Upravo danas, 20. veljače, Spencer MacKenzie, koji je prošle godine u rujnu navršio 25 godina, objavio je preko Gypsy Soul Records svoj treći studijski album Empty Chairs.
E sad, da li biste mi vjerovali kada bih vam otkrio da je isti taj mladi glazbenik svoj prvi album, Infected With the Blues, objavio 13. svibnja 2016. godine sa svojih nepunih 16 godina života i da sam vam tada taj album predstavio ovim riječima: „Kao preporuku za album Infected With The Blues Spencera MacKenzieja navest ću ono što o svemu kaže on sam: ‘I got the blues running through my veins, people say I’m too young, that’s a shame.’“
Naime, već samo ove tri autorske pjesme – naslovna Infected With The Blues, Devil Under Her Skin i Goodbye Lucille (nastala i inspirirana smrću legendarnog B.B. King, op. a.) – na neki su način poruka u smislu očuvanja bluesa kao glazbenog stila, koliko god to vama čudno zvučalo, ali to je upravo tako! Uostalom, potražite što žurnije i nabavite ovaj album i sami se uvjerite o čemu se ovdje radi! I na kraju pozivam vas da uživate u bluesu mladog blues glazbenika, a on je Spencer MacKenzie, i da nikako ne zaboravite ovo ime.“
Baš tako sam pisao još kada je bio klinac, a sada je to ipak zrela mlada osoba koja čvrsto stoji na zemlji i svjesna je da je pred njim cijeli život, još puno rada i odricanja te mnogo prolivenog znoja. Ali tako to ide u životu i nije to ništa neobično. Dapače!
Gitarist i pjevač iz Ontarija, nominiran za nagradu Juno Award, prepoznat je kao istinsko mlado čudo od djeteta na blues sceni. U međuvremenu, prije četiri godine, 2022., objavljuje hvaljeni album Preach to My Soul. I sada, konačno, nakon pune četiri godine, nudi nam ovih dana svoj novi studijski album koji u nepunih 43 minute vrlo jasno daje do znanja svima nama da je ova njegova priča itekako ozbiljna i da bez imalo zadrške ulazi na globalnu glazbenu scenu, gdje je borba za opstanak i afirmaciju itekako žustra i nemilosrdna.
No, bez obzira na sve, Spencer MacKenzie je spreman i tu je kako bi se sa svime uhvatio u koštac i, osobno, duboko sam uvjeren da neće odustati. Ovdje nije riječ samo o njegovu gitarističkom umijeću niti o respektabilnom vokalu, već o kompletnom ozračju koje određuje njegovo glazbeno biće. Komparirajući Spencera u nekadašnjim razmjerima tzv. „skateboard blues generation“, čiji su istaknuti predstavnici tada bili „mladi“ blues glazbenici poput Jonny Lang i Kenny Wayne Shepherd, Spencer je vrlo samouvjereno išao baš tim putem prema svojoj globalnoj afirmaciji.
I prije deset godina, kao i sada, i dalje sam zapanjen kako ovaj, još malo pa dvadesetšestogodišnjak, upečatljivo izvodi, ali i osjeća blues. Naime, od svojih najranijih početaka Spencer MacKenzie pod patronatom iskusnih blues glazbenika permanentno je nadograđivao svoj kompletni glazbeni izričaj. Njegov gitaristički stil odredili su stari majstori bluesa, a vokalni dio gradio je sam, uz glazbeno usmjeravanje određenih ljudi.
Ono što je bitno jest činjenica da sve to ne bi imalo nikakva uspjeha ni smisla da sam Spencer jednostavno nije u sebi imao sav taj blues. Ovaj mladi blues glazbenik od svojih je najranijih početaka zvučao „staro“, bez obzira na svoje godine.
Album nam nudi 11 pjesama u kojima se osjeća i čuje sav taj naboj, kvaliteta, snaga i, ono što je najvažnije, čvrsta namjera da mu upravo blues i ovo što radi budu potencijalno glavna sfera interesa. Nakon uzastopnog preslušavanja albuma, svaki put ostao sam ugodno iznenađen koliko Spencer zvuči zrelo. Ovaj mladić zaista zvuči kao što zvuče oni svima nama dobro poznati i legendarni blues majstori.
Empty Chairs jednostavno će oduševiti svakoga tko voli i sluša blues, ali i ostalu modernu glazbu. S ovakvim albumima i mladim glazbenicima budućnost bluesa nije samo sigurna, nego je sto posto zagarantirana. Naravno, ovakvom svirkom i općenito pristupom mnogi ga predstavljaju kao sljedbenika i nasljednika Joe Bonamassa i, kako sam kaže, to mu godi, ali i stvara određeni pritisak kojem se valja vrlo ozbiljno oduprijeti te stalno biti čvrsto na zemlji, na svojim nogama i jednostavno biti svoj. Samo tako i na taj način sve će ići baš onako kako treba.
Kada se uz njega kao producent, mikser i snimatelj pojavljuje gitarist sastava The Commoners, Ross Hayes Citrullo (dobitnik nagrade Emmy), sve je dodatno dobilo na težini. Njegov prepoznatljiv pristup produkciji izvrsno fuzionira umjetničko umijeće s tehničkim majstorstvom i pritom izvlači najbolje iz svakog projekta koji radi. Tako je i s ovim albumom, koji će svakako pobuditi veliko zanimanje svih onih koji vole dobru i kvalitetnu glazbu, i to diljem svijeta.
„What we caught on this album is honesty and fire. Spencer’s playing is fearless, his voice wide open, and every take breathes like a live show you don’t want to end. Producing it was about chasing moments you can’t fake—tone that tells the truth, stories that cut deep, and performances that live in the room. It’s the blues, lit up with a rock edge—hitting with modern bite and a timeless feel“, kaže sam Ross Hayes Citrullo.
Preporuka
Nema nikakve dileme, Spencer MacKenzie je glazbenik o kojem će se tek i još čuti, a njegov novi studijski album Empty Chairs doslovno zakucava i svima pokazuje da na njega itekako treba računati.
Ako meni ne vjerujete, evo što i drugi pišu:
„This music will make you feel something, maybe even grab you and shove you up against the wall. This feels like the beginning of something big, maybe even huge.“ – Gonzo Okanagan (Canada)
„His guitar playing, both on Gibson and Fender, is equally astonishing. Now that so many greats in the genre have already passed away, it is very refreshing to hear that such a youngster continues the tradition so richly and passionately.“ – OOR Magazine (The Netherlands)
Više saznajte na:
www.spencermackenzie.ca/
https://www.facebook.com/spencer.john.mackenzie
https://www.instagram.com
https://x.com/smackenziemusic
https://open.spotify.com/album/3AWUXPqnrH032AUMMDhmwt
https://music.apple.com/ae/album/preach-to-my-soul/1623203023?i=1623203024
www.Gypsysoulrecords.com
Paula Apuhin
Popis pjesama:
- Empty Chairs (4:29)
- Trip (3:25)
- What You Do (4:28)
- Don’t Know Where I’m Going (3:11)
- Till I Get to You (3:57)
- Frozen Hearts (4:09)
- Helping Hands (3:18)
- Why (3:58)
- Shoot Me Down (4:08)
- Won’t Find Her (3:18)
- Evil (3:57)
(Gypsy Soul Records)
*Sve pjesme napisali su Spencer Mackenzie i koautor Richard Mackenzie # 1, 2, 6, 11
Iznimka #4 – “Don’t Know Where I’m Going” glazba i tekst Rory Gallagher
Glazbenici:
Spencer Mackenzie (gitara i vokal)
Miles Evans Branagh (klavir, Hammond orgulje, klavijature)
Stacey Shopsowitz (bas # 1-5 i 8-11)
Steve Pelletier (bas # 6, 7)
Adam Canon (bubnjevi # 1-5 i 8-11)
Matt Burns (bubnjevi # 6, 7)
Sandra Bouza i Chantel Williams (prateći vokali)
Ross Hayes Citrullo (prateći vokali # 2)
Snimljeno u RHC Music, Toronto, Kanada
Producent, miksao i inženjering: Ross Hayes Citrullo – RHC Music
Pomoćni inženjeri: Gavin Sharman, Marc Pallascio, Andrew Champion
Mastering: Kristian Montano
Yours bluesy,
Mladen Loncar–Mike