Prije 11 godina, 15. srpnja 2014. u Zadru je koncert održala kultna hard rock skupina Deep Purple. Ovoga puta se u rubrici “Iz arhive SoundGuardiana” prisjećamo tog koncerta.
Skoro pet mjeseci otkako je u klubu Arsenal najavljen ZadarRock napokon su se Deep Purple popeli na pozornicu pored zadarskih Jazina. Hertfordski rokeri stigli su zadar nekoliko dana prije večerašnjeg nastupa, te su uživali u ljepotama Zadra i Zadarske županije. Ian Paice, Ian Gillan, Roger Glover, Steve Morse i Don Airey uživali su u jedrenju i domaćim dalmatinskim specijalitetima, ali su se za sve odužili dobrom svirkom.
Purple su relativno često u republici Hrvatskoj, ja sam ih zadnji put gledao 4 studenoga 2007. godine na Gripama. Znao sam što mogu očekivati, ali bivati na ovakvom koncertu uvijek i više nego ugodno. ‘Kontroverze’ među publikom oko Gibonnia kao onog tko je najavljen da će večeras dijeliti binu s Purpleovcima širile su se više među zainteresiranom publikom mjesecima. S jedne strane, ljubitelji Deep Purple pitali su se kako je moguće da je Gibonni odabran da svira s ovim rock velikanima. Pitam se tko bi od hrvatskih izvođača mogao biti na njegovu mjestu? Ja ne vidim nikoga osim njega, ali možda nisam dovoljno upoznat s domaćom scenom. Meni je Gibo ostao zanimljiv još od „Lutko moja takav sam ti ja, Glasno, glasnije ili Drage sestre moje evo došao je dan nama rock’n’roll se vraća preko Triglava, samo rock’n’roll stara bitanga zna da nije isto bubanj i harmonika.. S druge strane, često su na raznim nagradnim igrama ili kod kupnje karata tražene karte za Gibonnija i „one druge“. Mislim kako je organizator pogodio s ovom kombinacijom. Gibonni kao jedan od najjačih glazbenih autora na našim prostorima i Deep Purple kao jedan od najznačajnih hard rock bendova na svijetu. Čini se kako, ipak, ova kombinacija nije baš dobro prošla u Ljubljani, u Zadru jest. Osobno, nakon omiljenih mi Black Sabbatha prije točno mjesec dana, Purple su mi došle kao antidepresiv od koncertne apstinencije od 30 dana.
Ipak, nije sve išlo po planu. Umjesto Gibonnia, koji je trebao početi, po prvotnom planu, oko 21, u 22 sata su na binu izašli Deep Purple i otprašili svojih 100 minuta, bez puno kalkuliranja. Zašto je organizator promijenio redoslijed nastupa, možemo samo nagađati. Deep Purple su odsvirali svoju uobičajenu set listu koja je u biti bili miks novih i starih stvari.
Iako bi ih neki poslali u zasluženu mirovinu (muzej?), oni imaju još što pokazati. Od samog početka bilo je jasno kako Deep Purple nisu zahrđali. Prvi set pjesama otprašen je bez puno razgovora s publikom. U Jazinama su se među ostalim orile: „Into the Fire“, „Strange Kind of Woman“, „The Mule“, „Lazy“, „Hell to Pay“… U svakoj pjesmi su Ian Paice, Roger Glover, Steve Morse i Don Airey, ponovo i ponovo, dokazivali kako su vrhunski glazbenici. Svaki od nabrojenih je imao i svoju solo točku. Vrhunac Purpleova nastupa bili su „Space Truckin’“ nakon koje je uslijedila himna „Smoke on the Water“, pa u svojevrsnom bidu „Hush“ Nakon Billy Joe Royalova hita, solom dionicom na bas gitari Roger Glover uveo u posljednju pjesmu na koncertu „Black Night“. Set lista je bila OK. Osobno malo su mi nedostajale „Woman from Tokyo“, „Soldier of Fortune“…naravno da mi je nedostajao Ritchie koji je prešao u vitezove i glazbeni genije John Lord (1941.-2012.). To je naravno subjektivni osvrt. Ovo su Deep Purple iz 2014. i kao takvi su vrlo dobri.
Oko ponoći na binu je izašao Gibonni sa svojim bendom. Nisam neki poznavatelj Gibonnijeve glazbe, naročito nakon albuma „Drage sestre moje…“ (1988.). Ono što je bilo uočljivo i onima koji nisu iz našeg govornog područja, jest da Gibonni uživa u ovom koncertu. Prve tri pjesme se zvuk uštimavao, ali nakon toga sve je došlo na svoje mjesto. Gibonni je poznavatelje njegove glazbe dovodio u ekstazu, svi su redom pjevali njegove pjesme. Pozvao je jednu od fotografkinja da fotografira s bine, pozvao je djevojku iz publike koja je uz njegovu pomoć otplesala trbušni ples…Čovjek se dobro zabavljao, a publika još i bolje. Samo još da je odsvirao nešto iz perioda Osmog putnika…
Osim preokretanja satnice, većina stvari na koncertu je dobro štimala: odlična pozornica, dobar zvuk, osiguranje… Ono što nikako nije valjalo bio je to način prodaje pića. Postojala su tri šanka, na kojima je od početka do kraja koncerta bio ogroman red. Prosječno se čekalo 25 minuta u redu za pivo ili tonik. Fiskalizacija je odavno među nama, tako da tu nema opravdanja. Ne znam da li je prodavačima pića bilo u cilju zaraditi nešto novaca, ali činilo se da nije. Ovakvom organizacijom prodaje pića, najviše su izgubili upravo ti koji su to piće prodavali.
ZadarRock je izvrsna ideja, koncert je bio dobro reklamiran i sakupilo se oko 4500 tisuće ljudi na parkiralištu u Jazinama. Je su li organizatori zadovoljni ili ne, ne mogu znati, ali publika je mogla biti u potpunosti zadovoljna. Nadam se da će ZadarRock nastaviti sa svojim koncertima u 2015. Nadam se da ljetna pozornica u Zadru neće posustati ni sljedeće godine….Zucchero (2007.), Lenny Kravitz (2008.), Seal (2010.), Natalie Cole (2010.), UB 40 (2011.) Santana (2013.) i Deep Purple (2014.), sljedeća ljetna (nadam se rock) atrakcija u Zadru je…?
Setlista
Après Vous
Into the Fire
Hard Lovin’ Man
Strange Kind of Woman
Vincent Price
Contact Lost
Uncommon Man
The Well-Dressed Guitar
The Mule (incl. Ian Paice Drum Solo)
Above and Beyond
Lazy
Hell to Pay
Keyboard Solo
Perfect Strangers
Space Truckin’
Smoke on the Water
BIS
Green Onions (Booker T. & The MG’s cover)
Hush (Billy Joe Royal cover)
Bass Solo
Black Night
