U srijedu 4.3. MD Lisinski ugostila je trio sjajnog američkog pijanista Sullivana Fortnera, što je zapravo njegovo prvo gostovanje u Hrvatskoj. Koncert je bez previše reklame već neko vrijeme rasprodan, što će reći da hrvatska publika studiozno prati suvremenu jazz scenu – naime, radi se o jednom od najupečatljivijih glasova suvremenog jazza. Uz basista Tyronea Allena i bubnjara Kayvona Gordona, Fortner je u nekih sat i pol predvodio izuzetno uigran trio koji je uspješno spajao jazz tradiciju (sam Fortner je porijeklom iz jednog od izvorišta jazza, New Orleansa) s otvorenošću prema eksperimentu.
Tijekom koncerta čuli smo niz raznovrsni miks kompozicija – od originala kao što su Tres Palabras s recentnog albuma Southern Nights, do standarda kao što su Quasimodo Charlieja Parkera, Angola Waynea Shortera i Peace Horace Silvera. Fortnerovo sviranje neprestano je osciliralo između ranih jazz klavirskih stilova i modernog ritmičkog jezika, dijelovi inspirirani strideom i gospel harmonijama iznenada su prelazili u guste akorde i oštre ritmičke figure, naglašavajući Fortnerovu sklonost da klavir koristi i kao harmonijski i kao perkusivni instrument.

Iako tehnički iznimno virtuozan, Fortner nikada ne svira radi same virtuoznosti – njegova virtuoznost ide ruku pod ruku s velikim izražajnim rasponom — od eksplozivnih ritmičkih izljeva do suptilnih, lirskih trenutaka. Njegove improvizacije imale su jasnu narativnu logiku: lijeva ruka pokretala je snažne ritmičke obrasce, dok je desna iscrtavala brze i složene melodijske linije.
Jednako impresivna bila je i povezanost unutar trija, Allenove stabilne bas linije i Gordonovo precizno bubnjanje stvarali su fleksibilan okvir za Fortnerove ideje. Njihova komunikacija pokazala je sjajnu uigranost koja proizlazi iz pažljivog međusobnog slušanja.

Za bis glazbenici su izveli jednu kompoziciju Ellisa Marsalisa, još jednog slavnog, sad već pokojnog, stanovnika New Orleansa i istaknutog pijanista i mentora generacijama jazz glazbenika.
Ovaj sjajan koncert je potvrdio Fortnerovu rijetku sposobnost da sintetizira cijelu povijest jazz klavira — od stridea i bebopa do suvremenih harmonijskih istraživanja — i to u osobni i svježi glazbeni izraz. U tih sat i pol Fortner nam je dao ono najbolje od američkog jazza – briljantnu klavirsku imaginaciju, hipnotizirajući groove i tradiciju koja živi kroz slobodu improvizacije.


