Dan drugi počeo potragom za kavom u festivalskom prostoru. Nigdje. Očekivala sam da će je biti uz plažu, ali – nema. Po jutarnji ritual se moralo do kafića. Oni koji su došli na „maturalac“, a pod time mislim da su prvi put otišli od kuće pa se opijaju iz dana u dan, daleko od očiju i kontrole mame i tate, taj ritual nas starijih valjda niti nemaju i nije im ni potreban. Meni je trebao.
I nisam bila jedina jer nas je dosta kavenisalo u gradiću. Prvi bend koji sam jedva dočekala vidjet uživo bio je švedski, četvrtinom i hrvatski (bubnjar Jejo Perković) – Mustasch. Startali su u 16:40 i kao i oni prije njih, borili su se sa suncem koje je gledalo ravno u njih, a i oni u njega. Pjevač/gitarist Ralf Gyllenhammar izderavao se u publiku bez mikrofona i bome ga se čulo. Šteta što ih je došlo čuti jako malo ljudi jer svojom kvalitetom odskaču, a kod nas su nepoznati. Koliko su kvalitetni govori i činjenica da su u Finskoj i Švedskoj upali kao zamjenski bend kada su Motörheadi otkazali nastupe. Na kraju šoua, uz zvuke „I Will Always Love You“ Ralf je skoknuo do prvih redova publike pozdraviti se.
Mustasch set-lista: Heresy Blasphemy / Bring Me Everyone / Deep In The Woods / Destroyed by Destruction / Speed Metal / Double Nature / I Hunt Alone
Uz prvu kišicu krenuo je Bleed from Within, a do nastupa Arkone kiša se smirila i opet je postalo poprilično vruće. Izdržljivoj i energičnoj Ruskinji Maši vrućina očito nije smetala pa je došla zaogrnuta krznom. Možda bi za svoje dobro trebala osmisliti ljetni outfit. Pravo je čudo kako u krznu i čizmama nije kolabirala na bini. Publike se okupio veliki broj. Očito je to bila večer ljubitelja folk metala.
Arkona set-lista: Kolo Navi / Zakliatie / Goi, Rode, Goi! / Ot Serdtsa k Nebu / Slovo / Pamiat / Slav’sja Rus’! / Arkona / Stenka na Stenku / Yarilo.
Za to vrijeme na drugoj bini je nastupao njemački power metal Steel Engraved. Kako sam ih u prosincu gledala u Münchenu kao predgrupu Iced Earthu, ovdje sam ih odlučila propustiti i vidjeti „čudo“ od Alestorma. Tu se svega moglo vidjeti, i od publike i od benda. Crowd surfing na vrhuncu, neko neobično klanjanje, plesanje, skakanje… Oni koji su se došli ispucat nakon ispitnih rokova ili napornih radnih mjeseci su došli na svoje. Žao mi je što je takav komedijaški bend dobio main stage i dobru satnicu, dok su se neki puno kvalitetniji pržili na suncu i ostali zakinuti za publiku koju definitivno zaslužuju.
Na manjoj bini u 21:00 su stali Vicious Rumors, američki bend sa Slovencem na basu. Dobro raspoloženi momci su odradili odličan nastup, a set-lista im je, kako su sami cijelo vrijeme najavljivali bila – jaka!
Vicious Rumors set-lista: Digital Dictator / Minute to Kill / Towns on Fire / Worlds and Machines / Don’t Wait for Me / I Am the Gun / Let the Garden Burn / Hellraiser / Soldiers of the Night.
Švicarci Samael za to su vrijeme vladali većom binom. Imali su jako dobru komunikaciju s publikom i spasili večer jer je nakon njih uslijedio razočaravajući Mayhem. Scenografija sazdana od svijeća davala je drugačiju viziju pozornice, stvorio se mračnjački ugođaj, sve je trebalo biti nekako ozbiljno, no uzastopno poigravanje s lubanjom u ruci pjevača Attile Csihara me je tjeralo na smijeh. Lubanja kao da mu je srasla s rukom, a on je ruke izvijao kao da je netom došao s početničkog tečaja za trbušne plesačice. Preloše! Publika je stajala kao ukopana, polumrtva, nezainteresirana. Nastup je završio ranije. Srećom.
Srijeda
Srijedu je definitivno obilježila kiša i prohladno vrijeme. Vokal Orange Goblina Ben Ward se ispričavao što je donio loše vrijeme. Vjerojatno nije znao kakav je sretnik ustvari bio. Imao je idealne uvjete za nastup, bez sunca u očima, za razliku od onih dva dana prije i dva dana poslije. Odličan nastup, odlična komunikacija s publikom u kabanicama ili ispod kišobrana. Najslobodniji su uživali u radostima valjanja u blatu. Dvadeset minuta poslije svoje mjesto na bini zauzeli su Brutal Truth. Žestoko, energično, bez milosti. Rezultiralo je mosh pitom u publici i stvorilo pravu metal atmosferu za razliku od one koju je pružio još jedan folk bend – crveno/crni Turisasi. Pjevač je neobično razvezao jezik za jednog Finca i pričom nasmijavao publiku koja je kao i uz svaki folk bend bila vesela.
Turisas set-lista: The March of the Varangian Guard / Take the Day! / To Holmgard and Beyond / The Great Escape / One More / Into The Free / The Messenger / Stand up and Fight / Battle Metal.
Radoznalost me odvela do drugog stagea da vidim nastup teksaško/slovenske kombinacije Sabbath Judas Sabbath. Odlični vokal James Rivera i slovenski članovi su zapalili publiku i svidjeli mi se na prvu, a onda mi je stiglo iznenađenje iz zraka. Od svih ljudi ptica je baš mene odabrala! Ljutita sam otišla do šatora za novinare, u šali se žalila organizatoru na nedovođenje ptica pod kontrolu. Brzom intervencijom dobila sam zamjensku jaknu. To je bila jedina hladna noć tijekom tih pet dana. Zanimljivo da su baš tu noć glavnom binom zavladali Nordijci. Meshuggah između dva finska benda. Kako su ne tako davno bili u Zagrebu, bili su mi nezanimljivi, ali sam bila jedna od rijetkih jer su gledatelja imali zavidan broj.
Meshuggah set-lista: Swarm / Combustion / obZen / Do Not Look Down / Demiurge / Bleed / I am Colossus / Rational Gaze / New Millennium Cyanide Christ / The Hurt that Finds You First / In Death – Is Life / In Death – Is Death.
Nordijska vlast nad glavnom binom zatim je predana Sonati Arctici. Tehnički odlično odrađeno, možda s manje emocija s njihove strane. Emocija u publici nije nedostajalo, posebno od ženskog dijela i posebno za vrijeme balada.
Sonata Arctica set-lista: Only the broken Hearts / Black Sheep / Alone in Heaven / Shitload of Money / The Day / I have a Right / The Last Amazing Grays / Broken / Paid in Full / Losing my Insanity / The Gun / Tallulah / FullMoon / Replica / Cinderblox / Don’t Say a Word.
Ako je nekoga Sonata Arctica uspavala, mogao se razbuditi na drugom stageu uz izvrsni norveški Taake.
