Nakon kiše koja je padala i padala, došla je i hladna večer, za praznovjerne puna simbolike jer je, eto, bio petak 13. I baš na taj datum stigao nam je Kamelot, prvi put u Lijepu Našu!
Riječ je o bendu s dugom karijerom koja seže u kraj osamdesetih i početak devedesetih godina prošlog stoljeća, a čija je konstanta svih ovih godina osnivač i gitarist Thomas Youngblood.
Na ovu turneju poveli su Temperance i Exit Eden, što se pokazalo kao vrlo dobar potez, tim više što im se Clémentine Delauney tijekom večeri pridružuje na nekoliko pjesama.
No, krenimo od početka. U Boogaloo stižem petnaestak minuta prije sedam, s nadom da ću uloviti mjesto za sjedenje. Ništa od toga! Očito je bilo dovoljno ranoranilaca, a i nekoliko redova ispred pozornice već je bilo zauzeto. Interes publike bio je vidljiv i prije početka programa.
Merchandise je bio raspoređen na dvije strane kluba. Na jednoj strani Kamelot, a na drugoj Temperance i Exit Eden.

U 19 sati na pozornicu izlazi Temperance, talijanski bend čija je pjevačica Kristin Starkey. Na vokalima joj se pridružuje i Michele Guaitoli, kojeg poznajemo kao vokalista Vision of Atlantis.
Bez šminke i kostima, Michele je izgledao toliko drukčije da ga je na prvi pogled bilo teško prepoznati. Očito scenski imidž ipak čini svoje!
Bend je bio izvrsno raspoložen, a nastup su otvorili pjesmom „The Magician: Into the Fire“. Bogami, svi smo se odmah našli u vatri! Boogaloo je već bio pun, a atmosfera se zahuktala praktički od prvih taktova.
Predstavili su i pjesme sa svog posljednjeg albuma „Arcani“ (2026.), a podsjetili su nas i na nešto starije materijale, poput pjesme „Of Jupiter and Moons“.
Bio je to izvrstan nastup, a oduševljenje je bilo obostrano – i kod publike i kod samog benda. Ne pamtim kada je neka predgrupa dobila ovako dobar feedback publike. Čovjek bi, sudeći prema reakcijama, lako mogao pomisliti da gledamo headlinere!

Nakon Temperancea na pozornicu izlazi Exit Eden. Bend na ovoj turneji nastupa u tročlanoj vokalnoj postavi koju čine Clémentine Delauney, Anna Brunner i Chiara Tricarico.
Postava je doživjela određene promjene. Amanda Somerville, jedna od osnivačica benda, već je ranije napustila grupu kako bi se posvetila obitelji i djeci, dok je Marinu La Torracu na ovoj turneji zamijenila Chiara Tricarico.
Nažalost, Amanda se u međuvremenu suočila s iznimno teškom dijagnozom. Na svojim društvenim mrežama objavila je da ima agresivan tumor na mozgu koji nije moguće operirati. Kako je sama napisala, liječenjem pokušavaju kupiti vrijeme.
Cure su nastup otvorile vrlo energično, naslovnom pjesmom svojeg drugog albuma, „Femme Fatale“, nakon čega je uslijedila fenomenalna obrada hita „Separate Ways“ grupe Journey. Već tada atmosfera u Boogaloou bila je užarena!

Anna Brunner ubrzo je pronašla način kako dodatno rasplamsati publiku. Zamolila nas je da svaki put kada vikne „Zagreb!“ odgovorimo što glasnijim vriskom. Odaziv je bio iznimno glasan, čak i iznenađujući za same djevojke. Zagrebačka publika očito je odlučila pokazati da se zna zabavljati!
Nešto su rezerviranije bile prije izvođenja pjesme „Désenchantée“, kada su provjerile ima li u publici onih koji govore francuski. Riječ je o obradi pjesme francuske glazbenice Mylène Farmer, a Clémentine je tu doista zablistala. Kakva predivna izvedba! Ima nešto posebno kada izvođač pjeva na svojem materinjem jeziku, a njezina interpretacija upravo je to i pokazala. Nismo se, naravno, osjećali nimalo „razočarano“ – što je, uostalom, i značenje naslova pjesme.
Neke je pak iz cipela izula njihova obrada Lady Gage, dok smo na „Run!“ svi složno i glasno vikali “run”. Umjesto Marca Hietale, na vokalima im se pridružio Michele Guaitoli, koji je očito uživao dijeleći pozornicu s djevojkama.
Na repertoaru su se našle i „Buried in the Past“ te obrada pjesme Pet Shop Boysa, „It’s a Sin“, a za sam kraj ostavljena je „Impossible“.

Iako je riječ o pjesmi ljubavnog karaktera, njezin naslov u ovom kontekstu poprima i jedno sasvim drugo značenje. Može se doživjeti i kao svojevrsna, suptilna posveta Amandi i njezinoj teškoj životnoj bitci. Ne znam je li to bila namjera djevojaka, ali mene je ta izvedba odvela upravo u tom smjeru. Neka „Impossible“ bude i poticaj svima nama da ne prestanemo vjerovati u nemoguće. A Amandi od srca želimo da se dogodi čudo.
Nakon koncerta stigla mi je i jedna zanimljiva informacija iz prve ruke. Basist Exit Edena, Siebe Sol, prenio mi je kako je Clémentine izjavila da joj je upravo zagrebački nastup bio najbolji na cijeloj turneji. Lijepo je to čuti, a još ljepše znati da je i bend iz Zagreba ponio tako dobre dojmove! Nismo mi za bacit!
Nakon svega viđenog, ostaje samo nada da će Exit Eden što prije krenuti na vlastitu headlinersku turneju. Ovim su nastupom pokazale da je itekako zaslužuju, a devet pjesama očito nije bilo dovoljno da utaži apetite zagrebačke publike. Čini mi se da bismo ih bez problema slušali još barem toliko!

Nakon dva predgrupna nastupa napokon je došao red na bend zbog kojeg je ova večer i organizirana. Kamelot je prvi put stigao pred hrvatsku publiku, predvođen čovjekom koji je konstanta benda od samih početaka – Thomasom Youngbloodom.
Kamelot se potrudio i oko vizualnog dojma pozornice, nastojeći što vjernije prenijeti atmosferu svojeg posljednjeg albuma i aktualne turneje. Središnje mjesto na pozornici zauzimao je masivni stolac koji je, poput kakvog prijestolja, strpljivo čekao svoj trenutak. Bio je to važan dio scenografije, osmišljen kako bi se na pozornicu prenio vizualni ugođaj spota za pjesmu „Sanctuary“.
I sam Tommy Karevik potrudio se oko svojeg scenskog izgleda, odabravši kostim koji se odlično uklapao u mračnu, teatralnu atmosferu cijele produkcije.

Boogaloo je u međuvremenu bio pun kao šipak! Interes publike jasno je pokazivao koliko se dugo čekao ovaj trenutak. Prvi hrvatski nastup Kamelota očito nije bio samo još jedan koncert u nizu, nego večer koju su njihovi domaći fanovi dugo priželjkivali.
Koncert su otvorili pjesmom „Ashen World“, a publika je izvrsno reagirala već od prvih taktova. Tommy Karevik bio je u svom elementu!
Uslijedili su „The Great Pandemonium“ i „Rule the World“, a bend je nastavio nizati pjesme koje su zagrebačka publika i dugogodišnji fanovi zasigurno priželjkivali čuti uživo. „Liar Liar (Wasteland Monarchy)“, „Godlike Alchemy“, „Karma“ i „Revolution“ dodatno su zaokružile glazbeni presjek njihova opusa. Posebno je bilo lijepo čuti i „Opus of the Night (Ghost Requiem)“ te „Dark Asylum“.
Na repertoaru se našla i „Ivy, My Dear“, nakon koje je uslijedio bubnjarski solo, a potom i kratko predstavljanje klavijatura. Takvi instrumentalni predasi dali su članovima benda priliku da pokažu i svoje individualne vještine.

Posebno bih izdvojila „Sanctuary“. Ne samo zbog same pjesme nego i zbog cjelokupnog vizualnog dojma. Scenografija je u tom trenutku došla do punog izražaja, a masivni stolac i izgled pozornice vjerno su dočarali atmosferu spota.
Dodatnu dimenziju pjesmi dale su gošće Clémentine Delauney i Ignacia Fernández. Kontrast njihovih vokala bio je posebno dojmljiv – od Clémentinina gotovo bisernog, profinjenog glasa do Ignacijina čudovišnog growla.
A Ignacia je priča za sebe! Nikada u životu ne bih očekivala da ću vidjeti Miss (Čilea) i to aktualnu, a pogotovo ne na metal koncertu, kako izvodi growl vokale! Priznajem, takav prizor ne susreće se baš svaki dan. Spoj njezina nastupa i Clémentinina vokala dao je pjesmi dodatnu snagu i učinio je jednim od najupečatljivijih trenutaka večeri.
Nakon toga uslijedio je bis. Kamelot se vratio s „March of Mephisto“, a završnicu je obilježila „Sacrimony (Angel of Afterlife)“, uz ponovno gostovanje djevojaka na pozornici.

Thomas Youngblood nije skrivao oduševljenje viđenim. Reakcije publike i atmosfera u Boogaloou očito su mu godile, pa se čovjek gotovo mogao zapitati nije li mu se u nekom trenutku glavom provukla misao: kako to da do sada nismo nastupali u Hrvatskoj?
Kada podvučem crtu ispod nastupa sva tri benda, teško mi je izdvojiti tko je bio bolji. Kamelot je, dakako, priča za sebe. Njihov bogat opus, dugogodišnje iskustvo i glazbena zrelost daju nastupu onu posebnu patinu koju nije moguće steći preko noći.
S druge strane, Exit Eden svojim autorskim pjesmama, ali i zanimljivim obradama, cijeloj su večeri dale poseban ženski potpis. I to kakav! S jedne strane nježno, gotovo kao da nas miluju, a s druge snažno poput šake u nos. Niste mislili da i to možemo? E, pa evo vam ga!
A Temperance? Bome, nije im bilo lako nositi se s imenima poput Exit Edena i Kamelota, ali su pokazali da su itekako zaslužili svoj komad kolača. Svojim su nastupom, energijom i odličnom komunikacijom s publikom dokazali da nisu tek usputan bend na ovoj turneji.
Sve u svemu, fenomenalna večer za ljubitelje metala u Boogaloou.


