Ima nešto čudno u tome kad grad odjednom, na dva dana, postane vremeplov. Ovaj vikend Pula je to i bila. Ne zato što je netko organizirao “obilježavanje obljetnice” u onom dosadnom, službenom smislu te riječi, nego zato što se stvarno dogodilo ono što se rijetko dogodi: prošlost i sadašnjost su se na trenutak spojile i pjevale iste refrene.
Povod je „Paket aranžman“, ploča koja je prije 45 godina, u veljači 1981., zauvijek promijenila kako ovdje razmišljamo o rocku. U petak navečer, u Srpskom kulturnom centru u Istri, otvorena je izložba fotografija posvećena toj kompilaciji. Već sutradan, u subotu 22. kolovoza, na Kaštelu su nastupili Nevladina organizacija Vlade Divljana i Električni orgazam. I dok je izložba bila zamišljen pogled unatrag, koncert je bio dokaz da ta priča i dalje živi, i to glasno bez ikakve patetike.
Teško je danas zamisliti koliko je „Paket aranžman“ bio hrabar potez. Tri beogradska sastava, Šarlo akrobata, Idoli i Električni orgazam, u tom su trenutku bili gotovo nepoznati. Nitko nije mogao znati da će te pjesme, nastale u podrumima i po klubovima Beograda, jednog dana postati dio kolektivne memorije nekoliko generacija diljem bivše Jugoslavije.
Baš taj trenutak, onaj prije slave, pokušala je uhvatiti pulska izložba. Fotografije Goranke Matić, Gorana Vejvode, Brajana Branislava Rašića i Branka Gavrića vraća nas u vrijeme kad su Vlada Divljan, Srđan Šaper, Dušan Kojić Koja, Milan Mladenović i Srđan Gojković Gile bili tek mladići koji tapkaju za vlastitim glasom. Nema tu rock zvijezda. Ima ulica, podruma, stepenica i pogleda punih ambicije pomiješane s nesigurnošću.
Autori izložbe, glazbeni kritičari Zorica Kojić i Dragan Ambrozić, htjeli su pokazati trenutak u kojem se ta prošlost tek stvarala, a ne još jednu tužnu retrospektivu. Ambrozić je izložbi dodao i osobnu notu: rekao je da je „Paket aranžman“ prvi put čuo baš u Puli, dok je 1980./81. tu služio vojni rok, i da je iz pošte na Danteovom trgu zvao brata neka mu odmah kupi ploču. Za njega je taj album trenutak u kojem je domaći rock konačno odrastao. Izložba ostaje otvorena do 31. kolovoza.
Fotografije su bile lijep uvod. Ali prava provjera je li sve to još uvijek živo ili je tek uspomena pod staklom dogodila se dan poslije, na Kaštelu, i tu je zapravo počela prava priča ove obljetnice.
Večer je otvorila Nevladina organizacija Vlade Divljana, bend koji okuplja dugogodišnje prijatelje i suradnike pokojnog pjevača Idola. Odsvirali su presjek kroz Idole i kroz Divljanov samostalni opus, i to nikako nije djelovalo kao imitacija ili umorna rekonstrukcija davne 1981. Djelovalo je kao nastavak nekog davno započetog razgovora s publikom koju su te pjesme, htjeli oni to priznati ili ne, dobrim dijelom i oblikovale. “Jedina”, “Nebeska tema”, “Dok dobuje kiša”, “Retko te viđam sa devojkama”… publika ih nije samo slušala, nego je pjevala, glasno i bez zadrške. A kad je došao red na “Maljčike”, tu više nije bilo puno prostora za suzdržanost. Prava eksplozija emocija, bez pretjerivanja.
Emocija je bila topla i precizna, iskrena na način koji se rijetko vidi na koncertima posvećenim pokojnim glazbenicima. Nostalgija nije bila ukras nego živa nit koja je vezala cijelu večer, i baš u tome leži razlika između koncerta koji glumi da je Vlada Divljan još uvijek na pozornici i koncerta koji njegove pjesme jednostavno pušta da dišu kroz ljude koji su ih voljeli.
Onda je pozornicu preuzeo Električni orgazam i sve se promijenilo. Umjesto tople, gotovo intimne atmosfere, stigla je čista rock’n’roll energija, bez ustručavanja. Aktualna postava, Gile, Banana, Švaba i Pače, krenula je žestoko od prve note. Sirovi gitarski zvuk, prepoznatljivi rifovi, ona direktnost koja ne traži dopuštenje. Nije bilo potrebe za rekonstrukcijom nekadašnje mladosti jer je energija bila tu, prisutna sama po sebi, kao da četrdeset i pet godina uopće nije prošlo.
I baš tu je bilo najzanimljivije. Električni orgazam nije došao na Kaštel kao još jedan od preživjelih svjedoka jedne povijesne ploče. Došli su kao bend koji, unatoč svemu, i dalje ima svoju sadašnjost. Ove su godine objavili “U magli sjaj”, svoj prvi studijski album nakon osam godina pauze, i time jasno pokazali da njihova priča nikako nije završila tamo gdje počinje mit o novom valu. I dalje pišu novo poglavlje, ne samo prepričavaju staro.
Publika je uz bend uživala od prve do zadnje pjesme, a atmosfera je do kraja večeri ostala jednako sirova kao i njihov zvuk. Nije to bila publika koja pristojno kima glavom i čeka da netko odsvira hitove iz mladosti. Ljudi su plesali, gurali se prema binama, dovikivali stihove kao da su ih upravo naučili, a ne kao da ih znaju napamet već desetljećima. Baš ta razlika, između lijepog sjećanja i stvarnog, tjelesnog doživljaja, čini ovakve koncerte vrijednima truda.
Ono što se dalo iščitati iz prvih dojmova s lica mjesta dovoljno je jasno. Bila je to večer u kojoj su se nostalgija i sirova energija spojile bez trenja, publika je vrhunski uživala, a koncert će se dugo pamtiti kao jedan od najupečatljivijih glazbenih trenutaka ovogodišnjeg pulskog ljeta.
Dvije večeri, jedan te isti zaključak. „Paket aranžman“ nije muzejski eksponat kojeg samo otirete od prašine kad dođe okrugla godišnjica. Na izložbi smo vidjeli kako je nastao, kao djelo mladih ljudi koji su vjerovali u sebe u trenutku kad ih baš nitko nije poznavao. Na Kaštelu smo čuli da i dalje živi, kroz Divljanove pjesme koje i dalje znaju izmamiti suzu ili dvije, i kroz sirovu, nikad ostarjelu energiju Električnog orgazma. Publika, ona šarolika mješavina generacija koja je stajala pred pozornicom, reagirala je kao da je riječ o zajedničkom jeziku, a ne o dalekoj prošlosti. Mlađi su te pjesme tek otkrivali, stariji ih ponovno pronalazili, i na kraju su se svi našli oko istih refrena, pjevajući ih u glas.
U petak fotografije, u subotu zvuk. Pula se, kratko rečeno, nije samo prisjetila „Paketa aranžmana“. On se, čini se, ponovno dogodio.
Galerija fotografija; Nevladina organizacija Vlade Divljana na pulskom Kaštelu, foto: Marko Hajdarović
Galerija fotografija; Električni Orgazam na pulskom Kaštelu, foto: Marko Hajdarović
