Ne znam jesu li je večeras pravi mravi čipljali, no oni dosadni, umjetnički, koji nikada ne miruju sigurno jesu – nisu joj dali ni sekunde mira u prezentiranju njene osebujne interpretacije istarskog etna smiksanog u jazz formi. Neosporna je činjenica da su nju i nadahnute glazbenike (Uroš Rakovec – gitara i mandolina, Žiga Golob – kontrabas, Fausto Becalossi – harmonika i Borko Rupena – bubnjevi) sve oči gledale i sve uši slušale u nadasve šarmantnom, zavodljivom stvaranju pozitivne, jedinstvene atmosfere, koja, ruku na srce, ipak nije za svačije uši.
Novi album zove se „Misečina bila“ (njezin četrnaesti), zbir je pjesama uglavnom laganije i melankolične strukture, originalna je to evokacija umjetnice koja nam vjerno slika pejsaže iz stvarnoga života, kao i one imaginarne, vilinske. „Zaleti“ se u toj strukturi i pokoji izlet u kontroliranu kaotičnu, ali nadasve efikasnu vokalno-instrumentalnu izvedbu koja se očito dopala publici.
Kroz deset skladbi nedvojbeno se mogao prepoznati glazbeni pedigre svakog od nadahnutih glazbenika, koji su „iz rukava“ vadili svoje najbolje adute u samostalnim solažama, te kroz zajedničku svirku koja je plijenila uigranošću i ležernošću. Tamara je tom prilikom stajala sa strane pomno prateći svirku svojih kolega, da bi se svojim emocionalnim vokalom savršeno uklopila u gradnji atmosfere koja je znala odvući slušatelje (makar autora ovih redaka) u blago stanje unutarnjeg zadovoljstva.
Minimalna scenografija s korektnim osvjetljenjem smještena između kolonadi Tusculuma sa savršenim ozvučenjem (pohvale ton majstoru) u ovoj ne pretjerano toploj večeri bili su samo još jedan poželjan dodatak ovoj nadasve zanimljivoj glazbenoj večeri, u kojoj su se i glazbenici i publika osjećali zaista ugodno i opušteno.
Tamarina „jača“ strana (ako se to može tako kazati) njezini su svima dobro poznati stihovi, a na ovom albumu uvrstila je stihove troje istarskih pjesnika („Kad agava cvita“ Drage Orlića, „Čula bin ga bila“ Nade Galant i „Baredeine“ Loredane Bogliun), predstavivši tom prilikom bogatstvo istarskih dijalekata. Još uvijek je fascinantan spoj istarskog melosa i bogate glazbene tradicije s neformalnim strukturama jazza, jer kaže se da je u ljubavi, ratu i glazbi baš sve dozvoljeno. A Tamara Obrovac, ta velika/mala žena to radi itekako dobro i zanimljivo.
Tamarina komunikacija s publikom je prilikom najave „Unuke Šimine“ poprimila i zafrkantske note; naime, svog je didu predstavila kao čovjeka koji je volio piti i ljubiti, te je bio jedini normalan u familiji makar što se visine tiče (bio je, naime, viši od 1,70m).
Pjesmu „Pod nebom (Gola)“ posvetila je svom ocu, guruu (kako je kazala) nekolicini generacija slikara. „Uostalom i mene je napravio“, ponosno je istaknula. Osobno sam tu pjesmu doživio kao pjesmu večeri, jer je osim osobnog emocionalnog naboja sadržavala vrlo fini gitarski rad te nekonvencionalno, majstorsko bubnjanje Borka Rupene.
Što reći na samome kraju?
Tamara Obrovac može uteći iz Istre, ali istarski melos nikada neće uteći iz nje.
SET LISTA
Daž
Agava
Unuka Šimina
Misečina bila
Čula bin ga bila
Pod nebom (Gola)
Za namon
Kus neba
Baredeine
Svila
BIS
Uznička
