onaj tko se odvaži letjeti.
Strip je na hrvatskom jeziku tiskan u izdanju zagrebačkog OZ comicsa.