”Štapić za uši, kao i naslov albuma Pažnja! Pažnja! služe da podsjete ljude da generacija koja pamti mnogo bolje dane još uvijek ima što kazati i da se nećemo predati bez borbe. Tko ne razumije – neka pročisti uši.” Tim riječima Dragoljub Bogdanović, u puku Paja, jezgrovito pojašnjava naum prvog dugosvirajućeg projekta svog već nekoliko godina starog benda Stereo Tip i higijenski rekvizit smješten u kutiji CD-a. Bivši pjevač poznate srbijanske grupe iz devedesetih, Beer Drinkers & Hell Raisers oformljenjem novoga benda jasno je i odvažno odlučio dati svoj prilog stalnoj borbi protiv vladavine niskih kriterija i najnižih (nazovi) strasti. ‘Ajde, neka, fino. Pohvalno i uvijek dobrodošlo.
Ne poznajem tako dobro stanje na srbijanskoj glazbenoj sceni, no navodno je čak lošije od krvne slike bivše joj sestre s naše strane granice. No, neovisno gdje je bolje ili gore, jedino pravo sredstvo u borbi protiv neukusa (a nakon bar donekle kvalitetnog konsenzusa oko toga gdje uistinu završava ukus i prelazi u svoju suprotnost) je kvalitetan, na akciju motivirajući autorski materijal, nešto nalik onom što su novovalci na smjeni sedamdesetih i osamdesetih učinili lakoćom prštećeg talenta, naočigled svih Balaševića, bijelih dugmadi i sličnih puhala negdje svisoka predodređenih za takve uloge. Imaju li Paja, Dejan, Srđan i Vlada takvo što zabilježeno na znakovito nazvanom albumu? Žao mi je, ne bih rekao.
Pažnja! pažnja!, kažu oni, stavljaju nam i štapić za uši da ne bi bilo greške, ma i odrade posao tehnički sasvim dobro, ako ne i bolje od toga, ali nijedna od dvanaest pjesama posloženih ovdje nema muskulture ni krvi koji bi navukli na jednu kvalitetnu ovisnost. Iskustvo i žar su tu, ne mogu im niti želim poreći; međutim, na autorskom planu to su sve redom ipak samo plasmani jedne prosječnosti. Neću sugerirati kakav će učinak imati na srbijanske kolege i slušateljstvo, no mene su ovi križanci rocka i gotovo svih bliskih (pod)žanrova natjerali na zijev, što bi se lako moglo dogoditi svakom čitatelju ove recenzije koju nisam znao ni mogao skockati drugačije. Ponovit ću: sve je tu na mjestu s tehničke strane, namjera je dobra i plemenita, ali to u srazu s autorskim ograničenjima ispada tek pretencioznost i jalov posao.
Toni Matošin
Osobna karta albuma
{youtube}ioYrROHdOF8{/youtube}