Phuuu… ova moja priča zapravo ima dva jubileja, službeni i moj osobni. A evo o čemu se radi. Ako idemo službeno, ove godine je 55 godina otkako je 1971. izdavačka kuća Decca Records objavila prvi, nastupni album Thin Lizzy istoimenog benda, pod čijim su okriljem Thin Lizzy snimili svoja prva tri studijska albuma.
Istovremeno, on se službeno nalazi u mojoj fonoteci od 1976. godine, kada sam ga dobio od svoje tete za svoj 16. rođendan i kada baš ništa nisam znao o ovom opakom triju iz irskog Dublina. Tek još par godina kasnije spoznao sam kakav dragulj imam u svojoj kolekciji.
Da, danas već dugo godina pokojna teta, koja je radila u Linzu i koja je bila jedan od glavnih dobavljača albuma, koji su polako već tada punih 3 godine pristizali u moju fonoteku. Onako, gotovo slučajno, vidio sam tu informaciju i, naravno, odmah je moja znatiželja proradila jer na ovom izdanju od 10. srpnja ove godine nudi nam se trostruki CD box koji je objavila izdavačka kuća Universal Music ili, ako baš želite točnije, učinila je to preko svoje partnerske izdavačke kuće Fontana.
Sada na ovom luksuznom ovogodišnjem reizdanju nudi nam bogat bonus materijal iz ere Decca Records benda (1970. – 1973.). Kompletan sadržaj izdanja podijeljen je na službene rane singlove, kompletne studijske snimke s kultnog EP-a New Day iz kolovoza 1971. godine. Ovaj EP bend je snimio odmah nakon nastupnog albuma u Decca studiju s producentom Nickom Tauberom.
Na reizdanju se nalazi u originalnom obliku, ali i u novom remiksu Richarda Whittakera, a pored toga tu su i dodane alternativne verzije pjesama.
Moram priznati da sam itekako ponosan što sam već tada u rukama imao nebrušeni dijamant u definitivno podcijenjenom i zapostavljenom albumu opake i originalne trojke: Phil Lynott (bas i vokal), Eric Bell (gitara) i Brian Downey (bubnjevi).
Iako su Thin Lizzy u ono vrijeme, a pišem o trenutku kada sam sada daleke 1976. došao do njega i kada sam malo stavio na stranu sve one druge bendove, jednostavno tada krenuo „peglati“ A, pa B stranu i tako snažno upijati tu prvu krv benda koji je te 1976. već iza sebe imao sedam albuma, a iste godine objavljeni su i Jailbreak i Johnny the Fox.
Sada ovo deluxe izdanje na 3 CD-a / Blu-Rayu sadrži čak 15 neobjavljenih pjesama, uključujući prethodno neobjavljenu studijsku pjesmu Beggar’s Song. Tu je i već spominjani EP New Day, uz ostale rijetkosti i BBC snimke.
Album je dobio ovogodišnji stereo miks Richarda Whittakera i dolazi s Blu-Rayom koji sadrži prvi Dolby Atmos miks, uz raskošnu knjižicu i razne memorabilije.
Sve u svemu, priznajem da sam izuzetno zadovoljan što sam uspio upotpuniti svoju fonoteku s ovako raritetnim tonskim zapisima.
Od ovog nastupnog albuma pa kroz povijest benda Thin Lizzy, pozicija gitarista bila je apsolutno najdinamičnija poveznica u bendu. Od ovog izvornog psihodeličnog trija, preko začetnika prepoznatljivog twin-guitar (dvo-gitarskog) sounda, pa sve do modernih post-Lynott postava, pred vama je kronološki pregled svih službenih gitarista.
- Eric Bell (1969. – 1973.) – jedini gitarist u ranoj fazi. Snimio prva tri albuma (Thin Lizzy, Shades of a Blue Orphanage, Vagabonds of the Western World). Donio je blues i folk utjecaje, a njegov solo na kultnoj obradi Whiskey in the Jar postao je zaštitni znak rane faze benda.
- Gary Moore (1974. / 1977. / 1978. – 1979.) – zamjenski i stalni gitarist u tri navrata. Prvi put uskače 1974. nakon naglog odlaska Erica Bella. Ponovno se vraća 1977. kao privremena zamjena na američkoj turneji, a punopravni član postaje krajem 1978. Snimio je izvrstan i žešći album Black Rose: A Rock Legend (1979.), nakon čega ponovno napušta bend usred turneje zbog nesuglasica s Lynottom.
- Brian „Robbo“ Robertson (1974. – 1978.) – član legendarne twin-guitar postave. Zajedno sa Scottom Gorhamom stvorio je povijesni dvo-gitarski sklad po kojem je Thin Lizzy postao slavan. Njegov agresivni stil i korištenje wah-wah pedale definirali su albume poput Jailbreak, Johnny the Fox i Bad Reputation te legendarni koncertni album Live and Dangerous.
- Scott Gorham (1974. – 1983. / post-Lynott era) – gitarist s najdužim stažem u bendu. Uz Lynotta i Downeyja, Gorham je stup benda. Svirao je na svim albumima od Nightlife (1974.) pa sve do raspada originalnog benda 1983. godine. Njegov melodični stil savršeno je kontrirao Robertsonovoj agresivnosti. Gorham je bio i ključna figura u svim kasnijim povratničkim postavama benda nakon Lynottove smrti.
- Snowy White (1980. – 1982.) – stalni gitarist nakon odlaska Garyja Moorea. Bivši suradnik Pink Floyda donio je smireniji, blues-rock pristup. S bendom je snimio albume Chinatown (1980.) i Renegade (1981.). Iako tehnički besprijekoran, njegov stil se vizualno i energijom nije savršeno uklapao u divlji rock stil ostatka benda.
- John Sykes (1982. – 1983. / post-Lynott era) – posljednji gitarist originalne ere i kasniji frontman. Njegov dolazak donio je modernu, heavy metal energiju 80-ih. Snimio je posljednji studijski album Thunder and Lightning (1983.), unoseći brze, agresivne i virtuozne solaže. Nakon Lynottove smrti 1986. godine, Sykes je predvodio povratničke postave Thin Lizzyja kao pjevač i gitarist od 1996. do 2009. godine.
Nakon smrti Phila Lynotta, preživjeli članovi predvođeni Gorhamom i Sykesom nastavili su održavati naslijeđe benda živim na turnejama. Kroz bend su kao gitaristi prošli:
Vivian Campbell (2010. – 2011.) – jako dobro znan iz bendova Def Leppard i Dio, odradio je veliku povratničku turneju s bendom.
Richard Fortus (2011.) – gitarist Guns N’ Rosesa uskočio je privremeno na turneji.
Damon Johnson (2011. – danas) – dugogodišnji gitarist u modernim live postavama benda, koji je s Gorhamom kasnije osnovao i popratni bend Black Star Riders.
Christian Martucci (2019. – danas) – pridružio se bendu za festivalske nastupe i novije obljetničke turneje.
E sada dolazimo do onog pitanja kada se treba odrediti najsnažnija postava benda Thin Lizzy, a to je bez ikakve dvojbe klasična četvorka iz sredine 70-ih, a njihovi najbolji albumi savršeno oslikavaju zlatno doba u kojem je bend definirao zvuk hard rocka.
Ova se postava smatra ultimativnom jer je stvorila prepoznatljivi „Thin Lizzy zvuk“ s dvostrukim, sinkroniziranim gitarskim harmonijama, koje su kasnije kopirali bendovi poput Iron Maiden i Metallice.
Evo te postave:
Phil Lynott (bas, glavni vokal – srce, duša i pjesnički genij benda)
Brian Downey (bubnjevi – apsolutno nevjerojatno dinamičan i podcijenjen bubnjar)
Scott Gorham (gitara koju krase melodičan, uglađen i tehnički precizan sound)
Brian „Robbo“ Robertson (gitara koja je agresivna, eksplozivna i istinski je majstor wah-wah pedale)
Sve fascinira ta kemija između smirenog Gorhama i divljeg Robertsona, ista je stvorila savršen gitarski balans, dok je, naravno, Lynott bio na vrhuncu svoje autorske i izvođačke moći.
Evo što osobno postavljam na neka mjesta: (The Essential Trilogy + Live) – ako želite doživjeti Thin Lizzy u punoj snazi, ovo su četiri ključna albuma koje definitivno morate poslušati.
- Jailbreak (1976.) – najbolji studijski album. Ovo je album koji je bend lansirao u rock stratosferu. Nakon nekoliko komercijalnih neuspjeha, bend je bio pod pritiskom izdavačke kuće, a odgovorili su čistim remek-djelom. Ključni hitovi – The Boys Are Back in Town, Jailbreak, Cowboy Song, Emerald. Album krase savršena produkcija, epske priče u tekstovima i gitarski dvoboj u pjesmi Emerald, koji se smatra jednim od najboljih u povijesti rocka.
- Live and Dangerous (1978.) – najbolji koncertni album svih vremena. Iako postoji vječna debata o tome koliko je album naknadno dosnimavan u studiju, ovaj se dvostruki LP redovito nalazi na samom vrhu popisa najboljih live albuma u povijesti (uz Get Yer Ya-Ya’s Out Stonesa i Made in Japan Deep Purplea). Energija pjesme Still in Love with You (gdje Robertson svira solo života) i moćni prijelaz iz Cowboy Song u The Boys Are Back in Town. A važan je iz razloga što je uhvatio klasičnu postavu na samom vrhuncu njihove sirove, koncertne moći.
- Bad Reputation (1977.) – svojevrsni vrhunac zrelosti. Sniman je u vrijeme kada je Brian Robertson bio ozlijeđen nakon barske tučnjave, pa je Scott Gorham sam odradio većinu gitarskih dionica (Robertson se vratio samo kao gost na tri pjesme). Izrazite uspješnice: Dancing in the Moonlight (It’s Caught Me in Its Spotlight), Bad Reputation, Southbound. Važan je jer donosi malo sofisticiraniji zvukovni pristup, sjajne saksofon dionice i nevjerojatno melodičan pop-rock senzibilitet pomiješan s hard riffovima.
- Black Rose: A Rock Legend (1979.) – apsolutno najžešće studijsko izdanje. To je jedini studijski album na kojem je svirao Gary Moore nakon što je Robertson definitivno izbačen iz benda.
Uspješnice – Waiting for an Alibi, Do Anything You Want To, Róisín Dubh (Black Rose): A Rock Legend, a važan je zbog Garyja Moorea koji je unio nevjerojatnu brzinu i iznimnu tehničku agresivnost.
Sve ovo pišem da jednostavno vrlo realno postavim priču u kontekst ovog novog izdanja i da vam pokušam jednostavno dočarati što je ovaj bend, od svog prvotnog nukleusa pa do neslućene slave, pokazao tamo nekom klincu bez obzira na ondašnju tehničku podkapacitiranost albuma, u što se sada ista priča razvila 55, odnosno 50 godina kasnije, kada se ova tehnička strana toliko razvila da onih prvih deset pjesama sada zvuči apsolutno nevjerojatno.
Richard Whittaker svojim zahvatima i intervencijama podario je kako zapravo te pjesme moraju zvučati i kako sve to treba imati svoju atmosferu i ugođaj.
I zato, ako ste poklonik rocka i fan Thin Lizzy, jednostavno morate imati ovo izdanje i uspoređivati, eksperimentirati i, vjerujem, uživati u ovim ponuđenim tonskim zapisima.
Više saznajte na:
https://www.thinlizzyofficial.com/#/
https://www.facebook.com/ThinLizzyOfficial/
https://www.instagram.com/thinlizzy/
https://x.com/thinlizzy
https://www.amazon.co.uk/music/player/artists/B001ED6600/thin-lizzy?shoppingPortalEnabled=true
https://music.apple.com/us/artist/thin-lizzy/79217
https://open.spotify.com/artist/6biWAmrHyiMkX49LkycGqQ?
https://www.youtube.com/user/thinlizzybandh
LP Thiny Lizzy (1971) Decca Records
A strana
1.The Friendly Ranger at Clontarf Castle
2.Honesty Is No Excuse
3.Diddy Levine
4.Ray-Gun
5.Look What the Wind Blew In
B strana
1.Eire
2.Return of the Farmer’s Son
3.Clifton Grange Hotel
4.Saga of the Ageing Orphan
5.Remembering, Pt. 1
Thin Lizzy – Thin Lizzy (Deluxe Edition, 10.7.2026.) Universal Records /Fontana
Sadržaj izdanja :
Disc 1
01.The Friendly Ranger At Clontarf Castle(3:02)
02.Honesty Is No Excuse(3:41)
03.Diddy Levine(7:06)
04.Ray-Gun(3:06)
05.Look What The Wind Just Blew In(3:24)
06.Eire(2:08)
07.Return Of The Farmer’s Son(4:14)
08.Clifton Grange Hotel(2:28)
09.Saga Of The Ageing Orphan(3:40)
10.Remembering, Pt.1(6:01)
11.The Friendly Ranger At Clontarf Castle (Richard Whittaker Mix)(3:02)
12.Honesty Is No Excuse (Richard Whittaker Mix)(3:42)
13.Diddy Levine (Richard Whittaker Mix)(7:07)
14.Ray-Gun (Richard Whittaker Mix)(3:04)
15.Look What The Wind Just Blew In (Richard Whittaker Mix)(3:25)
16.Eire (Richard Whittaker Mix)(2:06)
17.Return Of The Farmer’s Son (Richard Whittaker Mix)(4:15)
18.Clifton Grange Hotel (Richard Whittaker Mix)(2:29)
19.Saga Of The Ageing Orphan (Richard Whittaker Mix)(3:40)
20.Remembering, Pt.1 (Richard Whittaker Mix)(6:01)
Disc 2
01.The Farmer(3:37)
02.I Need You(4:07)
03.Dublin(2:27)
04.Remembering, Pt.2: New Day(5:06)
05.Old Moon Madness(3:54)
06.Things Ain’t Working Out Down At The Farm(4:30)
07.Dublin (Richard Whittaker Mix)(2:27)
08.Remembering, Pt.2: New Day (Richard Whittaker Mix)(5:06)
09.Old Moon Madness (Richard Whittaker Mix)(3:54)
10.Things Ain’t Working Out Down At The Farm (Richard Whittaker Mix)(4:30)
11.Look What The Wind Just Blew In (Stuart Henry Sounds Of The ’70’s Session / 7th July 1971)(4:26)
12.Return Of The Farmer’s Son (Stuart Henry Sounds Of The ’70’s Session / 7th July 1971)(3:52)
13.Dublin (John Peel Session / 12th October 1971)(2:32)
14.The Rise And Dear Demise Of The Funky Nomadic Tribes (John Peel Session / 12th October 1971)(5:06)
15.Clifton Grange Hotel (John Peel Session / 12th October 1971)(2:28)
16.Ray-Gun (John Peel Session / 12th October 1971)(2:50)
Disc 3
01.Eire (Instrumental / Take 1 / Outtake)(0:55)
02.Beggar’s Song(5:31)
03.Clifton Grange Hotel (Instrumental)(3:05)
04.Honesty Is No Excuse (Extended)(4:44)
05.Honesty Is No Excuse (Instrumental / Outtake)(3:27)
06.Ray-Gun (Instrumental / Take 2 / Outtake)(2:14)
07.Reminiscing (Take 1 / Outtake)(9:17)
08.Eire (Outtake)(4:22)
09.Ray-Gun (Alternative Vocal)(3:16)
10.Clifton Grange Hotel (Extended)(2:58)
11.Things Ain’t Working Out Down At The Farm (Alternative Vocal)(4:30)
*Ovdje su uvrštene pjesme s njihovog prvog singla iz 1970. za Decca Records:
The Farmer (A-strana singla)
I Need You (B-strana singla)
*Tu je i kompletan New Day EP (kolovoz 1971.)
Dublin
Remembering (Part Two): New Day
Old Moon Madness
Things Ain’t Working Out Down on The Farm
*Ovo izdanje donosi nam i neobjavljene studijske raritete i outtake snimke
Treći disk donosi materijale iz Decca arhive koji nikada prije nisu službeno izdani i to:
Beggar’s Song (potuno neobjavljena studijska pjesma iz 1971.)
Reminiscing (izgubljeni alternativni pokušaj – Take 1 Outtake)
Honesty Is No Excuse (produžena studijska verzija)
Things Ain’t Working Out Down on The Farm (verzija s alternativnim vokalom Phila Lynotta)
(Universal Music)
Yours,
Mladen Lončar-Mike
