Od prijave na Superval „iz zezancije“ do debitantskog albuma, Rock&Off nagrade, nominacije za Porin i sve ozbiljnije kilometraže po hrvatskim i regionalnim pozornicama – Smrdljivi Martini u samo su nekoliko godina prošli put za koji nekim bendovima treba znatno više vremena. Zagrebačka četvorka koju čine Lovro Urlić, Zvonimir Curiš, Noa Klemenčić i Nikola Andrašić okupila se krajem 2021. godine, a ono što je počelo kao srednjoškolska priča ubrzo je preraslo u jedan od zapaženijih novih bendova domaće alternativne rock scene.
Njihov punk-rock pritom nikada nije ostao zatvoren unutar jednog žanra. U pjesmama se sudaraju alternativa, grunge, funk i prog, dok tekstovi hvataju svakodnevicu njihove generacije – od ljubavi i grada do pametnih i manje pametnih fora. U međuvremenu su odsvirali niz klubova i festivala diljem Hrvatske, nastupali u Beogradu i Sarajevu te objavili debitantski album „Rhaphigaster nebulosa“. Za svoj su dosadašnji rad osvojili Rock&Off nagradu Veliki prasak godine, a stigla je i nominacija za Porin u kategoriji Novi izvođač godine.
Rujan im je posebno koncertno intenzivan. U sklopu Rock&Off Toura nastupili su 5. rujna u zabočkom Regeneratoru, zatim 18. rujna u Kninu i dan poslije u Zadru, gdje su dijelili pozornicu s Gradskim Bitangama. Sama turneja zamišljena je upravo kao prilika novim izvođačima da izađu iz svojih gradova i dođu do publike koja ih možda dotad nije imala priliku čuti.
No jedna od najvažnijih rujanskih stanica za Smrdljive Martine tek slijedi. U srijedu, 23. rujna, vraćaju se u zagrebački Vintage Industrial Bar, mjesto koje već ima posebno poglavlje u njihovoj biografiji. Ondje će održati prvi samostalni koncert u tom klubu i promovirati vinilno izdanje debitantskog albuma „Rhaphigaster nebulosa“, a kao gosti večeri najavljeni su Slow Cured, još jedan bend proizašao iz Supervalove priče.
Uoči Vintagea razgovarali smo s Lovrom Urlićem o trenutku kada je zezancija postala ozbiljan bend, koncertima pred publikom koja ih prvi put čuje, Rock&Offu, studentskom životu, novim pjesmama i planovima koji, ako je vjerovati njihovoj viziji budućnosti, ne završavaju regionalnom turnejom nego – na Marsu.
Od benda koji je nastao gotovo iz zezancije zbog prijave na Superval došli ste do debitantskog albuma, Rock&Off nagrade i turneje po Hrvatskoj. U kojem ste trenutku prvi put shvatili da su Smrdljivi Martini prestali biti zezancija i postali ozbiljan bend?
Uvijek kada nas netko pita u kojem smo trenutku Smrdljive Martine počeli doživljavati kao ozbiljniji projekt, sjetimo se SHIP festivala, na kojem smo nastupili u rujnu 2023. godine. Nakon koncerta dobili smo puno pohvala od ljudi s festivala, ali i novu publiku koja prije toga nije čula za nas. To nas je inspiriralo da krenemo dalje i bendu pristupimo ozbiljnije. Uslijedili su i pozivi za koncerte u drugim gradovima, što nam je, naravno, dalo dodatnu motivaciju za nastavak.
Rock&Off Tour vodi vas pred publiku u različitim gradovima i klubovima, često pred ljude koji vas možda nikada prije nisu slušali. Koliko vam je drukčije svirati takav koncert od nastupa pred publikom koja već zna „Dilemu“, „Pohlepu“, „Zoru“ i ostatak repertoara?
Takvi koncerti zapravo su nam najdraži. Odeš u grad u kojem možda nikada prije nisi bio, upoznaš domaće ljude i na kraju s njima zaružiš nakon svirke. Svirali smo u dosta gradova u kojima je jako malo ljudi prije znalo za nas i svaki nam je takav koncert bio super.
Mi pred troje ljudi sviramo kao da smo na Wembleyju pred 50 tisuća. Bitno nam je da se dobro zabavi svatko tko je došao. Na Rock&Off Touru svirali smo u Zaboku, Kninu i Zadru, sjajno smo se proveli na svakom koncertu, a mislimo da je bilo zabavno i publici.
Osvojili ste Rock&Off nagradu za Veliki prasak godine. Što vam je ta nagrada konkretno donijela, osim statue i lijepog osjećaja? Jesu li se nakon nje otvorila neka vrata koja su vam prije bila zatvorena?
Prije svega, puno nam je značilo već to što smo bili nominirani i što smo dobili priliku svirati na dodjeli pred starijim i poznatijim kolegama. Mnogi od njih tada su nas prvi put i čuli.
Naravno da je lijepo osvojiti nagradu, ali biti glazbenik nije stvar osvajanja nagrada. Bit je raditi glazbu u koju vjeruješ i nadati se da će se ona svidjeti i drugim ljudima.
Rock&Off Tour zanimljiv je test za mladi bend jer vas tjera izvan vlastitoga grada i poznate publike. Koliko je za razvoj benda danas važnije objaviti dobru pjesmu, a koliko jednostavno sjesti u kombi i odsvirati što više koncerata?
Za razvoj benda važno je i jedno i drugo. Najvažnije je napisati dobru pjesmu iza koje stojiš kao izvođač i na koju si ponosan. To nam je puno važnije nego pisati pjesme samo zato da ih stalno izbacuješ, ostaneš prisutan na sceni ili da bi te puštali na radiju.
Nama su koncerti najveći užitak i mislimo da upravo uživo pokazujemo najbolje od sebe.
U relativno kratkom vremenu prošli ste put od Supervala do velikog broja klubova i festivala u Hrvatskoj, ali i nastupa u Beogradu i Sarajevu. Koji vam je koncert dosad bio najveća škola, a na kojem ste prvi put pomislili: „OK, sad stvarno znamo što radimo na pozornici“?
Moglo bi se tu nabrojiti dosta koncerata: od spomenutog nastupa na SHIP-u i prve svirke u Velikom pogonu Tvornice kulture do festivala poput Zagreb Beer Festa, RockLivea, Zlarin Street Music Festivala ili KSET-a na Krku.
I danas na svakom koncertu još nešto učimo, a svaki nastup donese neki novi ludi trenutak. Mislimo da još trebamo puno toga odsvirati i naučiti prije nego što budemo mogli reći da na pozornici imamo baš sve pod kontrolom.
Vintage Industrial Bar ima posebno mjesto u vašoj priči jer ste ondje nastupali još kao vrlo mlad bend kroz Superval, a 23. rujna vraćate se na svoj prvi samostalni koncert i promociju vinila albuma „Rhaphigaster nebulosa“. Koliko vam taj koncert zbog svega toga predstavlja zatvaranje jednog kruga?
Vintage Industrial Bar ima posebno mjesto za nas jer smo tamo, zahvaljujući Supervalu, još kao srednjoškolci svirali pred punim klubom i ludom publikom koja nas je nosila. Takav koncert uvijek će nam ostati u sjećanju i zato se rado vraćamo u Vintage, u kojem smo dosad već svirali nekoliko puta.
Drago nam je što ovim koncertom na neki način možemo zaključiti početno razdoblje benda, a istodobno pripremiti publiku za nove pjesme i novi materijal.
Što pripremate za Vintage? Hoće li to biti klasična koncertna promocija albuma ili želite napraviti večer koja će se po set-listi, gostima, izvedbama ili nekim iznenađenjima razlikovati od vaših dosadašnjih nastupa?
Za Vintage pripremamo koncert koji će se po svemu razlikovati od dosadašnjih. Osim pjesama s albuma, odsvirat ćemo i stare pjesme s kojima smo počeli, a završit ćemo s nečim novim.
Bit će još puno sreće i radosti – i dana naše mladosti.
Vaše pjesme skaču između punka, alternative, grungea, funka i drugih utjecaja, ali uživo sve to mora funkcionirati kao jedna cjelina. Razmišljate li već pri pisanju pjesme o tome kako će zvučati na koncertu i kakvu će reakciju izazvati u publici?
Kada pišemo pjesmu, prvenstveno razmišljamo o tome da se ona nama svima sviđa kada je sviramo na probi. O reakciji publike ne razmišljamo unaprijed – nju ćemo prvi put stvarno vidjeti tek na koncertu.
Smrdljivi Martini su četvorica studenata, a uz fakultete imate probe, putovanja, koncerte, promociju i stvaranje novih pjesama. Čime se svaki od vas bavi kada nije „Smrdljivi Martin“ i koliko vam ti drugi životi ulaze u tekstove i glazbu?
Nikola, naš bubnjar, studira kemiju na PMF-u, Zvonimir, koji svira lead gitaru, studira računarstvo na TVZ-u, Noa, naš basist, studira montažu na ADU-u, a ja strojarstvo na FSB-u.
Život i sve ono što nam se događa izvan benda sigurno nas inspiriraju za pjesme. A nekad jednostavno uhodimo druge ljude poput CIA-e i krademo njihove ideje.
Nakon albuma, Rock&Off nagrade, nominacije za Porin, turneje i samostalnog Vintagea, ljestvica je prilično brzo podignuta. Što bi za vas bio sljedeći stvarno veliki korak – drugi album, veći samostalni koncert, regionalna turneja, inozemstvo ili nešto sasvim peto?
Imamo ideju napraviti raketu kojom ćemo otići u svemir. Svi imamo dovoljno znanja da je izgradimo s obzirom na fakultete koje studiramo. Noa će montirati fotografije nas s Marsa, kao što su Amerikanci montirali let na Mjesec davne 1969. godine. Nikola i ja konstruirat ćemo raketu, a Zvonimir će biti pilot.
Kada stignemo na Mars, sigurno ćemo održati koncert za Marsovce. Oni će nam onda dati inspiraciju za idući album, koji smo već počeli pisati.
