16. Zagreb Internacionalni Blues Festival ove je godine proslavio značajan broj, koji svjedoči o upornosti, radu i nastojanjima mnogih, a ponajviše krovne blues udruge Hrvatske blues snage, da ovaj događaj svake godine bude tu i da ima svoju jedinstvenu priču.
Prva glazbena večer započela je tradicionalnom svirkom “PLAY A BLUES FOR ME – TRIBUTE TO BUHA”, posvećenom osnivaču Hrvatskih blues snaga, nažalost prerano preminulom Draženu Buhinu Buhi.
Mjesto održavanja bio je klub Hard Place, u kojem su večeras nastupali Ben Dover, kojima se u pjesmi “Judgement Day” pridružio Tomislav Goluban. Ben Dover nastupaju svake godine na ZIBFu, pa ih više nije potrebno posebno predstavljati. Riječ je o vrlo uigranom i sigurnom bendu koji je izveo 10 obrada poznatih skladbi, koje je publika pozdravila velikim pljeskom i odobravanjem.
Nakon njih na pozornicu izlazi Boris Hrepić – Hrepa, koji izvodi dvije skladbe posvećene pokojnom Buhi, a potom svoju preostalu minutažu prepušta posljednjim izvođačima ove večeri, Jadranu i Imperfect State. Iza tog imena krije se ovogodišnji pobjednik 16. CBC-a u kategoriji solo/duo, Jadran Mihelčić, te Imperfect State, bend koji čine Jakov Kontak (bas), Petar Pavasović (bubnjevi) i Tijan Schjaer (gitara).
Ova uigrana mlada četvorka odmah je svojim prvom pjesmom, legendarnom “The Sky is Crying” Elmorea Jamesa, ušutkala sve one koji bi ipak trebali prestati pričati dok netko svira. To puno govori o kakvom se bendu radi i što ovi mladi ljudi sviraju. Bio je to zapravo jedini cover, jer su dalje izvodili isključivo autorske pjesme koje je napisao sam Jadran Mihelčić. Ono što je uslijedilo bila je raskošna, prpošna i vrlo usmjerena svirka s odličnom komunikacijom i animacijom publike, s istinskom željom i namjerom da se stvori taj potrebni međusobni fluid.
Naravno, nije isto kada netko na pozornici samo svira i izvodi nešto ili kada postoji želja da izvođač i publika zajedno sudjeluju u proslavi glazbe. Čak ni mali tehnički problemi nisu omeli ovu ekipu da znalački i vrlo smireno prebrode sve prepreke i prirede publici odličan nastup. Izvedba autorskih pjesama uvijek predstavlja dvosjekli mač – možda nitko ne zna njihove pjesme, možda ih sada prvi put slušaju, možda je ovo ili ono… No, Jadran i ekipa pobrinuli su se da nitko ne ostane ravnodušan na ono što je dolazilo sa “stagea”.
Imali smo priliku svjedočiti kako se uspješno mogu povezati brojni glazbeni žanrovi u brzom i lakšem tempu. Fragmenti klasične glazbe, soula, gospela, psihodelije, a naravno, i bluesa, znalački su se uplitali u svaku skladbu. Taj blues štih primarno je eksponiran, izlazi na površinu, a zatim se stapa i odlazi, nošen novom melodijom, ritmom ili frazom. Bilo je tu doista svega, i to je ono što me veseli i mirno spavam slušajući ovo večeras, jer znam da ne postoji nikakav strah za budućnost bluesa i drago mi je što je to tako!
Što će nam ovi momci ponuditi za par godina, ostaje nam da čujemo… A znajući Jadrana, siguran sam da on neće sve to tako lako ispustiti iz ruku.
Sinoć je prva glazbena večer 16. ZIBFa bila kvalitetna i ispunjena odličnom svirkom, a neka se nitko ne ljuti, ali veselim se kada mogu napisati: istina je – na mladima svijet ostaje!
