Evo nas ponovo u Zagrebu, ovaj put na live promociji EP-a Green Heart Valerije Nikolovske u Hard Placeu. Kako bi mnogi rekli, sinoćnji koncert opet je bio namijenjen probranom društvu koje je poželjelo poslušati dobro izbalansiranu playlistu Valerije i probrane ekipe izvrsnih glazbenika. Naravno, svi smo bili spremni za doista posebnu i vrlo ukusnu glazbenu deliciju.
Vrlo osebujna klupska atmosfera i ugođaj dodatno su potencirali apsolutno impresivnu prezentacijsku formu koju su nam priredili: Valerija Nikolovska (glavni vokal), Ivan Bonačić (sax i flauta), Yogi Lonich (gitara), Janko Novoselić (bubnjevi), Marko Bradaš (bas gitara) i Viktor Lipić (klavijature i prateći vokali). Od trenutka kada su krenuli bez velikih najava i uvodnih priča, ovi glazbenici suvereno i potpuno iskreno, bez puno zadrške, iznijeli su sve svoje pozitivne glazbene vibracije pred nas.
Usput se moramo zapitati što je to da smo baš svi mi, koji smo sinoć bili na koncertu, na neki način bili povlašteni, a potom i počašćeni odličnom i kvalitetnom glazbenom ponudom. Od uvodnih “starih” stvari došli smo do same promocije maksi singla, kako su nekad, u doba generacije Woodstocka, kaže Valerija, zvali EP. Izuzetno osebujna i u nekim trenucima potpuno nestvarna, relaksirajuća svirka postajala je sve određenija te je izravno gađala ona mjesta koja zasigurno reagiraju na stalne podražaje.
Od ovako provjerene ekipe glazbenika možete samo očekivati i primati pregršt iznenađenja, spontanih improvizacija i nadahnutih glazbenih rješenja. Iako je ekipa sklona povremenim “bjegovima” od uobičajenog, svi su tu da pruže osebujan background za nevjerojatan vokalni potencijal same Valerije. Svi znamo koje su njezine glasovne reference i sinoć je bilo pitanje ne hoćemo li i koliko ćemo toga primiti, već koliko Valerija vrlo kontrolirano i dozirano daje i dijeli svoje glasovne resurse. Nije dobro bez veze rasipati ovakvo bogatstvo i zato smo svi mi sinoć bili počašćeni, jer pred nama su se doslovno prosipali glasovni dragulji, a Valerija je za to neprestano dobivala impresivne povratne vibracije.
Jednako tako, svi glazbenici u bendu imali su svoje “trenutke slave” i to su obilato koristili na oduševljenje publike, koja nije štedjela ni dlanove ni svoje glasnice.
Kako je koncert išao svojem kraju, došli smo i do nekog katarzičnog dijela, ruba, i kako god ga zvali i nazivali, njegova će zadaća uvijek ostati ista: kako neprimjetno napustiti pozornicu tako da iza izvođača ostane samo trag u svim tim glazbenim horizontima.
Nakon samog velikog finala uslijedio je bis s još dvije kompozicije i tu je ovoj večerašnjoj glazbenoj priči bio kraj.
Osobno, duboko sam uvjeren da su svi bili zadovoljni, i glazbenici i publika, te da su svi jednako bili ispunjeni pozitivnim vibracijama. Povrh svega, zahvaljujući vrhunskom razglasu, sinoćnji je koncert u potpunosti dopro do svakoga tko je bio u Hard Placeu, bez ikakve isključivosti i razlike.
Zaključak: sinoćnja ekipa glazbenika ponudila nam je sebe i svoje glazbene vizije, očekujući da ih prepoznamo i da postanu dio nas. Srećom, sinoć nije bilo zalutalih duša i tim više sam zadovoljan što su Valerija i bend sve svoje emocije i vibracije iznijeli pred nas. Tako se to radi.
Yours,
Mladen Lončar – Mike
