Skillet sam negdje tamo 2013. godine gledao na Red Bull Stageu na Novarocku i iskreno bili su mi OK, ali nakon toga nisam imao nekih dodirnih točaka sa njihovom glazbom, osim što su mi tu i tamo iskakali neki njihovi veliki hitovi.
Na ovaj koncert ne bi išao da me nije zamolila moja prijateljica. Njenom maloljetnom sinu i njegovim frendovima Skillet je top band, pa sam ja kao dežurni metalac u Senju sa zadovoljstvom prihvatio ulogu pratioca na njihov prvi veliki koncert. Sama činjenica da jedan 15-ogodišnjak i dva 17-ogodišnjaka slušaju nešto drugačije mi je bila dovoljan motiv.
Polazak iz Senja u ranim popodnevnim satima i dolazak pred Tvornicu. Iako smo mislili da smo došli prerano, premijerni nastup Amerikanaca iz Memphisa izazvao je popriličnu pažnju i fanovi su se već u 16-16:30 stvorili popriličan red za ulaz.
Ulaz je bio brz i efikasan, bez puno čekanja, a ekipa iz Tvornice je otvorila i drugi ulaz kako bi sve teklo brzo i bez zastoja. Moja ekipa je naravno htjela biti što je bliže moguće pa smo zauzeli poziciju blizu pozornice i bilo je jasno kao dan da se odavde pomaknuti nećemo moći.
Iako najavljeni u 20:00 sati (što je meni bilo malo čudno), svirka je počela u 20:40 i to žestokom „Showtime“ i odmah je bilo jasno da će to bili večer puna pjevanja, skakanja, znoja i buke. Rijetko sam bio na koncertu na kojem su svi, ali baš svi (osim mene i možda još 10-tak roditelja koji su bili sa svojom djecom na koncertu) pjevali svaku, ali baš svaku pjesmu koju je bend započeo. I to ne samo refren kako je to nekako obično slučaj, već svaku riječ.
To me, moram priznati, poprilično dojmilo pa sam i sam vrlo brzo počeo cupkati u mjestu. Pošto je Marko (ultimativni fan Skilleta, a jedan ove trojice mlt. rokera iz Senja) nepresušan izvor informacija vrlo brzo sam dobio sve potrebne informacije o bendu i svemu što iz čini tako dobrim i popularnim. Kršćanski bend, što je i pjevač John u više navrata napomenuo svojim izjavama o njegovom spasitelju Isusu Kristu.
Osim što je odličan pjevač, maže čovjek taj bas beskompromisno. Njemu s desne strane njegova supruga i multiinstrumentalistica Korey koja je pokrivala i gitaru i klavijaturu i semplove, tako da je zvuk u odnosu na snimljeni materijal imao vrlo malo otklona (opet Markova napomena). S Johnove lijeve strane Seth, drugi gitarist koji je nekako bio najmirniji pol u ovom kvartetu, ali precizan i jasan u svojoj svirci. Iza svih njih na podestu Jen, mala, dinamitna plavuša koja osim što doslovce ubija bubanj ima vremena posvetiti se vokalima i prekrasno pjevati.
Sve u svemu vidite iz mog opisa da su me se izuzetno dojmili i izvedbom i odnosom prema publici i cijelim paketom koji su donijeli na pozornicu Tvornice Kulture.
U jednom trenutku je John pokupio jedan transparent iz publike na kojem je pisalo „Skillet music saves lives“. Tu sam se malo pozabavio i njihovim tekstovima koji imaju dubinu i vezani su često za mentalne bolesti, za unutarnje borbe i demone kojima se svi borimo i načinom kako se tim demonima suočavamo. Svatko bi trebao naći svoj put u borbi s demonima, a John je svoj put našao u vjeri. Poseban akcent je stavljen na suicid maloljetnika o kojem je pričao u najavi pjesme „Never Surrender“. Opet jedan segment Skilletove priče koji me se dojmio.
Najveći ushit izazvale su pjesme „Hero“ gdje je Jen prepustila bubanj jednom od roadija, a ona se uz Johna uhvatila mikrofona, a Tvornica je doslovce eksplodirala, oduševljeni huk iz publike, jednoglasno pjevanje i krik po završetku pjesme koji me je zaglušio.
Set je tako brzo prošao da smo svi bili iznenađeni kad smo čuli najavu za njihov najveći hit „Monster“ i još jednom glasna i oduševljena reakcija publike, Johnovo obećanje da će se sigurno vratiti jer vjerojatno nisu očekivali ovakvu reakciju publike, a jedna crtica iz njegove priče između pjesama je bila – da mi je netko rekao prije 10 godina da ću svirati u punoj dvorani u Hrvatskoj rekao bih mu da je lud.
„We want more“ – zaglušujući chant koji su prekinuli još jednom vrhunskom izvedbom „The Resistance“ i veliki finiš zaglušujući zvuk odobravanja i kraj jednog izvrsnog koncerta koji je mene približio nekom glazbenom izričaju koji ne slušam često i moram priznati da je Skillet zaslužio respekt za ovu izvedbu. Jedina moguća kritika je da su prekratko svirali, no to im je klasični set na ovoj turneji kojom promoviraju svoj zadnji album „Revolution“.
Klinci okupani znojem, sretni i oduševljeni još stižu do mercha (majice 35 eura, hoodie 70) i kupuju si majice i izlazimo van i hvatamo svježi zrak nakon saune u Tvornici.
Treba još doći do Senja, no moram priznati da se cijeli taj put definitivno isplatio.
Setlista:
Showtime
Feel Invincible
Rise
Awake and Alive
Sick of It
Legendary
Never Surrender
Ash in the Wind
Those Nights
Whispers in the Dark
Lions
Hero
Not Gonna Die
Unpopular
Psycho in My Head
Comatose
Monster
Encore:
The Resistance
Up the horns!
Robert Katalinić