Jednom davno, prije The Bad Seeds, nekim manje razvikanim binama tutnjali su The Birthday Party. Tu priču, više-manje, znamo. No društvo kreativaca i čudaka okupljenih oko mladog, Starim zavjetom opsjednutoga pjesnika i bukača Nicka Cavea se prije definicije svoga zvuka i poslanja te odlaska u Britaniju nazivalo The Boys Next Door, probijali su se gitarama i laktovima u rodnoj Australiji i prašili žestoki koliko i pitki (post) punk. “Door, Door” sa svojih deset pjesama bilježi taj prvi vrisak, obznanu postojanja i, zapravo, je prvi album legendarnih The Birthday Party. Poštujući ipak stanje stvari “na papiru”, ostaje prvenstveno zabilježen kao prvi i jedini album u diskografiji benda The Boys Next Door (ostat će taj naziv grupe još i na sljedećem LP-ju, ali već tada uz alternativno ime The Birthday Party, što su reizdanja uzela kao prevagu).
Razriješivši enciklopedijske stavke i nedoumice, danas se možemo osvrnuti na prvi projekt Nicka Cavea kao na slastan raritet, diskografsku natuknicu koju bi, usprkos strogom kritičkom gledištu i samog autora, bilo šteta zaobići ili otpisati kao početničku nebitnost. “Door, Door” je, vjerovali ili ne, voljeli Caveov rad ili ne, sasvim solidan i zabavan album!
Još uvijek bez ogrtača satkanog od starozavjetnoga mulja, žučnog bijesa na Boga i pale mu anđele i narkomanskog crnila, The Boys Next Door su na “Door, Door” otprašili više nego pristojnu, ekonomičnu i nabrijanu zbirkicu pjesama koje još ni po čemu nisu najavljivale kompleksnu kakofoniju kasnijih radova. Pankerska žestina i obrasci koji prožimaju, primjerice, “The Nightwatchman” ili “Roman Roman”, vrlo se mazno stapaju s ambicioznijim žesticama poput “Friends of My World” ili “Somebody’s Watching”, a sve skupa dobiva programski krešendo u završnoj, sporoj “Shivers”, pjesmom gitarista Rowlanda S. Howarda koja će ostati njihova najzapaženija i najpoznatija izvedba iz te faze djelovanja. Spomenem li još da album jedva da prelazi trajanje od pola sata, bit će vam jasnije kako je u pitanju djelce koje ne samo što je zabavno, već vas i ne stigne ugnjaviti.
“Door, Door” potvrđuje bend u mladenačkom zanosu, u porođajnom pokliču kao skinutom s kakve školske pozornice. The Boys Next Door su u ponešto promijenljivim postavama postojali već nekoliko godina kad se album snimao, što ove pjesme kapitaliziraju. One čak zvuče disciplinirano, ali isto tako – doduše, u svjetlu poznavanja radova The Birthday Party – kao tek pokušaj artikulacije jednog autorskog poslanstva. Iz tog razloga ga nikada nećete naći kao boldiran pasus u materijalima o ovoj ekipi glazbenika, ali neka vas to ne spriječi da malčice uživate u sjajnoj punk-feštici.
Toni Matošin
Osobna karta albuma
| Izvođač | The Boys Next Door |
|
| Naziv albuma | Door, Door | |
| Izdavač | Mushroom Records | |
| Produkcija | The Boys Next Door | |
| Datum objave | 1979. | |
| Snimano | Melbourne, Australija, lipanj 1978. i siječanj 1979. | |
| Posebna napomena | Standardno izdanje s jednim diskom | |
Popis pjesama
|
||
| 1. The Nightwatchman 2. Brave Exhibitions 3. Friends of My World 4. The Voice 5. Roman Roman 6. Somebody’s Watching 7. After a Fashion 8. Dive Position 9. I Mistake Myself 10. Shivers |
||
| Linkovi | ||
     |
||
