Megalomanstvo se rijetko kad pretvori u nešto što je istodobno i lijepo, bar kad je u pitanju suvremena kultura. Krupni zalogaji obično, naime, progutaju one sitnice i finese koje čine tkanje ljepote i univerzalnih emocija, čineći same sebe svrhom i ciljem, a autora tek samodopadnom figurom koja ne stvara da oplemeni (ili to bar pokuša) drugoga već da samom sebi digne spomenik. Ne, ne pravdam Billyja Corgana koji je sa svojim Smashing Pumpkins s vremena na vrijeme uistinu prvenstveno ugađao svom umjetničkom egu te od benda načinio ultimativno vozilo kroz vlastite ambicije, ali jedno nekratko vrijeme ta su nerazdvojna imena uistinu njedrila predivnu, bajkovito glasnu i sirovo emotivnu glazbu. Megalomanski po konceptu, gotovo sulud po sadržaju i obimu, “Mellon Collie and the Infinite Sadness” bio je središnja točka toga razdoblja.
Možda nakon takvih ljepota gitarske poetike kakve je sadržavao prethodnik “Siamese Dream” nije bilo drugoga načina za nastavak, a možda je uspjeh takvog iskaza koji je mirio bajkovitost s rokerskom sirovinama tek potpirio Corganove ambicije i samoljublje; gotovo da je svejedno, jer širina kakvu jedan od najvećih dvostrukih albuma svih vremena ima nije puka nakupina gomile pjesama baš kao što impozantan spektar različitih ugođaja i raspoloženja koje evocira uopće ne narušava kompaktnost cjeline. Leži li tu pravi razlog zbog kojega me ovaj album progoni još od te sredine devedesetih kojima je dao snažan pečat, odnosno, mojih studentskih dana kad sam ga slušao na starom kazetofonu i to bez “Thru the Eyes of Ruby” koja se nije dala nagurati na pune dvije kazete od po 60 minuta, nisam posve siguran, no još mi je posve opipljiv osjećaj koji me prožimao dok sam ga po prvi put preslušavao, s djetinjim oduševljenjem prateći spiralu kojom je taj nabrijani ćelavac tonirao svoja proganjanja anđela i demona, jedva se privikavajući na svaki novi zaokret iz buke u nježnosti i natrag po repetitivnom modelu koji je tek pred sam kraj kajdanku prepustio mekšim notama. Pa su se onda, ovisno o raspoloženju, stađunu, ljubavnom statusu, vjerskom pitanju trenutka, uspjehu ili neuspjehu na ispitnim rokovima, o tome zasipa li prozore kiša (a bila je dosta česta u Dubrovniku u to vrijeme) ili ih preplavljuje sunce, izmijenjivali favoriti na lepezi od bučnih ljepota “Bullet with Butterfly Wings”, “Bodies” ili “Zero” preko izljeva žuči koji su tresli zvučnike poput “Fuck You (An Ode to No One)” ili “X.Y.U.” pa čak i sintetizirane razorne buke “Tales of a Scorched Earth” do nebeskih ljepota uvodnog instrumentala i simfoničnih miniperfekcija “Tonight, Tonight” te najumiljatijih korganovskih bravura poput “Beautiful”, “Thirty-Three”, “Lily (My One and Only)” ili “Cupid de Locke”. Kako god se poklopilo, krug je bio zatvoren, sve se nalazilo tu, na te dvije kazete (da, da, osim “Thru the Eyes of Ruby”, što je s godinama zakašnjenja prepoznato kao velik gubitak), a da sve skupa nije čak ni na trenutak zvučalo neuredno ili nabacano kao što zbog rastresitosti i različitih autorskih koncepcija djeluje, primjerice, legendarni “Bijeli album” The Beatles.
Ne mogu, doduše, garantirati za svakoga od vas, ali “Mellon Collie and the Infinite Sadness” kroz svoja dva sata intenzivnih izmjena ugođaja, decibela pa čak i žanrova, uopće ne djeluje neuredno ili neujednačeno; kao da sve ima svoju suverenu logiku, opravdanje i razlog postojanja. Daleko od toga da Billy Corgan nije gonio vlastiti ego, ali na nekom neuhvatljivom raskrižju pretencioznosti i nesebičnosti stvaralačkog zanosa razvila se bogata tapiserija albuma kakvog se ne može preskočiti ni zaobići. Kako bi sve skupa izgledalo da je gazda Billy dao ostalim članovima benda više prostora pitanje je kakvo ne može dobiti suvisli odgovor, no s jasnom podjelom uloga oni su zajedno stali iza ove artikulacije kreativne erupcije.
A ta erupcija nije, naravno, izbacila samo lavu razlivenu na ova dva diska. Luksuzno reizdanje albuma koji je – gotovo predvidljivo – bio i zadnji sniman s izvornom četveročlanom postavom benda, donosi čak tri dodatna CD-a s glazbom nastalom u tom razdoblju te DVD s koncertnim snimkama iz Brixton Academy i s Rockpalast. I dok DVD hvata bend u punoj koncertnoj snazi i raspoloženju toga vremena, gotovo puna četiri sata dodatnih pjesama te alternativnih verzija mnogih koje su našle mjesto na albumu donose uvid u radionicu koja se svojevremeno prašila i dimila od posla, ulaznicu u tajni svijet malinkonije i beskrajne tuge. Istina, ovo je delikatesa namijenjena prvenstveno, gotovo isključivo, obožavateljima, ali nađe se tu jako zgodnih neotkrivenih bisera, baš kao i snimaka s razlogom bačenih u zapećak. Kako to ni u kom slučaju ne utječe na ukupni dojam o samom albumu, ostavljam, tek uz moje male osobne kvačice, svakom od vas da na svoj način i po svom ukusu napravi turneju po bonus diskovima, kao stvorenima za ove duge zimske večeri. A što se “Mellon Collie and the Infinite Sadness” kao albuma tiče, možda je starenjem (svojim, a iz osobne perspektive, nužno i mojim) izgubio nešto od svojih draži koje je ispucavao dok je bio mlad i tek načet slušanjima i analizama, ali monumentalnost kojom zrači te silna autorska i izvođačka energija koje ga podupiru i čine mu tkivo i danas ga bez pogovora postavljaju na počasno mjesto ključnih rock-albuma devedesetih. Uz tek nešto duže pauze, u njemu uživam i danas, obnavljajući uspomene na jedno bezbrižnije razdoblje kao i upijajući s tek nešto zrelijim entuzijazmom i gladi sve ono što svojom glazbom pruža.
Toni Matošin
Osobna karta albuma
| Izvođač | The Smashing Pumpkins |
|
| Naziv albuma | Mellon Collie and the Infinite Sadness | |
| Izdavač |
Virgin / EMI / Dallas Records
|
|
| Produkcija | Flood, Alan Moulder i Billy Corgan | |
| Remastering | Bob Ludwig | |
| Datum objave | Kronologija objave: 24.10.1995. (izvorno izdanje)
4.12.2012. (luksuzno reizdanje)
|
|
| Snimano | ožujak – kolovoz 1995. (album) | |
| Posebna napomena | Luksuzno reizdanje na 6 diskova (5CD+DVD) | |
Popis pjesama
|
||
| CD1: Dawn to Dusk 1. Mellon Collie and the Infinite Sadness 2. Tonight, Tonight 3. Jellybelly 4. Zero 5. Here is No Why 6. Bullet with Butterfly Wings 7. To Forgive 8. Fuck You (An Ode to No One) 9. Love 10. Cupid de Locke 11. Galapogos 12. Muzzle 13. Porcelina of the Vast Oceans 14. Take Me Down CD2: Twilight to Starlight CD3: Bonus Disc – Morning Tea CD4: Bonus Disc – High Tea CD5: Bonus Disc – Special Tea DVD: Live at Brixton Academy (1996-05-15); Live at Rockpalast (1996-04-07) |
||
| Linkovi | ||
      SmashingPumpkins.com |
||
|
1979. – Spot
|
||
{youtube}4aeETEoNfOg{/youtube}
