Till Lindemann u zagrebačkoj Areni

Dočekao sam i taj dan. Nakon pohoda na četiri koncerta ove turneje dočekah i spektakl u Zagrebu. Turneja Meine Welt je zaustavila svojih 60 tona opreme i u našoj metropoli.

Naslov sam „oteo“ Rammstein LIFAD Hrvatska i njih ću najprije spomenuti jer niti u jednom gradu na cjelokupnoj dosadašnjoj turneji nije se odigralo toliko događanja vezanih za koncert kao u Zagrebu. Dan prije, u klubu 28 bio je izvrstan warm-up party na kojem su glazbu puštali naš Denis, te njegovi pandani u LIFAD klubovima iz Srbije (Aleksandar) i Grčke (Kostas). Nakon koncerta u Vintage industrial baru je bilo after koji je također bio izvrsno posjećen. Mogu samo zamisliti što bi se dogodilo da se sva ova priča odigravala vikendom.

Aesthetic Perfection su pun pogodak kao predgrupa. Imaju odličnu vibru na pozornici i publiku dignu već nakon prve pjesme. Lore i Noitzith na gitarama, klavijaturama, samplovima su kako vizualno atraktivne, tako i glazbeno savršene. Odlični breakovi, popraćeni Mikeovim odličnim bubnjanjem, te naposlijetku Daniel sa svojim vrhunskim vokalom kojim pokriva i meke pjevne dionice, ali i duboke, mračne growlove. Jedan vrlo zabavan band koji me je osobno osvojio i za koji sam bio vrlo iznenađen podatkom da djeluju već 25 godina. Drugo iznenađenje je bilo da su prije 17 godina nastupali u Zagrebu, što mi je bio totalno nepoznat podatak.

Odlično izbalansiran set sa lakšim i čvršćim pjesmama. Imaju tu industrial podlogu na koju slažu razne priče od nekih vrlo opuštenih ritmova (Summer Goth) do teških, headbangerskih, razornih (We bring the beat).

Daniel odličan s publikom, svi smo euforično pljeskali, pjevali, mahali rukama i baš su napravili odličan uvod u glavni koncert večeri, fino nas rasplesali i raspjevali.

Uglavnom na mojoj su play listi definitivno završili, a preporučam vam svim da ih poslušate. Osobni favorit „Summer Goth“ (jedan super zabavan spot – pogledajte), gdje smo se malo poigrali i sa loptama za plažu, a najbolji stih koji sam zapamtio mi je onaj iz „We bring the beat“ – hvala Marini na hintu:

„We’ll never compromise

We’ll never socialize

We’ll never live our lives like you“.

Set lista:

Bad Vibes
S E X
Rhythim + Control
Into the Void
Summer Goth
Self inflicted
We bring the Beat
Gods & Gold
Love Like Lies

Till Lindemann u Zagrebu, foto: Marko Hajdarović

Ovu stanku između nastupa sam iskoristio da bih pogledao tko je to sve oko mene i kakva je ta publika koja sluša Tilla Lindemanna. Prije svega, naravno, tu su klasični, vrlo vjerni Rammstein fanovi koji su naravno u najvećem broju. No, vidio sam tu ljudi koji i nisu takve vrste, kao na primjer dvije mlade dame koje su bile ispred mene i koje su došle isključivo radi Tilla. Iza mene mladi gospodin iz Bosne i Hercegovine koji mi je odao da mu je to u ovoj godini jedini pravi, veliki koncert i da je jedva dočekao doći. Desno par u srednjim godinama koji su došli samo radi Aesthetic Perfectiona. Lijevo također mladi entuzijast koji zna svaki tekst naizust i aficionado je poezije, a najdraži pjesnik mu je upravo Lindemann. I ne mogu ne spomenuti čovjeka koji valjda zna svaki tehničko-taktički podatak vezan za Rammstein/Lindemanna – Nikolu koji tijekom koncerta prepoznao službenog fotografa Jensa Kocha (koji se motao među fanovima), odradio selfie s njim, pa je na kraju koncerta uspio od njega dobiti i palicu Joe Letza. I naravno Marina, koja je nakon četiri pokušaja i uvijek dobrih pozicija na koncertima konačno uhvatila prvi red i ispunila si želju. Ako je netko ultimativni fan Rammsteina/Lindemanna onda je to ona.

Mala digresija, ali dobro dođe u iščekivanju početka Tillovog nastupa. Malo se i zamisliš, gledaš u tu veliku plahtu s natpisom Kill Till, pa ti kroz glavu prođu svi ti koncerti, iznenađenja, upoznavanja ljudi sa svih krajeva Svijeta, prava, velika, prijateljstva, a onda te iz tog vorteksa sjećanja prekine meni prekrasan tekst iz kojeg možeš iščitati tu pjesničku genijalnost Tilla Lindemanna:

„Irgendwie, irgendwann

Fangen wir von vorne an

Irgendwie und irgendwo

Das Leben lacht, die Sinne froh

Ich zeig dir meine Welt

Ein Ort für verirrte Seelen

Wenn der Mensch vom Himmel fällt

Wird er keine Sterne zählen“

Nekako, nekad počinjemo iz početka, nekako, negdje, život se smije, sve ima smisla, pokazat ću ti svoj Svijet, mjesto za zbunjene duše, kada čovjek padne s nema, neće brojati zvijezde.

Pada zastor, kreće „Fat“, erupcija oduševljenja u publici. Na zaslonu u pozadini vidimo pretilog Tilla (LOL) i slušamo tekst o njegovoj ljubavi prema elegantno popunjenim ženama. Svi članovi benda imaju kabuki maske na licima, a svi u publici ne znaju gdje će najprije pogledati. U Tilla na sredini pozornice u crno-zlatnoj kombinaciji, na impozantnu pozornicu, na Joe Letza u toj svojoj grotesknoj pojavi, pa par časnih sestara u fat suitu koje je erotično uvijaju oko stiptease šipki sa svakom kraju pozornice…

Ono što će biti moj šlagvort kroj cijeli ovaj izvještaj je publika koja je bila izvrsna. Entuzijastična, glasna, baš se vidjelo da su ljudi željni pravog koncerta. Bio sam na 5 koncerata ove turneje i moram priznati (bez imalo lokal patriotizma) da je u Zagrebu atmosfera bila najbolja. No, ne morate vjerovati meni. Trebalo je samo pratiti Tilla. On je najbolji lakmus papir za publiku. Njegova gestikulacija, odnos, komunikacija (koja je inače minimalna) pokazala je i potvrdila moju prethodnu tvrdnju.

Koncert naravno ide svojim tijekom – „Und die Engel singen“ – popraćena vrhunskim svjetlosnim efektima, pa konceptualno povezivanje „Fat“ sa „Schweiss“ –odgovor publike na pripjevu – fenomenalno.

Till uobičajeno destruktivno raspoložen – mikrofoni lete na sve strane, boce s vodom po publici koji entuzijastično hvataju ovaj suvenir (blizu mene je skoro došlo do incidenta radi boce), dva roadija na pozornici imaju pune ruke posla. Jedan uvijek ima mikrofon na šljemu na početku pjesme, a drugi (u lucho libre maski) trči, skuplja, čisti…

Daniel i Emily na gitarama suvereni, rifovi čisti, pjevno sveprisutni, na basu Kristin koja je svoje znanje pokazala na uvodu u „Platz eins“ i na hidrauličnom stupu na kraju iste, već spomenuti Letz na bubnjevima koji je valjda pobacao manju šumu palica za vrijeme nastupa, a meni osobno najdraža Brynn koja je vrlo teška za opisati. Atraktivna plavuša na klavijaturi i semplovima koja je je uz sve to i kontorcionistica.

„Altes Fleisch“ opet sa odličnim sudjelovanjem publike, pa ulaz u samoobjašnjavajuću „Golden shower“ – najkasnije na ovoj pjesmi je onaj +18 na ulaznici počeo imati smisao.

Slijedi precizno seciranje sportskog života i njegovog (be)smisla sa „Sport frei“, pa romantična (na Tillov način) prezentacija plesnog i pjevnog učenja „Tanzlehrerin“ gdje vidimo i malo klasičnog baleta u tangama izvedenog od jedne od onih plesačica koje sam spomenuo u uvodu.

Negdje u pola te pjesme vaš izvjestitelj se počeo uvlačiti u kabanicu jer sam, za razliku od većine ostalih, znao što slijedi. „Blut“ – gdje pri svakom spominjanju navedene riječi padne lijepa, sitna vojnička kiša po tebi. To me zeznulo na prvom koncertu i nikad više. Iznenađenje ostatka publike, a naročito one dvije mlade dame ispred mene – neopisivo!!!!!

Kako bi taj doživljaj bio cjelokupan – ide „Allesfresser“ na kojem svi bace pokoju tortu u publiku, a Joe Letz i nekoliko komada, dok nas Brynn zalijeva šampanjcem. Što reći – sada je većina ekipe u prvim redovima mokra, slatka, prelivena alkoholom, ali najvažnije od svega sretna. Tu je došlo do one jedne reakcije Tilla prema publici. Netko je u prvom redu valjda dobio cijelo tortu u glavu, pa mu je Till dobacio ručnik, a Letz se ispričao.

Idemo dalje – Till je ovom novom pjesmom prikazao sve čari i dobrobiti prostitucije i sveo to na jedan stih koji kaže – Živjela prostitucija! Popraćeno euforičnom odobravanjem muške publike, te izuzetnim nastupom dviju plesačice na štangi – koje – usprkos mojoj želji – ipak nisu blizanke.

Slijedi „Platz eins“, već spomenuta Kristin bas bravura, Till u plastičnoj kugli „šeta“ publikom, a na samom kraju na hidrauličnom stupovima Kristin i dvije plesačice u zlatnim odijelima odlaze malo u visine dok se Till priprema za slijedeću pjesmu. Onda je uslijedio drugi detalj koji je pokazao oduševljenje Tilla publikom. Till se spustio pred publiku u onaj procjep između bine i ograde, što je izazvalo oduševljenje.

Prije službenog kraja prvog dijela koncerta još smo dobili tutorial za korištenje tableta raznih vrsta „Skills in pills“ i „Du hast kein Herz“.

Na ekranu se pojavljuje „Do you want more“ – naravno da želimo. Joe Letz je imao svoj posljednji performans večeri – nakon „Fish on“ „dr.“ Daniel „porađa“ ribe iz Letz (to jednostavno morate vidjeti) koje završavaju u publici, a na sredini je naravno katapult iz kojeg se ribe lansiraju u publiku. Till jednu ribu stavlja u usta i mislim da je ovaj put pretjerao jer mu je očito bilo loše nakon tog čina.

Na „Fish on“ se nastavlja „Knebel“ sa kratkim dijelom pripjeva, a kraj je bio rezerviran za „Ich hasse Kinder“ – Daniel stavlja masku bebe na lice, Till kaže da mrzi djecu, osim ako su njegova, a mi svi u publici se zdušno pridružujemo u pripjevu i privodimo jednu izvrsnu koncertu priču kraju.

Jednom riječju predstava, koja ide od elegancije do grotesknih minijatura, od nježnosti do grubosti, od tišine do zaglušujuće buke. Ono što jedan pravi koncert mora imati – svoju fabulu – početak, vrhunac i kraj – sve to imate u nastupu Tilla Lindemanna.

Oni koji su bili na koncertu su to osjetili, svi vi ostali, može vam biti žao.

Posljednji detalj koji svjedoči činjenici da je publika bila vrhunska – Till na odjavi uvijek stoji na toj pokretnoj traci iza bubnjeva (sa svim ostalim članovima benda), tu se oprosti i onda ih traka odveze sa pozornice. Ovaj put Till se spustio sa trake zahvalio se na hrvatskom, njemačkom i engleskom i gestom pokazao da smo bili izvrsni.

Nisam stigao otići u Vintage, ali sam od ekipe dobio feedback da je bilo izvrsno. Svi vi koji volite Rammstein i Lindemanna i sve što se vrti oko njih najbolja adresa za sve informacije je Rammstein Lifad Hrvatska https://rammsteinlifadcroatia.com/.

Zahvalit ću se onima koji su prepoznali ovaj događaj – već spomenutim Rammstein Lifad Hrvatska, klubu 28 i Vintage industrial baru.

Povratak u Senj u magli nije bio jednostavan – no Nikola pouzdan, a i prekratili smo si vrijeme razmjenjujući utiske sa koncerta.

Set lista: