Česti zagrebački gosti, ikone death metala Suffocation, niti na novoj, Southern & Eastern Europe turneji, nisu propustili svratiti do nas.
Prije ovoga u Boogaloou u zadnjih 10-ak godina sjećam se (barem) još tri njihova koncerta u Močvari, plus jednog najavljenog, pa zbog bolesti otkazanog (2023.).
Prošli Suffocation je bio u močvarnoj sauni krajem srpnja 2024. godine s našim dečkima iz grupe Porazium, a ovoga su puta sa sobom doveli dva američka benda, Eternal i Undeath te Britance Ingested.
Kombinaciju mračnog ambijenta, tehnike, brutale i silne energičnosti otvorio je sastav Eternal, koji je u pola sata svoga nastupa isporučio klasičnu američku ‘old school death metal’ shemu. Publika ih je prihvatila od prvih trenutaka i gotovo jednakim intenzitetom pratila sve do završetka nastupa. Stoga se činilo da se doista radi o ‘old school’ ekipi, a ne od jednom od mlađih izdanaka te elitne škole. I to poprilično perspektivnog. Kojeg samouvjerenim performansom predvodi pjevač/ritam gitarist Emilio Ortega, a tehnički dotjeranim death/thrash ritmovima poprilično podsjećaju na srednju fazu genijalnog Deatha.
Mračne melodije, zagrobni vokali, gitarske distorzije i bubnjarsko mitraljiranje (od Eternala ‘posuđenog’ bubnjara Xandera Bridgea) obilježilo je i nastup malo iskusnije grupe Undeath. S time da se kod njih osjetilo nešto više energije i dinamike. Možda i zato što Alexander Sason (samo) pjeva, pa ima više vremena hoduckati po reduciranoj pozornici, te u kontinuiranom procesu animirati publiku. Stalno je držati maksimalno koncentriranu i fokusiranu na događanja na pozornici. A i video–animacije na zidu doprinijele su da je tome bilo tako.
Britanski sastav Ingested predstavio se nemilosrdnim, bestijalnim, surovim i sirovim nastupom, koji kombinira slam, death metal i deathcore i grindcore. Dakle, surovije gotovo da bolje i više biti ne može. Poprilično friški pjevač Adam Mercer vanjštinom više nalikuje nekom macho hard rockeru 70-ih nego predvodniku jednog takvog benda. No svojom pojavom, a nadasve autoritativnim vokalom, koji kombinira duboke, maksimalno spuštene (i opuštene) growle i guturale, te visoka, malo zatomljene vriskutanja, apsolutni je vladar cijele predstave. Iako je najveći dio koncerta bio poprilično miran, s pokojim nehajnim hodom po pozornici, znalački je, i uvijek pravovremeno, ‘dizao’ publiku. Pozivi na ‘mosh’ uglavnom su popraćeni kako valja, a i da ih nije bilo s pozornice, ispod nje se nalazilo previše spontanosti da se ne bi događali. Za one koji ih znaju očekivano dobro, a za neke nove fanove Ingested je jedno nadasve zanimljivo iskustvo.
Da Suffocation ne griješe kada se odlučuju na tako česte dolaske u Zagreb pokazalo se i ovoga puta, s obzirom na to da je klub Boogaloo bio poprilično dobro ispunjen. I ne samo to. Atmosfera je bila odlična, bend i publika maksimalno dobro raspoloženi, a mnogo fanova pjevalo je dobar dio pjesama. Svaki puta kada dođu atmosfera na njihovim koncertima je kao da su tu prvi puta, nakon desetljeća iščekivanja. Što će reći da im je ‘fan–baza’ kod nas poprilično stabilna. I, čini se, kontinuirano rastuća.
Iako je jedini ‘originalni’ član gitarist Terrance Hobbs, a vokal Ricky Myers (inače pjeva i u death metal postavi Disgorge) sedmu godinu ‘u sedlu’, ekipa je u dosta preko sat vremena energično, susretljivo, znalački i suvereno prošla kroz dobar dio bendove pjesmarice.
Od “Jesus Wept” ili “Effigy of the Forgotten” s epskog debija ‘Effigy of the Forgotten’ iz 1991., koji i je povod ove turneje, sve do pjesama novijeg datuma, tipa „”Perpetual Deception”“. Iako se (naj)veći dio Rickyjeve komunikacije svodio na “Thanx guys” i on se pokazao u svjetlu pravog frontmena. Istinskog lidera koji nastupu svojom (ne samo vokalnom) pojavom daje dodatnu dimenziju.
(Pre)dobar death metal nastup kao kruna predobre death metal večer za ljubitelje ove vrste glazbe.
I nadasve, više nego dobro, da opet ne kažemo (pre)dobro zagrijavanje za brutalnu završnicu godine uz MORBIDFEST.
Na kojem će novu dozu okrutne metalne surovosti na istom mjestu 10. prosinca isporučiti I am Morbid, Atheist, Cancer, Stellvris.
Do tada, u fokusu razmišljanja neka ostane ovaj koncert.
