Na isti način kako je završila prije ljeta, tako se sjajno nastavila jesenja koncertna sezona u zagrebačkoj Tvornici kulture.
Nakon skoro deset godina u Hrvatsku su se vratili islandski veterani elektroničke scene. Netko će za njih reći da su ritmični i magični, netko da su skroz opičeni. No jedno je sigurno GusGus su miljenici svake publike koja voli dobar party, nordijski (atlantski?) elektro-zvuk, elektroničku glazbu s umjetničkim štihom, kao i uzbudljive i osvježavajuće live nastupe. Jer takav nastup, ovog običnog utorka, GusGus su pružili rasplesanoj zagrebačkoj publici.
Kombinacija techna, house, ravea i trancea s prstohvatom popa osamdesetih tjera na bacanje udova u zrak još tamo od sredine devedesetih. A taj štimung devedesetih je najviše evociran i kroz vokalne dionice u kojima je repetativni loop pjevačice Margrét Rán Magnúsdóttir završavao na „I want to be there…in the nineties“.
Ipak najprije su na scenu došli kao duo, Daníel Ágúst Haraldsson i Biggi Veira. Ako nekog zanima, ovaj put nitko nije došao s visokim petama. Ali su zato došli s visokom voltažom. I već na trećoj pjesmi su nas počastili s možda najjačom „Over“. Cijela Tvornica, od prvih redova do gornje galerije, natjerana je na kolektivno gibanje. Taman tu negdje pridružila im se i treća članica u live actu. Magija.
Pozornicom su dominirali upečatljivi vizuali koji su dodatno podizali sjajnu dinamiku nastupa. GusGus, i Daniel pogotovo, su potvrdili svoj status prekaljenih scenskih majstora koji točno znaju kako održati napetost i isporučiti vrhunsku zabavu. Kada se samo pogleda, kao bezobrazan štiglec, da je iste one godine kad je Riva pobijedila na natjecanju za Euroviziju, taj isti Daniel na tom istom natjecanju ostvario neslavno posljednje mjesto ostvarivši ravno nul points, pa je već niti desetljeće kasnije imao respektabilnu međunarodnu karijeru. A ovog običnog utorka, u tamo nekom dalekom klubu, diže tisuće ljudi na ples. „Simple Tuesday“ više zvuči kao poruka nego kao obična pjesma.
Za kraj nam je ostala još samo izvanvremenska „David“. Uz ponovno dizanje mobitela za šeranje i uspomenu, očekivali smo možda još koji bis. Ali zapravo, prošlo je skoro dva sata od početka. Proletjelo je u trenu. GusGus su razvalili.
Sve samo ne još jedan običan utorak.
