Ako ste mislili da je domaća glazbena scena postala previše pristojna, predvidljiva i upakirana u dosadne celofane – vrijeme je da vas izujemo iz cipela. Iz zvučnika konačno grmi „Mogu, al’ neću“, dugoočekivani novi album sisačko-zagrebačke mašine poznatije pod imenom Šarena pojava.
Ova sedmorka radi sve osim onoga što se od njih očekuje. Njihov zvuk je čista, sirova energija u kojem se rap sudara s rockom, a ska drsko upada u punk, ne mareći za pravila i žanrovske okvire. Povodom izlaska albuma koji možete uloviti u prodaji, sjeli smo s dečkima i pretresli sve – od koncerata pred nula ljudi i šankera, preko wc-a iza bubnjara, pa sve do suradnje s Menartom i Leonardom Klaićem.
Priđite bliže, pojačajte zvučnike do daske i uletite u njihov šareni svemir!
Kako je nastao bend Šarena pojava i otkud naziv?
Bend je nastao na jednom kućnom partyju kada je Dario bacao freestyle rap preko glazbe koja je tada svirala, nakon čega su Mirko i Dario došli na ideju da bi bilo zanimljivo repati na grunge. Tako je pao dogovor da to sve isprobaju na nekoj probi.
Kako biste opisali svoj glazbeni stil nekome tko vas još nije slušao?
Kao da uzmeš grunge, rock, hip-hop i sve to pomiješaš, dodaš trube, saksofon i hrpu energije.
Sjećate li se svog prvog zajedničkog nastupa? Kako je izgledao?
Na jednom festivalu u Sisku, 6. 6. 2014. Mislim da smo svirali u 18 h, bilo je nula ljudi, a publika su nam bili tonac, dva konobara na šanku i redari.
Kako nastaju vaše pjesme — prvo ide tekst, melodija ili nešto treće?
U većini slučajeva po melodiji, bilo to od gitare, trube ili basa, ako netko dođe s idejom na probu. Najčešće to bude slučajno – na probi Dario predstavi dio teksta ili foru s rimom uz koju krenemo improvizirati i jednostavno jammati. Ako to bude nešto što nam zapne za uho ili vidimo da ima potencijala, snimimo na mobitel i spremimo za kasnije, s očekivanjem da će možda odgovarati na nešto drugo što smo prije snimili na sličan način. I tako sklopimo sve u gotovu pjesmu.
Odakle crpite inspiraciju za tekstove?
Uglavnom iz svakodnevnog života i iz glazbe koju slušamo, ali najčešće iz melodija i glazbe koje drugi članovi odsviraju na probi.
Kakva je atmosfera na vašim koncertima?
Uvijek je vesela atmosfera. Što duže sviramo i što više ljudi upoznaje nas i naše tekstove, koncerti su sve intenzivniji, turbulentniji, a publika je nabrijanija.
Imate li neki nastup koji vam je posebno ostao u sjećanju?
Svima nam je najviše ostao u sjećanju koncert u Vinkovcima. Svirali smo u jako malom kafiću koji je na kraju bio prepun ljudi. Mi smo jedva stali na stage, a WC od kafića bio je odmah pored bubnjara, tako da su ljudi morali prelaziti preko stagea da bi došli do WC-a. Publika je bila odlična, hrpa energije i super su nas prihvatili. To nam je ujedno bio jedan od najdražih koncerata.
Budući da je novi singl „Priđi bliže“ nastajao gotovo deset godina, mislite li da bi danas zvučao potpuno drugačije da ste ga završili još tada? Postoji li još neka stara ideja ili nedovršena pjesma koju biste jednog dana htjeli vratiti i dovršiti?
Definitivno bi zvučao drugačije jer smo se u tih 10 godina mi kao bend jako promijenili i odrasli stvaralački i tehnički. To nam je nekako i interna fora jer imamo jako puno ideja i nedovršenih pjesama koje su nam odlične, a fali nam ono nešto da bi bile 100%. Ali recimo da trenutno imamo ideja za još dva albuma.
Koliko vam je suradnja s Leonardom Klaićem promijenila pogled na vlastite pjesme i jeste li zbog toga počeli drugačije razmišljati o budućem zvuku benda?
Jako puno. Uz njega smo uspjeli prenijeti našu energiju s live nastupa na studijske snimke te smo shvatili koliko je lako raditi glazbu s nekim tko te razumije i čuje iste stvari kao i mi. Sada jednostavno znamo koje su naše mogućnosti i da nemamo ograničenja kada radimo s njim.
Vaš novi album „Mogu, al’ neću“ je vani. Koliko je bilo riskantno izbaciti album koji ne pokušava pratiti trendove, nego ide potpuno vašim putem?
Bilo je dosta riskantno i uvijek se pitaš „hoće li se svidjeti fanovima“. Ali, ujedno nam je bilo nekako prirodno jer smo jednostavno htjeli napraviti album koji predstavlja nas te snimiti pjesme koje su nama dobre i koje volimo svirati.
Što za karijeru jednog benda znači kada ih prepozna Menart?
Puno znači imati iza sebe veliko ime kao što je Menart. Motivirajuće je i mentalno nas gura da radimo više i tjeramo sebe na bolje. Ozbiljniji smo u svom radu i publika nas automatski gleda kao ozbiljniji bend.
Postoji li pjesma koju svi obožavate svirati i ona koju netko potajno mrzi, ali šuti zbog „mira u kući“?
Na kraju dana svi jednako uživamo sve svirati jer nas nose reakcije publike. Ali, na probama je to druga priča – svaki član ima bar jednu koja mu se ne da svirati, ali nikad ne šutimo, to se uvijek izrazi dosta glasno.
Koliko je puta „ajmo ozbiljno raditi“ završilo totalnim kaosom?
U većini slučajeva, jer kad kažemo da idemo ozbiljno raditi, to nikad ne završi tako. Najbolje stvari nastaju spontano, i kad se samo nađemo na rutinskoj probi, tada napravimo najbolje ideje i pjesme.
Da bend ima internog psihologa, bi li prvo odustao on ili vi?
Definitivno bi on odustao! Ima nas sedmero u bendu, svatko je drugačija osobnost i priča za sebe.
Kako biste opisali Šarenu pojavu jednom rečenicom nakon ponoći?
Idemo pit?
Gdje vidite Šarenu pojavu za nekoliko godina?
Pošto nam je „Mogu, al’ neću“ drugi album, za nekoliko godina ćemo vjerojatno na nekom velikom stageu predstavljati svoj četvrti album.
Čujte i poslušajte!
Što reći nakon ovakvog rešetanja osim – psihologu bi s njima stvarno trebala dupla satnica, ali nama su baš ovakvi, iskreni i neiskvareni, savršeno sjeli. Šarena pojava je dokaz da najbolja umjetnost nastaje iz čistog gušta, spontanog jamanja na probama i odbijanja da se stane u ijednu ladicu komercijalne glazbene industrije.
Novi album „Mogu, al’ neću“ je od 1.lipnja vani na svim streaming servisima, u Menartovom webshopu i knjižarama. Devet novih pjesama čeka da ih izvrtite do besvijesti. Mi prognoziramo da im za par godina onaj četvrti album i veliki stageovi ne ginu, a do tada – pravac po svoj primjerak albuma, pojačajte zvuk i, kako sami dečki kažu: Čujte i poslušajte!
