Septicflesh – “Infernus Sinfonica MMXIX”

Grčki bend Septicflesh je zasigurno od najboljih primjera kvalitetne kombinacije heavy metala i klasične glazbe. Još od prvog albuma s kraja 1990‑ih svaki album pratio je sve raskošniji orkestralni aranžman. Gitarist i skladatelj Christos Antoniou formalno školovan u klasičnoj kompoziciji je i kreirao pjesme oko orkestracija. Jedan od vrhunaca bend se dogodila 2. veljače 2019. u Metropolitan Theatreu u Mexico Cityju, gdje je bend, predvođen basistom i vokalom Seth Siro Antoniouom, nastupio uz Symphonic Experience Orchestra, zbor Enharmonía Vocalis i Dječji i omladinski zbor Nacionalnog sveučilišta Meksika. Na pozornici je bilo preko sto glazbenika, a događaj je kasnije objavljen kao dvostruki CD, Blu‑ray i digitalno izdanje pod nazivom Infernus Sinfonica MMXIX. Na kraju je album dobio LP izdanje.

Infernus Sinfonica MMXIX koncert održao se 2. veljače 2019. u Mexico Cityju, u dvorani Teatro Metropolitan. Kao što je gore spomenuto, Antoniou je sve orkestralne dionice pisao kao ravnopravan stup pjesama, pa set od 15 skladbi Septicflesh zvuči sasvim prirodno uz orkestar. Uz orkestar izvedbi su se pridružila i dva zbora, što je čitavu izvedbu podiglo na razinu kakvu je u metalu, ali i u rock glazbi, rijetko viđen. U doba kada su pandemijska ograničenja 2020. godine onemogućila žive nastupe, objava ovog koncerta dočekana je s olakšanjem i opisivana kao “najveličanstveniji snimljeni live show 2020. godine”. Ja bi dodao, kako je ovo zasigurno jedan deset najboljih live albuma, ikad. Meni najbolji. Iako vizualna produkcija nije razmetljiva,  scenografija je relativno minimalna, snimka orkestra i benda u oštrom kontrastu podsjeća na barokne freske. Orkestra uključuje veliki broj puhača i perkusija, što se razlikuje od tipične metalne suradnje sa simfonijskim glazbenicima, gdje se orkestar svodi na gudače. Dirigent Gerardo Urbán y Fernández vodi zbor i orkestar s militarnom preciznošću. Slika sto, naglašavam sto glazbenika, dvaju zborova i četveročlanog grčkog metal benda koji stoje jedan uz drugoga, istodobno zastrašuje i oduševljava. Repertoar se usredotočuje na četiri studijska albuma objavljena od 2008. (Communion, The Great Mass, Titan i Codex Omega). Koncert otvara orkestralni “Intro”, nakon kojeg slijedi “Portrait of a Headless Man”, himnična pjesma sa studijskog albuma Codex Omega. U live verziji zvučna kulisa djeluje još moćnije; slušamo udarce timpana i puhača koji stvaraju napetost prije nego što bend eksplodira. “Martyr” i “Prototype” nastavljaju u istom tonu, a već u ranim minutama jasno je kako je bubnjar Kerim “Krimh” Lechner ključan za sinkronizaciju stotinu glazbenika.  U setu se ističe “The Pyramid God”, jedna od pjesama koja u studijskoj verziji leži na elektronici, dok ju je ovdje zamijenio dječji zbor. Dječji zbor se može činiti malo čudan uz nazovi ekstreman metal, ali u ovoj verziji iskorištena je na upečatljiv način. Slijedi “The Enemy of Truth” s albumom The Great Mass te ratoborna “Communion”, čiji je plesni ritam na pozornici dodatno naglašen odsječnošću puhača i bubnja. Na polovici koncerta dolazi “The Vampire From Nazareth”, pjesma koja miješa arapske melodije, dionice gudača i zlokobni zbor. To su trenuci u kojima se orkestar, zbor i bend stapaju u gotovo savršeno glazbeno-estetsko iskustvo. Drugi dio koncerta donosi mračnije i dramatičnije pjesme. “Dogma of Prometheus” nadrealno zvuči uz dječji zbor, dok se u “Lovecraft’s Death” razotkriva brutalna strana benda, s moćnim riffovima koji se natječu s orkestralnim udarima. “Dante’s Inferno” je savršena sinkronizacije sirovosti simfonije i metalne razrakuće buke, u kojoj violončela grozničavo hvataju za moćan ritam i zvuk. Na “Persepolisu” orkestar zrcali orijentalne harmonije, dok frontmen Seth i publika pjevaju. Finale donosi trijadu “A Great Mass of Death”, “Anubis” i “Dark Art” – pjesme u kojima se ističe čisti vokal Sotirisa Anunnaki V. Posljednja “Dark Art” završava spektakl s baroknim ugođajem. Zborovi su sastavni dio identiteta ovog koncerta. Enharmonía Vocalis, odrasli zbor, donosi duboku slojevitost, dok Nacionalni dječji i omladinski zbor dodaje eterične, gotovo anđeoske tonove.  Na par mjesta vidljivo je kako Seth žrtvuje točnost vokala radi interakcije s publikom, što se naravno može zamjeriti, a meni je još jedan od pečata da je to live svirka u kojoj uz bend, zborove i orkestar sudjeluje i publika. jedan od pečata da je to live svirka u kojoj uz bend, zborove i orkestar sudjeluje i publika.

Valja zaključiti kako metal koncerti uz orkestre nisu rijetkost (Metallica  S&M, Nightwish…) Ipak Infernus Sinfonica MMXIX je drugačiji jer Septicflesh od početka inkorporira orkestraciju kao jezgru svog zvuka, a ne kao kasniji ukras. Najsličnije ovome možemo čuti kod Dimmu Borgira, ali ipak Infernus Sinfonica MMXIX  je jedan od najboljih live albuma ikad snimljen. Za slušatelje navikle na koncerte s orkestrima, Infernus Sinfonica MMXIX dokaz je kako  se žanr i dalje može razvijati i iznenađivati. Za skeptike, to je argument da metal i klasika nisu nespojivi, nego se nadopunjuju.

LP izdanje Septicfleshova koncerta Infernus Sinfonica MMXIX zaista je luksuzan paket. Album je objavljen na tri vinilne ploče presvučene na 45 okretaja u minuti radi vrhunske kvalitete zvuka i dolazi u teškom 140‑gramskom izdanju.  Smješten je u tri omota s tiskanim unutarnjim košuljicama, a set uključuje i DVD sa snimkom cijelog koncerta. Na omotu se naglašava da je riječ o “once‑in‑a‑lifetime showu“. Mislim kako s ovom pločom, slušatelj dobiva cjelokupan doživljaj simfonijskog metal spektakla s dodatnim vizualnim zapisom koncerta. Tri ploče, na svakoj omoti, veliki omot u kojem stanu sve tri, fotografije, DVD…ne znam može li više… Infernus Sinfonica MMXIX nije samo impozantan dokument jednog koncerta, nego i potvrda da se Septicflesh svrstao među rijetke bendove kojima spajanje simfonijskog i ekstremnog metala dolazi prirodno i uvjerljivo. Za mene je ovo najbolji live album koji sam ikada čuo – grandioznost orkestra i zborskih dionica savršeno se stapa s brutalnom snagom benda, stvarajući jedinstveno iskustvo. Ipak, taj put Septicflesh nastavio je i prošle godine na spektakularnom koncertu održanom pod zvjezdanim nebom Atenske akropole, gdje je povijesni ambijent dodatno naglasio monumentalnost njihove glazbe. Ovih dana se spremaju i dodatna dva koncerta na istoj lokaciji.  najava novih koncerata na istoj lokaciji, 26. i 27. rujna ove godine. Sad samo valja otići do Atene i tamo doživjeti ovo glazbeno iskustvo uživo.