Aleksandar Stojković ST, frontmen legendarnog Goribora, nastupio je u četvrtak, 20.3., navečer u dvorani Rondo kao dio trija Još gori, zajedno s pulskim glazbenicima, braćom Alenom i Nenadom Sinkauz. Program su posvetili materijalu s projekta Raj na zemlji, glazbeno-poetskog uratka koji trojac priprema za vinilno izdanje.
Dvorana Rondo pokazala se premalom. Organizatori su, prema vlastitom priznanju, bili iznenađeni brojem zainteresiranih. Podatak govori sam za sebe: ST i njegova glazba nisu zaboravljeni. Više od deset godina odsutnosti s pulske scene nije izbrisalo sjećanje na Goribor, niti je umanjilo znatiželjnog slušatelja koji je u četvrtak navečer bio spreman dati šansu novom poglavlju.
Tko je očekivao reprizu Goribora, doživio je ugodnu dezorijentaciju. Umjesto električne napetosti rock nastupa, Rondo je ugostio komornu atmosferu koja je projektu, poetskom po prirodi, odgovarala bolje no što bi to ikad mogla puna pojačala. Temelj zvuka postavio je Alenov kontrabas, a Nenad je na akustičnoj gitari gradio prostor između ritma i melodije. ST je u taj prostor unosio tekst, glasom koji je u odnosu na Goribor-eru nešto tiši, ali povremeno još uvijek režeći u trenutku kad tekst to zatraži. Trio je svirao bez pojačala u klasičnom smislu, što nije bila slabost, nego svjestan izbor. Sam ST u jednom je intervjuu rekao da je ideja od početka bila nastupati u manjim, intimnijim prostorima, i da bi, dođe li do nestanka struje, bend bio spreman nastaviti bez nje.
Suradnja troje glazbenika nije nova. Počela je još 2013. godine, predstavom Malo je dovoljno u Zagrebu, a nit koja ih je tada spojila bila je pjesma Jureći ljubav. Kroz tri sezone punili su salu zagrebačkog kazališta s programom koji je spajao ST-ov tekst i Sinkauzovu glazbu. Projekt Raj na zemlji logičan je nastavak tog zajedničkog rada, sazreo kroz još jedno desetljeće zajedničkog kretanja prema istom zvuku.
Repertoar večeri donio je materijal s istoimenog albuma. Pjesme poput Nešto se promenilo i naslovne Raj na zemlji potvrdile su da je ST zadržao ono što je Goribor činio prepoznatljivim: sirovu iskrenost bez ukrasa, kopanje po osobnoj i društvenoj tami bez sentimentalnosti i bez zadrške. Ništa u tekstu nije tu radi efekta. Stihovi ne traže simpatije, ne izvlače suzu računatim pokretom. Postavljaju sliku i ostavljaju slušatelja s njom.
Nosiva točka večeri bila je pjesma Večnost. U njoj je ST sažeo vlastiti put od devedesetih Bora do Pule 2026. Bor devedesetih nije bio lagano mjesto za odrastanje ni za stvaranje. Iz tog konteksta nastao je Goribor, bend koji je sirovi industrijski pejzaž pretvorio u glazbeni jezik specifičan do te mjere da ga nitko drugi nije mogao posuditi. Što god da je ST radio u godinama između, pa i sam kaže da je u tom razdoblju “bio ćale” i da je ostao na jednom mjestu bez mijenjanja agregatnih stanja, ta ishodišna točka ostala je vidljiva u svakom stihu koji je izgovorio u četvrtak navečer.
Stihovi Večnosti idu ovako:
Izgleda k’o čitava večnost / bauljaš po mraku i tami / lepota života je / kad god da se vratiš / možeš biti onaj stari
Posljednji stih dolazi kao zaključak, kratak i precizan: Kad god da se iz mraka vratiš, dobrodošao si.
U tom stihu stoji cijela priča o ovom povratku. Nije to poziv na klonulost ni romantizacija tmine. ST govori o preuzimanju odgovornosti, o tome da se greška prizna i nastavi dalje, bez pretjeranog samokažnjavanja i bez lažnog optimizma. Takva pozicija teško se zauzima u pop kulturi, a još teže prenosi na pozornicu bez da zvuči didaktično. ST to uspijeva jer ne propovijeda. Opisuje stanje koje poznaje iznutra.
Publika je to prepoznala. Rondo je bio tih na mjestima gdje tišina govori više od aplauza, a glasan upravo onda kad je trebalo biti glasan. Taj ritam između izvođača i publike nije se mogao režirati. Nastao je sam, iz teksta i iz povjerenja koje Puljanin koji se vratio nosi sa sobom.
Album Raj na zemlji trebao bi izaći na vinilu do jeseni. Vrijedi pričekati.
Galerija fotografija; Stojkovic ST (Goribor), Nenad Sinkauz i Alen Sinkau u Rojcu, foto: Dalibor Novković
