Četvrtak, 07. kolovoza, na prostoru Malog rimskog kazališta, pretvorio se u jedno od onih glazbenih okupljanja o kojima se još dugo priča. Pod organizacijskom palicom LAA – Los Angeles Agency, publika je dobila priliku uživati u tri trenutačno najzanimljivija i najutjecajnija imena regionalne scene: Buč Kesidi iz Pančeva, slovenski pop-rock fenomen Joker Out, te hrvatsku glazbenu senzaciju Baby Lasagna.
Tri izvođača, tri različita zvuka,— ali jedno zajedničko: energija koja je prožimala svaku minutu večeri.
Publika je bila jednako šarolika kao i glazbeni program. Najviše ih je došlo iz država bivše Jugoslavije — Hrvatska, Srbija i Slovenija činile su jezgru posjetitelja, ali u razgovorima između nastupa mogli su se čuti i engleski, grčki, pa čak i finski jezik. Neki su turisti slučajno zalutali, privučeni plakatima i društvenim mrežama, dok su drugi putovali stotinama kilometara samo zbog ovog događaja.
Bilo je tinejdžera koji su prvi put vidjeli svoje omiljene izvođače uživo, tridesetogodišnjaka koji su rasli uz zvukove modernog indie rocka, i starijih posjetitelja koji su uživali u tome što mladi izvođači oživljavaju scenu na svjež način. Ta raznolikost nije bila samo u godinama — i modni izričaji govorili su o različitim subkulturama: od alternativaca u crnim majicama s natpisima bendova, preko mladih u šarenim festival outfits, do turista u ležernim ljetnim kombinacijama.
Kada su Buč Kesidi kročili na pozornicu, noć je već bila ugodno topla, a publika dobro raspoložena. Duo iz Pančeva, koji čine Luka Racić i Zoran Zarubica, poznat je po tome da samo u dvoje uspije stvoriti zvuk pun energije, kao da na pozornici stoji čitav bend.
Večer su otvorili s “Moderne veze”, pjesmom koja je savršen uvod u njihov svijet — plesni ritam, melankolična, ali zarazna melodija i tekst koji generacija Z pjeva bez zadrške. Publika je odmah reagirala; ruke u zraku, prvi refreni otpjevani glasno i ujednačeno.
Slijedile su “Posle plakanja” i “Trebaš mi”, gdje se vidjelo da Buč Kesidi nisu samo bend za ples, već i za introspektivne trenutke. Zoranova bubnjarska preciznost i Lukin vokal, često prošaran efektima, stvarali su atmosferu koja je balansirala između indie melankolije i electro-pop energije.
Kada je krenula “Kafe aparat”, pozornica se pretvorila u disko. Publika je skakala u ritmu, a osvjetljenje se presijavalo po kamenim zidovima kazališta. Ljudi su izvlačili telefone kako bi snimili trenutak, ali većina je ipak birala ples pred lećom.
Do sredine seta, pjesme poput “Pusti da gori”, “TIHO” i “Curimo po asfaltu” bile su dokaz da se Buč Kesidi pretvaraju u festival bend — svaka pjesma je singalong, svaka ima refren koji publika preuzima. Na “Nema ljubavi u klubu”, Luka je spustio gitaru i posvetio se samo vokalu, a Zoran dodatno ubrzao tempo, što je dovelo do prave mini euforije.
Završnica je bila posebno jaka: “Subota”, “Đuskanje ne pomaže” i “Idemo do Hodnika”. Taj trojac pjesama djelovao je kao mala plesna maratonska sekcija. Publika je pjevala i plesala kao da je tek početak večeri, iako je već prošlo gotovo sat vremena od početka nastupa.
Nakon kratke pauze za tehničku pripremu, na pozornicu su izašli Joker Out, slovenski bend koji je posljednjih godina doživio meteorski uspon, a eurovizijski nastup im je otvorio vrata šire europske publike. Šarmantni frontmen Bojan Cvjetićanin već pri izlasku na pozornicu izazvao je vrisak u prvih nekoliko redova.
Set su otvorili s “Ne bi smel”, a odmah potom “Plastika” i “Demoni”. Njihov zvuk — mješavina rocka, pop melodija i indie estetike — savršeno se uklapao u ljetnu atmosferu. Bojan je između pjesama pričao s publikom na kombinaciji slovenskog, hrvatskog i engleskog, često ubacujući humor i male anegdote.
“Muzika za decu” i “Tokio” bile su vrhunac prvog dijela seta. Posebno se istaknula “Ona”, tijekom koje je bend spustio tempo i stvorio intimniju atmosferu. Publika je držala upaljene mobitele, a svjetla s tribina su dodala posebnu vizualnu dimenziju.
Drugi dio nastupa bio je čista eksplozija energije: “Carpe Diem” izazvala je možda i najglasnije pjevanje večeri do tog trenutka. Na “Umazane misli” publika je već znala što dolazi, a “Bele sanje” zatvorile su set u gotovo himničkom tonu. Joker Out su pokazali da znaju biti i zabavljači i ozbiljni izvođači, a njihova povezanost s publikom bila je prirodna i spontana.
Za kraj večeri ostavljen je nastup koji se možda i najviše iščekivao. Baby Lasagna — pseudonim Marka Purišića — u posljednjih godinu dana prošao je put od relativne anonimnosti do statusa najvećeg novog imena domaće glazbene scene. Njegova pojava na pozornici izazvala je kolektivni uzdah i navalu adrenalina u publici.
Nastup je otvorio mračnim snimljenim glazbenim uvodom, da bi odmah zatim krenuo “Hypocritical”, pjesma koja je u startu podigla atmosferu. “IG BOY” i “Good Boy Lasagna” nastavile su ritmički napad na publiku, uz kombinaciju živih instrumenata i elektroničke podloge.
Baby Lasagna nije samo svirač — on je performer. Svaka pjesma je mali kazališni komad, s preciznim pokretima, kontaktom očima i emotivnom interpretacijom. “Stress” i “Less Than Great” pokazale su njegovu sposobnost da balansira između plesnog i introspektivnog.
Pred kraj koncerta, nakon niza snažnih izvedbi poput “Dopamine”, “Baila” i “Demons & Mosquitoes”, došao je trenutak koji je cijela publika čekala. Kratki “Intro” poslužio je kao signal, a zatim je krenuo “Rim Tim Tagi Dim”. Publika je eksplodirala — svi su skakali, pjevali i plesali, a refrenski “rim tim tagi dim” odjekivao je starim kamenjem kazališta.
Kao posljednja pjesma došla je “Don’t Hate Yourself, but Don’t Love Yourself Too Much”, koja je pružila emocionalnu, gotovo katarzičnu završnicu.
Ova večer nije bila samo koncert, već svojevrsna demonstracija raznolikosti i snage regionalne glazbene scene. Buč Kesidi donijeli su plesni indie rock s urbanom poezijom, Joker Out ponudili su zarazni pop-rock s međunarodnim potencijalom, dok je Baby Lasagna pokazao što znači kad jedan izvođač postane kulturni fenomen u rekordnom roku.
Galerija fotografija; Buč Kesidi, Joker Out i Baby Lasagna u Malom rimskom kazalištu, foto: Marko Hajdarović
