Sleaford Mods digitalno su objavili prošireno izdanje svojeg hvaljenog nedavnog albuma The Demise Of Planet X, koje donosi devet dosad neobjavljenih pjesama. Izašao je i videospot za vodeći singl „Cato”, nastao u suradnji sa Sue Tompkins, pjevačicom benda Life Without Buildings i cijenjenom vizualnom umjetnicom. Pjesme su dostupne na streaming servisima uoči jesenske europske turneje benda. Osim toga, Andrew Fearn i Jason Williamson najavljuju niz novih koncerata u SAD-u za sljedeće proljeće.
Album The Demise Of Planet X početkom 2026. odmah je po objavljivanju ušao među deset najprodavanijih albuma u Ujedinjenom Kraljevstvu. Na njemu su Sleaford Mods surađivali s izvođačima poput Aldous Harding i Big Speciala, glumicom Gwendoline Christie, reperom Snowyjem, soul pjevačem Liamom Baileyjem te Sue Tompkins iz benda Life Without Buildings. Rezultat je jedan od njihovih najambicioznijih albuma dosad, bez sumnje jedan od albuma godine.
Unoseći nove dubine u sirovu elektroničku glazbu Fearna i prodorne tekstove Williamsona, trinaesto studijsko izdanje benda istražuje nove zvučne horizonte i melodijske krajolike, istodobno postavljajući pitanje: što ako se društvo, umjesto da se uruši uz spektakularan prasak, raspadne uz tihi, razmjerno neprimjetan jecaj?
Obožavatelji su album objeručke prihvatili, a njegove su pjesme pridonijele najvećim koncertima koje je ovaj dvojac dosad održao diljem svijeta tijekom ove godine. Kritičari su ga također brzo pohvalili. The Demise Of Planet X tako je označio novo poglavlje za bend, dijelom zahvaljujući promjeni pristupa radu u studiju.
Fearn i Williamson nisu samo radili na nizu novih lokacija, uz svoju bazu u Nottinghamu, nego su prihvatili i cjelovitiji pristup procesu snimanja, umjesto da svoje pojedinačne doprinose tretiraju kao odvojene cjeline.
Odražavajući tu sklonost eksperimentiranju, Fearn i Williamson tijekom rada na albumu istražili su širok raspon ideja. Demo-snimke za The Demise Of Planet X pružaju uvid u taj proces: neke od tih pjesama pomogle su im pronaći kreativni put do konačne verzije albuma, dok su druge nastale u kasnijim fazama rada, ali se nisu sasvim uklopile u cjelokupnu koncepciju završnog izdanja. Te se pjesme sada prvi put objavljuju iz arhive benda.
„Kad se Andrew i ja nađemo kako bismo radili na albumu, nije neobično da tijekom svake sesije napravimo solidan niz pjesama jer se kreativno razumijemo i možemo brzo napredovati”, objašnjava Jason Williamson. „To je definitivno bio slučaj s albumom Planet X, iako nam je trebalo neko vrijeme i morali smo istražiti nekoliko različitih smjerova kako bismo pronašli ideju i estetiku koju smo željeli provući kroz cijeli album.
Tako smo završili s gomilom dobrih, gotovo dovršenih demo-snimki koje ipak nismo uvrstili na album. One dobro prikazuju proces nastanka albuma, ali svaka od njih ima i vlastitu vrijednost. Na neki način, sve što radimo zapravo je demo-snimka; naša glazba ima tu sirovu, hrapavu teksturu, pa nam je drago podijeliti ove dodatne pjesme Sleaford Modsa umjesto da skupljaju prašinu na polici.”
Iako bi izraz demo-snimke mogao upućivati na glazbene skice ili naznake budućih ideja, Fearn i Williamson u svojem zajedničkom radu često vrlo brzo dolaze do potpuno razrađenih rezultata. Stoga nije riječ o lažnoj skromnosti kada ovih devet pjesama nazivaju „demo-snimkama”. To su zaokružena djela koja bi u nekom drugom trenutku ili u sklopu nekog drugog projekta možda imala istaknuto mjesto.
Dobar je primjer singl „Cato”, koji je izašao zajedno s videospotom. Riječ je o još jednoj suradnji sa Sue Tompkins, koja je sudjelovala i na prethodnom singlu „No Touch”. Pjesma je nastala nedugo nakon što je album većim dijelom bio dovršen. Iako se nije sasvim uklopila u ostatak albuma Planet X, ipak pokazuje kreativnu povezanost koju su Fearn i Williamson izgradili s pjevačicom benda Life Without Buildings, zbog čega je Williamson izjavio: „Mogla bi se pridružiti bendu.”
„Bilo je sjajno što su me Jason i Andrew pozvali da snimimo još jednu pjesmu. Snimili smo je otprilike mjesec dana nakon pjesme ‘No Touch’, koju smo snimali u Bristolu, a ovaj smo put snimali u Nottinghamu”, objašnjava Tompkins.
„Mislila sam da je pjesma vrlo zarazna – i pulsirajuća! Ima svoj tempo i neumoljivost, a pjevanje nasuprot Jasonu gotovo djeluje poput dueta. On pjeva, pa pjevam ja. Tako se izmjenjujemo, dok ispod svega pulsira Andrewova glazba. Kao da se osjeća panika zbog Cata koji se sprema iskočiti!”
Pjesmu prati videospot u režiji Sue Tompkins.
„Kad sam prvi put čula ‘Cato’, odmah mi je na pamet pao lik Cata iz filmova o inspektoru Clouseauu, koji se sprema iskočiti i započeti lažnu tučnjavu – ili pravu tučnjavu – te se hrvati s Peterom Sellersom”, objašnjava svoju inspiraciju. „Obožavala sam te filmove kad sam bila mlađa! Obožavala sam scene u kojima Cato čeka Clouseaua u njegovu stanu. Mislim da pjesma u sebi nosi osjećaj iščekivanja, kaosa, zaigranosti i luckastosti, pa sam željela da i videospot ima sve to. Neumoljivu, živopisnu, šarenu prijetnju koja se stalno vraća. Upomoć! ‘C-c-c-Cato! Uvijek te čeka…’”
Raznolikost demo-snimki ne odražava samo potragu Sleaford Modsa za umjetničkom jezgrom albuma nego i različite atmosfere i okruženja gradova i studija u kojima su radili.
„Kad smo počeli raditi na albumu, nisam se osjećao osobito samouvjereno pa sam želio istražiti mnogo različitih ideja. Andrew je bio tu sa svojom glazbom kako bi mi u tome pomogao. ‘The Good Life’ nastala je tijekom tih prvih pokušaja i uspjela se probiti sve do konačnog albuma, dok su druge pjesme otpale kako smo postupno otkrivali što će album postati”, kaže Williamson.
Raznolikost zvukova, ideja i stavova prisutnih na demo-snimkama djelomično proizlazi iz toga što je Fearn sredinom snimanja preuzeo širu, producentsku perspektivu, umjesto da se, kao ranije, toliko bavi tehničkim detaljima snimanja.
Alternativna verzija pjesme „The Good Life” jasno se razlikuje od verzije koju je dvojac naposljetku objavio kao singl te pruža uvid u razvoj tekstova Sleaford Modsa tijekom rada u studiju. Gostujući vokali članova Big Speciala, koje je dvojac od samog početka želio za refren, i dalje su prepoznatljivi. Međutim, budući da ova verzija potječe iz razdoblja godinu dana prije nego što je Gwendoline Christie dodala svoje eksplozivne vokale, sadrži drukčije stihove i sporiju izvedbu od one koju je Williamson poslije osmislio za konačnu verziju pjesme.
„The Return Of The Bin White Dukes” također pruža uvid u kreativni odnos Fearna i Williamsona. Pjesma, koja se poigrava Bowiejevim imenom, prethodnica je skladbe „Don Draper” s konačnog albuma. Nastala je na temelju jedne od ranih Fearnovih ideja za album, koja je poslije zamijenjena drugom, no upravo je ta početna glazbena petlja poslužila kao temelj za Williamsonove stihove.
Poput pjesme „Cato”, i „Give Em What They Want” bila je jedna od pjesama nastalih u kasnijoj fazi rada koju je dvojac „obožavao”, ali nisu smatrali da može zamijeniti ijednu pjesmu s konačnog popisa albuma. Budući da su se tijekom njezina nastanka nadahnjivali bendovima Danzig i The Smiths, pjesma otkriva primamljive nove smjerove unutar glazbenog svijeta Sleaford Modsa.
„Valjda je to kao s curryjem – uvijek je bolji sljedeći dan”, razmišlja Williamson o pjesmama koje su završile na albumu i onima koje nisu.
„Slušaš te pjesme u studiju i misliš da se ne uklapaju. Onda im se vratiš šest mjeseci poslije i shvatiš da si ipak bio na dobrom tragu. Zato mi je jako drago što sada možemo objaviti sve te pjesme i omogućiti ljudima da ih čuju. Nadam se i da će demo-snimke svima kojima se svidio The Demise Of Planet X pružiti bolji uvid u to koliko smo truda uložili u nastanak tog albuma jer je to za nas obojicu bila prava vožnja.”
Demo-snimke za The Demise Of Planet X dostupne su na svim glazbenim streaming servisima, a obožavatelje se potiče da se putem službene stranice benda prijave na mailing listu kako bi dobili dodatne informacije o objavi.
Sleaford Mods ove se jeseni vraćaju na europske pozornice, a regionalna publika moći će ih uživo čuti 4. studenoga u ljubljanskom klubu Kino Šiška. Nakon što je album početkom godine potvrdio status Sleaford Modsa kao jednog od najoriginalnijih glasova suvremene britanske glazbe, ljubljanski koncert bit će prilika da se njihova prepoznatljiva kombinacija sirove elektronike, minimalističkih ritmova i britkih, društveno angažiranih tekstova doživi uživo.
Više informacija o koncertu i ulaznicama dostupno je na službenoj stranici Kino Šiška.
Sve pojedinosti potražite na stranici SleafordMods.com.
