Otkako god trošim toliku satnicu na glazbu, jezik i notno pismo Patti Smith, PJ Harvey, Cat Power ili Lise Germano stavljao sam debelo ispred, primjerice, Joni Mitchell, Kate Bush ili Sare McLachlan. Dakle, i kad je ženski touch u pitanju, već mi je samo uho – da ne spominjem ostale organe, fizičke i metaforične – prednost davalo sirovijem, krvavijem, organskijem ozvučenju naspram nježnijeg, poliranijeg, sofisticiranijeg pristupa. Sve te dame seciraju svoju intimu, ljubavi, boli, nadanja, strahove, osobne mitologije i duhovni realizam, ali ono što jasno razdjeljuje te dvije skupine odnos je prema glazbi kao takvoj, što je, naravno, opet uvelike i stvar ukusa. Bila stvar ukusa ili ne, sirovo i organsko – bar na mene – djeluje izravnije, sugestivnije i uvjerljivije i čini se kao više kao real thing.
Eto moga prvog – izrazimo se tako – problema sa Sarom, čiju sam drugu zbirku rariteta imao prigodu nedavno obraditi (inače je imala jaku izdavačku godinu, a praktički bez novog materijala – “Rarities, B-Sides and Other Stuff Vol. 2”, ovaj izbor vrhunaca s redovnih albuma, te luksuzno reizdanje najuspjelijeg albuma “Fumbling towards Ecstasy” – sve same slastice, odnosno, usisivače za novčanike fanova). Ne bih rekao da me ukus sprječava da uživam u njezinoj glazbi; odmah ću nabrojiti dvije vrlo mi drage, još relativno friške retrospektive dviju dama bližih Sarinoj žanrovskoj zajednici – “Duchess of Coolsville” Rickie Lee Jones i “Retrospective” Natalie Merchant. Problem je taj što Saru čujem kao damu koja voli pjevati jer ima talenta i voli pisati jer, eto, voli pisati. To što čujem, dakle, za mene ne uključuje nikakav žar (bar ga ja ne naslućujem), a sve te njezine male intimne ispovijesti ne čine mi se uistinu proživljene i kao da su pisane iz tople sigurnosti svoga ne odveć skromnog obiteljskog doma (duboke isprike autorici ako griješim). Sve je tu na svom mjestu – uostalom, ovo je best of materijal – sve je uredno posloženo, glazba je decentna i kvalitetna, a tekstovi dopadljivi i dovoljno pismeni da budu dobar pop, ali slušanje je za mene bilo čista mehanika, zvučna kulisa, borba protiv tišine… sve to prije nego pravi užitak.
Pet studijskih albuma zastupljeno je gotovo matematički ravnomjerno, s po četiri pjesme u prosjeku, a najviše ih je pripalo, naravno, trećem, “Fumbling towards Ecstasy” iz 1993., čijih top 5 pjesama zatvara prvi disk. Kao na svakoj poslovno urednoj kompilaciji najboljih pjesama, tu su i dvije nove, pristojna dva pop draguljčića “Don’t Give up on Us” i “U Want Me 2”, a za popunu minutaže tu je i nekoliko remix-verzija, uglavnom za radio. Da bi priča bila maksimalno fer, i live album “Mirrorball” ima svoju predstavnicu, ljupku, nealbumsku “I will Remember You”, koja se, iz nekog ne osobito jasnog razloga, javlja i u svom studijskom izdanju. Za kraj je, pak, ostavljen i jedan klupski remix, sasvim solidna “Silence” iz radionice Nielsa van Gogha i Thomasa Golda. Bitno je napomenuti da je ovo o čemu pišem dvostruko, deluxe izdanje i da je na tržištu i ekonomičnije, regularno izdanje na jednom disku s odabranih šesnaest pjesama (četrnaest starih i dvije nove).
Rukopis Sare McLachlan nježan je spoj popa i folka (ovo drugo je, doduše, zastupljeno tek u natruhama), atmosferična, ali izrazito radio friendly glazba kakva joj je, uz raskošni, lomni vokal i osigurala zvjezdani status, ponajprije u rodnoj Kanadi, SAD i Britaniji. Ono područje gdje jedna Natalie Merchant briljira i stvara čuda, Sarah izravno dodiruje, ali u daleko više konfekcijskoj i ziheraškoj maniri. Ova je glazba stvorena za nježne sanjare i manje zahtjevnu, a opet, bar u njihovim željama, sofisticiranu publiku, za one koji kod nas drže Gibonnija ili Olivera vrhuncima tuzemne pop produkcije. I to je OK, čim isključim subjektivističke senzore i kriterije. Uvijek mi se činilo da nekako najgore prolaze ona djela prema kojima si ravnodušan, koja ti nit’ smrde nit’ mirišu… E, pa eto Sarine kolekcije, a time i cijele njezine glazbe, upravo u tom području, bar što se mene tiče, a tko voli, nek’ izvoli.
Dužna preporuka: regularno izdanje od jednog diska sasvim je dovoljno za užitak u Sarinoj glazbi, a dvostruko, naravno, preporučujem fanovima i onima koji žele zagrebati malo podrobnije.
Toni Matošin
Popis pjesama:
Disk 1.
01. Vox
02. Steaming
03. Ben”s Song
04. The Path of Thorns (Terms)
05. Into the Fire
06. Drawn to the Rythm
07. Mercy
08. Possession
09. Hold On
10. Good Enough
11. Ice Cream
12. Fumbling towards Ecstasy
Disk 2.
01. Building a Mystery
02. Sweet Surrender
03. Adia
04. Angel
05. I Will Remember You
06. Fallen
07. Stupid
08. World on Fire
09. Push
10. Don”t Give Up on Us
11. U Want Me 2
12. Hold On (Radio Remix)
13. I Will Remember You (Original Version)
14. World on Fire (Radio Remix)
15. U Want Me 2 (Radio Remix)
16. Silence (Niels van Gogh vs. Thomas Gold Remix Radio Edit)
(Arista / Menart)
Ostale fotografije:
{mosthumbviewer: images/SGrecenzije/2008/11/11/sarah%20mclachlan3.jpg, images/SGrecenzije/2008/11/11/sarah%20mclachlan3m.jpg, Sarah McLachlan, Justified} {mosthumbviewer: images/SGrecenzije/2008/11/11/sarah%20mclachlan2.jpg, images/SGrecenzije/2008/11/11/sarah%20mclachlan2m.jpg, Sarah McLachlan, Justified} {mosthumbviewer: images/SGrecenzije/2008/11/11/sarah%20mclachlan4.jpg, images/SGrecenzije/2008/11/11/sarah%20mclachlan4m.jpg, Sarah McLachlan, Justified} {mosthumbviewer: images/SGrecenzije/2008/11/11/sarah%20mclachlan.jpg, images/SGrecenzije/2008/11/11/sarah%20mclachlanm.jpg, Sarah McLachlan, Justified}
(Klikni na pojedinu fotografiju za uvećani prikaz)