Neosporna je činjenica da je glazba jedan od najboljih punitelja duhovnih baterija i dobrog raspoloženja. Stoga što prije treba posjetiti liječnika obiteljske medicine i zatražiti ponavljajući recept za neograničenu konzumaciju ovog efikasnog i vrijednog eliksira. Eliksira kojeg je (pretpostavljam) većina prisutnih konzumirala u pristojnim dozama na nedavnom koncertu britanske soul zvijezde Joss Stone.
A već za koji dan na predivnu scenu tvrđave sv. Mihovila stiže jedna sasvim drukčija glazbena formacija, mnogo žešće i prodornije orijentacije, drukčijeg narativnog ritma, a koja će privući sasvim različite (u odnosu na Jossin koncert) generacije ljubitelja dobre glazbe – Skunk Anansie, sastav kojeg krasi unisono mišljenje i kritike i slušatelja da se radi o bendu koji iznimno beskompromisno, žestoko i vrlo emocionalno izvodi svoje nastupe u živo. Stoga ni najmanje ne čudi da su dva uzastopna koncerta odavno rasprodana.
Bazni trio (Martin Ivor Kent aka Ace na gitari, Richard Keith Lewis aka Cassius na basu i Mark Richardson na bubnjevima) tvore savršeno glazbeno platno na kojem svojim moćnim vokalom, neortodoksnim scenskim nastupom te originalnim outfitom jedinstvene pejsaže tvori Deborah Anne Dyer aka Skin. Bend je to koji je ujedno heavy, vrlo glasan, bend koji podjednako proizvodi i balade i glazbena čudovišta. Bend je to koji ne trpi konformizam, voli pozitivno provocirati i preispitivati političke teme, bend koji se godinama „borio“ s mediokritetima koji nisu shvaćali što bend želi postići, iskreno se plašeći da bi kreativnost u glazbenoj industriji mogla biti ugušena ili kompromitirana. Talentirani je to bend koji zna napisati moćne i nježne pjesme, pjesme koje obožavaju i mladi i stari, kako časne sestre, tako i okorjeli rokeri.
Ukratko, to nije bend koji samo izvodi svoje pjesme, to je bend koji detonira svoje sonične bombe u gotovo svakoj pjesmi.
S općih informacija prijeđimo sad na prvi po redu koncert održan na tvrđavi sv. Mihovila. Sam pogled na opremu nagovještavao je da će to biti bučan koncert. Prepuni auditorij to je i očekivao te je dobio zvučnu sliku kojom bi se s lakoćom mogao ozvučiti i osrednje velik stadion. Upravo je to (osobno mišljenje) bio i prvi nedostatak koncerta: previše ozvučenja nikad nije dobra stvar, gubi se pritom jasnoća pojedinih instrumenata u korist buke. Bilo je sasvim jasno da ovaj koncert zbog zvučnog udara predstavlja opasnost za osobe koje nose slušne aparate, dok je rasvjeta (zaista prava noćna mora za kolege fotografe) predstavljala opasnost za odcjepljenje rožnice. Dakle, od prve pjesme bilo je jasno da nam predstoji glazbeni egzorcizam čiji je glavni egzekutor bila (očekivano) Skin, pa mi se nametnulo jedno provokativno pitanje: što bi bili Skunk Anansie bez ove „tamnopute zvijeri“? Svojom je pojavom i scenskim kretanjem u trenutku otjerala sve demone te zagospodarila umom i tijelima oduševljene publike. Kako je svirka odmicala, bilo je jasno da će to biti koncert na kojemu će se masovno trošiti kalorije, kako od strane izvođača, tako i od strane publike. Gromovito i silovito (riječima jednog našeg poznatog pjevača) Skin je predvodila bend u postizanju pravog delirija među publikom, a svojim je skakanjem na samo ovom jednom koncertu pokrila mjesečnu dozu odlazaka u teretanu.
Kako je autor ovih riječi pomalo grintava starija osoba, nije mu mogla promaknuti i druga (zaista velika mana) ovog koncerta. Naime, Skinin vokal bio je katastrofalno ozvučen, do te mjere da se na trenutke nije mogla razaznati ni jedna riječ, što mi je umnogome pokvarilo ukupan doživljaj ove zaista paklene večeri.
Skin je apsolutno u svom elementu, u trenu se s pozornice pojavila među oduševljenu publiku, pa su sretnici dobili priliku za zaista antologijske selfije.
Ace, Mark i Cass profesionalno su odradili svoje uloge (nije im to bilo ni teško obzirom na iskustvo) te su onako iz prikrajka, bez previše kretanja, pumpali zvučnu sliku s eksponiranjem bubnjeva koji su mogli rušiti Jerihonske zidine.
Ni ovoga puta bend nije zanemario svoja politička uvjerenja, pokazavši iskren interes za razne oblike diskriminacije, sve učestalije represije te neslaganje sa sve više izraženim fašističkim simbolima.
Moćno, razigrano i plesno poticajno Skunk Anansie protutnjali su tvrđavom sv. Mihovila ostavivši iza sebe mnoštvo oduševljene publike koja će dojmove s ovog koncerta dugo pamtiti, a ako je i bilo muskul fibera u nogama, koga briga za to.
Setlista:
Intro War
Charlie Big Potato
Because Of You
An Artist Is An Artist
Love Someone Else
God Loves Only You
Secretly
Weak As I Am
Twisted
I Can Dream
Animal
Yes It’s Fucking Political
Tear The Place Up
Little Baby Swastika
Bis
Cheers
Lost And Found
You Follow Me Down
Hedonism
Higway To Hell/Intellectualize
Galerija fotografija; Skunk Anansie na Tvrđavi svetog Mihovila, foto: Irena Škarica
