RØLØ uoči nastupa u Vintageu: ‘Nezavisna scena življa je nego ikad, a nama je bend i dalje genijalan hobi’
Rølø, foto: Jadran Babić
Aktualno Intervjui Istaknuto

RØLØ uoči nastupa u Vintageu: ‘Nezavisna scena življa je nego ikad, a nama je bend i dalje genijalan hobi’

Rølø, foto: Jadran Babić

Splitski RØLØ već deset godina uspješno spaja indie rock, elektroniku, punk i plesne ritmove, a u petak, 13. studenoga, stiže u zagrebački Vintage Industrial Bar na drugo izdanje programa „Mudri Brk predstavlja”. Uoči koncerta Karlo Kazinoti otkrio nam je kako je bend evoluirao kroz godine, što pripremaju od novog materijala i zašto im je glazba i dalje prije svega izvor zabave.

RØLØ je na sceni već desetljeće, a iza vas su tri studijska albuma i brojni koncerti. Kako danas gledate na svoje početke i koliko se bend, glazbeno i osobno, promijenio od prvog albuma iz 2016. godine?

U suštini se naš pristup nije previše promijenio, uvijek smo bend doživljavali kao super hobi i dobar izgovor za trošenje para na kupovinu svakojake opreme. U tom smo desetljeću na koncertima uspjeli zabaviti sada već veću količinu ljudi, pa se možda malo promijenio odnos slušatelja/publike prema nama. Što nam nekako povećava odgovornost prema nastupima i onda to opet dovodi do potrebe za nabavkom bolje opreme.

Nedavno ste nastupili s Ki Klopom u rasprodanoj Tvornici kulture. Kako je došlo do te suradnje, koliko su vam bliski njihovi glazbeni senzibiliteti i kakve dojmove nosite s tog koncerta?

U siječnju smo svirali s njima u Dubrovniku u Lazaretima u sklopu projekta AJMO!, tad su oni svirali prije nas :), što je otvorilo priliku Kiklopovcima da nas nakon svog koncerta imaju priliku poslušati i plesati. Naravno da smo se tu večer družili i zabavljali kasno u noć, što je dovelo do obostrane ljubavi i razmjene dobre energije. Koncert u Tvornici će mi ostati zauvijek u sjećanju, stvarno je bio spektakl koji su nam priredili, i mislim da smo kroz taj plesni ritam stvarno dobar spoj za publiku.

RØLØ (foto: promo; Valerio Baranović)
RØLØ (foto: promo; Valerio Baranović)

U Vintage Industrial Baru 13. studenoga nastupate uz Gdinjka i Turbo Trans Turiste u sklopu programa „Mudri Brk predstavlja”. Kako gledate na ovakve koncertne večeri koje povezuju različite izvođače nezavisne scene i što publika može očekivati od vašeg dužeg seta?

Često nastupamo na takvim koncertima i stvarno znaju biti zabavni. Publika koja prati nezavisnu scenu nije pretjerano velika, ali je jako otvorena prema glazbi općenito i daje nam uvijek vjetar u leđa i kad je bonaca. Potrudit ćemo se napraviti opet jednu rasplesanu večer s iznimkom nekoliko novih i malo laganijih pjesama koje uvijek mogu poslužiti kao prilika da se ode do šanka.

Vaš zvuk često se opisuje kao spoj indie rocka, elektronike i punka, ali teško vas je svrstati u jedan žanr. Kako zapravo nastaju vaše pjesme? Krećete li od ritma, melodije, teksta ili se sve razvija kroz zajedničko eksperimentiranje?

Nema baš pravila kako nastaju pjesme, od svega pomalo, jedino što je sigurno, nikad ne nastaju od teksta, to nas najmanje zanima. Uvijek su to jamovi koji rode neki dobar trenutak za koji se hvatamo.

Od debitantskog albuma preko „HØØP-a” do „Ponte Rossa” prošli ste zanimljiv autorski put. Koji je album bio najveća prekretnica za bend i postoji li neka pjesma za koju smatrate da najbolje predstavlja ono što RØLØ danas jest?

Pa, album „Ponte Rosso” bio je možda naš najstudiozniji album, gdje smo u doba korone imali nešto više vremena za posvetiti se detaljima prilikom snimanja i taj album nam je onda postavio neki minimalni standard na koji način bismo trebali raditi u budućnosti. Pa eto, baš s tog albuma je i pjesma „Kaskader” koja, zahvaljujući Rinu Barbiru, po mom skromnom mišljenju ima možda i najbolji hrvatski spot ikad snimljen.

Rølø, foto: Jadran Babić
Rølø, foto: Jadran Babić

U ožujku ste objavili singl „Melasa”. Predstavlja li ta pjesma početak novog diskografskog poglavlja i radite li na četvrtom studijskom albumu? U kojem smjeru trenutačno želite razvijati svoj zvuk?

„Melasa” je prvi singl koji smo snimili kao kvartet i da, konstantno radimo na novom materijalu, doduše sporijim tempom. Odlučili smo se singlove izbacivati u fazama, koliko nam život dopušta. Trenutačno kao četvrtog člana koristimo Tomu Bedalova na sintesajzerima i sint basu, što donosi promjenu u zvuku.

Vizualni identitet oduvijek je važan dio vaše priče, a spot za „Kaskader” nagrađen je na Danima hrvatskog filma. Koliko ste sami uključeni u osmišljavanje spotova i vizualnog koncepta benda? Postoji li ideja koju biste voljeli realizirati, ali za nju još niste imali priliku ili budžet?

Kao što sam ranije spomenuo, stvarno mislimo da je spot za „Kaskadera” iznimno dobar i kvalitetan, a u potpunosti ga je osmislio Rino Barbir. S njim smo imali priliku surađivati na spotu za „Zva’ću te”, gdje smo zajedničkim snagama i promišljanjima osmislili estetiku spota, a Rino Barbir ju je zatim svojim redateljskim i snimateljskim znanjem i vještinama oblikovao u taj genijalni spot. Jako nam je žao što za pjesmu „Spinut”, koju smo izbacili prošle godine, nismo uspjeli snimiti spot. Postojale su ideje, ali zbog manjka sredstava i vremena nismo ih realizirali. Možda nekad u budućnosti.

Poznati ste kao bend koji posebno dobro funkcionira uživo. Koliko prostora ostavljate improvizaciji na koncertima i je li vam važnije da pjesme zvuče kao na albumu ili da svaki nastup bude potpuno novo iskustvo?

Na koncertu se uvijek nešto dogodi. Neka vrsta improvizacije postoji: u nekim pjesmama ostavljamo prostor Miši, Tomi ili čak Beki na basu da odsviraju ono što im padne na pamet. Ponekad iz naše gluposti ili greške nastanu zanimljive stvari, pa kad poslušamo snimku, shvatimo da dobro funkcioniraju i uključimo ih u iduće izvedbe.

Svi dolazite iz različitih glazbenih pozadina, a pretpostavljamo da imate i živote izvan benda. Čime se bavite kada niste na pozornici ili u studiju i koliko je danas realno živjeti isključivo od autorske alternativne glazbe u Hrvatskoj?

Nama je Rolo genijalan hobi u kojem uživamo i mislim da jedino na taj način to uživanje možemo prenijeti publici. Nismo opterećeni egzistencijom dok stvaramo i razmišljamo o novom materijalu. Kolega Mišo i ja (Karlo) smo dizajneri, Beka radi u IT sektoru, a Toma je jedini budući profesionalni glazbenik, trenutačno na studiju kompozicije. Izazovno je živjeti od alternativne glazbe u Hrvatskoj, to rijetkima polazi za rukom.

Kako danas gledate na hrvatsku nezavisnu scenu, posebno na novu generaciju bendova koja privlači sve više publike? Postoji li neki izvođač s kojim biste voljeli surađivati i gdje vidite RØLØ za pet godina?

Nezavisna scena je življa nego ikad. Čini mi se da u svakom gradu trenutačno postoji pregršt kvalitetnih bendova. Mainstream mediji to ne podržavaju, pa se možda stvara dojam da to nije tako, a onda se dogodi IDEM na Šalati… Nadamo se skorom novom albumu i budućim koncertima koji nas pomlađuju, a uvijek nas je zanimalo kako bi Rolo zvučao kada bi sve pjesme izveo Papandopulo kvartet saksofona.