Sve što je lijepo, kvalitetno i ugodno, na žalost, traje kratko. Tako je i s ovogodišnjim, šestim po redu Umago Blues Festom, koji je ponudio raznovrstan program s domaćim kao i stranim blues-izvođačima, kao što su Ian Siegal, The Gamblers ili mlada zvijezda tzv. nove blues-generacije, prošlogodišnji dobitnik British Blues Awards u kategoriji mladog izvođača godine, doista sjajni Laurence Jones. No, pregledajmo redom treći, završni dan Umago Blues Festa…
A započeo je nastupom pulskih Delta Blues Gang na ‘Morning Blues Coffee’; okupljenim blues sladokuscima nije trebalo puno da se totalno ufuraju u, ovaj put impresivnu ‘unplugged’ texas-slide-blues priču. Delta Blues Gang zna biti itekako tih, suptilan i duboko, ‘roots’-zakopan u taj mulj tradicionalnoga bluesa. Svoj već poznat repertoar uvijek podebljavaju novim stvarima, te svakako nadahnutom svirkom, koja pokazuje da su Kris, Alex i Livio za svojim instrumentima sjajni glazbenici. Posebna je priča pjevačica ‘sister Angie Lee’, koja je svojom vokalnom snagom, osjećajnošću i snažnom grlenom porukom porušila sa stolica brojnu publiku, između ostalih i mene, i to po tko zna koji put! Stol u desnom kutu bio je moj, a njezin vokal i Alexova prateća svirka na gitari u kratkom ‘breaku’ učinili su da noge sa stolice nestanu i da padnem na tlo. Istovremeno, u mom desnom oku zaiskrila je suza, tijelom prošli trnci, a dlake jurnule na juriš… to je to! To je taj ‘blues feeling’, taj prokleti ‘mojo’, kojeg ili imaš ili nemaš. To se ne uči, to se ne dobiva na poklon, to čak nije ni nasljeđe, to jednostavno moraš imati u sebi.
Moram priznati da sam itekako uživao i bio ponosan kako Delta Blues Gang iz dana u dan napreduje, razvija se i sazrijeva u svakom segmentu svog glazbenog opusa i bića. Bend svojim novim autorskim skladbama i iskrenom prezentacijom pokazuje da sve ono što su do sada pokazali i što sam, eto, među prvima i javno rekao, nije bilo uzalud i da se nisam prevario kad je ovaj pulski bend u pitanju.
Ritam sekcija u ovakvom izdanju mora biti posebno pripremljena i Kris i Livio dali su baš to – istančanu, raznovrsnu ritmičku potporu ostatku benda. Na kraju krajeva, njihov nastup na jutrnjoj blues kavi pretvorio se u pravu blues-feštu, gdje je publika bila peti član ove sjajne ekipe.
Moram ovdje citirati jednog blues fana, koji je rekao otprilike: “Ti vrapca, što je ovo, tko su ovi, kakva je to paklena blues svirka?” Okrenuo sam se i na svom mu krnjem engleskom rekao: “A tek kada uključe svoj ‘warp’ pogon i odu u još neistražena prostranstva bluesa?!” Čovjek se nasmijao, sjetio se “Zvjezdanih staza” i samo tiho izgovorio – unbelievable. O, da, i mi u Hrvatskoj imamo nešto tako prokleto dobro! Osobno, jedva čekam listopad i najavljeni izlazak novog studijskog albuma Delta Blues Ganga.
Kako je dan prolazio, Vedran i moja malenkost smo se nakon sjajnog druženja i odmora pripremali za večernji dio zadnje, treće večeri Umago Blues Festa, koju su otvorili još jedno, za mene osobno novo otkriće, bend Bayou Side – Hubert Dorigatti (vokal, gitara i usnjak), Klaus Telfser (kontrabas, back vokali) i Christian Unterhofer (bubnjevi, udaraljke i back vokali) – pokazali su svojom izvrsnom svirkom isprepletenom utjecajima njuorlinške glazbene tradicije, opuštenom, ‘laid-back’ svirkom tako domišljato spojenih i posloženih glazbenih iskrica bluesa, countryja i jazza da to jednostavno fascinira. Vedran i moja malenkost uz kavu i piće doista smo se naguštali uz ovako dobro osmišljen nastup i prezentacijsku formu kakvu nudi ovaj bend.
Glavna atrakcija večeri bio je ipak mladi blues glazbenik, gitarist Laurence Jones, koji sa svojim pratećim sastavom (fenomenalni Roger Innes na basu i Miri Miettinen za bubnjevima) vrlo iskreno i neposredno predaje sve ono što ima u sebi. Valja naglasiti da se tijekom nastupa Laurence i Roger doslovno igraju na pozornici i pri tome zvuče tako… dobro! Repertoar im čine skladbe s albuma, osobito zadnjeg, “What’s It Gonna Be”, čime ga i promovira, a uz sve to podebljava još s poznatim arsenalnom standardnih rock n’ blues uspješnica. Za Umago Blues Fest odabrao je “All Along The Watchtower” i urnebesnu “Bullfrog Blues”, što samo dokazuje koliko je predan svojim glazbenim uzorima. Dirljiv trenutak nastupa svakako je bio onaj kad je jednu pjesmu posvetio nedavno preminulom BB Kingu.
A što još napisati da bih vam dočarao što sve ovaj mladić zna i može. A što će tek činiti kroz 5, 10, 30 ili više godina… samo nebo zna. Pojava Laurencea Jonesa na blues sceni velika je stvar za očuvanje ovog glazbenog pravca i njegovu budućnost. Osobno, mirno spavam!
Kao sugovornik, kao čovjek, Laurence je neposredan, ima vremena za svakoga, strpljiv je za sve one koji ga itekako žele upoznati, stisnuti mu ruku i slikati se s njim. Vidi se da je čvrsto odlučio posvetiti se glazbenoj karijeri i pri tome ostati čiste i trezvene glave s nogama čvrsto na zemlji. Kod nas bi kazali, svaka mama bi ga poželjela za zeta!
Wrong Business imali su, slobodno mogu tako napisati, baš nesreću nastupiti iza Laurencea. Vrlo je nezahvalno općenito nastupati iza ‘headlinera’, ali i netko i to mora…
Wrong Business su zapravo tek krenuli i postoje kao bend tek šest mjeseci mada su u pitanju iskusni glazbenici. Ali, kako se kaže, mora se nekako kotač pokrenuti. Naravno, nakon glavnog koncerta večeri, publika se polako razilazi. No oni koji su ostali mogli su još neko vrijeme provesti uz poznate skladbe s kraja šezdesetih i iz sedamdesetih godina.
Kad govorimo o Umago Blues Festu, svakako treba naglasiti da sve ugodno što se imalo za čuti, vidjeti i doživjeti dugujemo organizatorima festivala i njihovom doista predanom radu. Udruga ‘UmagoLoud’ na čelu s gdinom Vladimirom Brajanom i Turistička zajednica grada Umaga i ove godine odradili su odličan posao. Već se veselim sljedećoj godini!
Više o svemu saznajte na:
www.umagoblues.org
Yours bluesy,
Mladen Loncar – Mike