John Legend nastupio je 4. srpnja u pulskoj Areni u sklopu turneje „An Evening with John Legend – A Night of Songs & Stories“. Predstavio se u svom najintimnijem izdanju. Ponekad su jedan čovjek, jedan klavir i jedan izniman glas dovoljni da ispričaju cijeli život. Upravo je to bila večer Johna Legenda.
Sve je započelo pomalo nespretno. Dok je pjevač već bio na pozornici, dio publike još je tražio svoja mjesta, a fotografi, koji su imali odobrenje fotografirati prve tri pjesme, u posljednji su trenutak ostali bez tog dopuštenja. Bio je to prvi znak da će ova noć biti drukčija od ostalih.
I bila je.
John Legend ispričao je vlastiti život kroz svoje pjesme. Prisjećao se djetinjstva, prvih glazbenih koraka, trenutka kada je John R. Stevens postao John Legend te puta koji ga je doveo do svjetskih pozornica. Govorio je i o prvim suradnjama s velikim imenima američke glazbene scene, razdoblju kada je radio iza kulisa kao autor, prateći vokal i klavijaturist, mnogo prije nego što je i sam postao jedno od najprepoznatljivijih imena svjetske glazbe. Prisjetio se i vremena kada je, prije nego što je glazba postala njegov životni poziv, radio kao poslovni konzultant. Svaka uspomena prirodno je vodila prema sljedećoj pjesmi pa je koncert više nalikovao glazbenoj autobiografiji.
Svoju ispovijest započeo je pjesmom „Save Room“ podsjećajući da se najljepše priče događaju onda kada, unatoč vremenu ili strahovima, u srcu sačuvamo ono jedno posebno mjesto za pravu osobu. Uslijedila je „Green Light“, kao kontrast kojim je odmah na početku postavio jasna pravila igre: prvo nas je natjerao da osjetimo onu najdublju, čuvanu emociju, a zatim nam je upalio zeleno svjetlo da se u njoj potpuno izgubimo.
U “Love me Now“ pjevao je o tome da sutra nikome nije obećano i da je jedino što stvarno imamo ovaj trenutak, ovdje i sada. Sa „Tonight (Best You Ever Had)“ dodatno je podigao temperaturu u Areni. Zatim se toplo i neposredno obratio prisutnima. Pulu je opisao kao čarobno mjesto. Rekao je koliko mu je drago što ćemo večer provesti zajedno te da ovom turnejom želi podijeliti puno osobnih priča kako bismo ga još bolje upoznali. Kroz smijeh je upitao tko ga prati još od njegovog debitantskog albuma „Get Lifted“. Nakon što se emotivno zahvalio vjernim obožavateljima, odlučio se vratiti još dalje u prošlost – na same početke, u dane kada ga je baka, koja je prerano preminula i ostavila snažan trag u njegovu životu, učila svirati gospel na klaviru. Iz tog dubokog, obiteljskog korijena i ljubavi prema gospelu, proizašla je njegova nadahnuta izvedba klasika „Bridge Over Troubled Water“. Bio je to ogoljen, iskren i vrlo snažan trenutak. Njegova je glazba u tom trenutku bila most preko nemirnih mora koja svatko od nas ponekad nosi u sebi.
Osim „Bridge Over Troubled Water“, na repertoaru su bile i „Here Comes The Sun“, „Ribbon in the Sky“ te „Redemption Song“ kojima je odao počast velikanima čija je glazba ostavila trag i na njegovom stvaralaštvu.
Pjevač na pozornici nije glumio nedodirljivu zvijezdu. Naprotiv. Između pjesama bio je spontan i nenametljivo duhovit.
Njegova prepoznatljiva boja glasa jednako je uvjerljivo zvučala u dubokim, toplim dionicama kao i u visokim falsetima koje je izvodio s nevjerojatnom lakoćom. Poseban trenutak stigao je kada je „God Only Knows“ otpjevao „a cappella“. Bez instrumentalne pratnje još je snažnije do izražaja došla sigurnost, emocija i kontrola njegova glasa.
Diskretna rasvjeta tek je suptilno mijenjala ugođaj pojedinih pjesama, dok su se na videozidu izmjenjivali fragmenti iz njegova života. Fotografije, uspomene i kratki prizori služili su kao vizualni nastavak priča koje je pripovijedao između pjesama. Iznad Arene prostiralo se vedro nebo prepuno zvijezda, kao da je i ono odlučilo postati dijelom te intime.
Glazbena završnica savršeno je zaokružila cijelu priču. Klasik „Ordinary People“, podsjetio nas je na to da smo svi mi samo obični ljudi koji griješe i uče voljeti. Uz „Used to Love U“ cijela je Arena uglas pjevušila prepoznatljivi „la la la la“. U izvedbi „Wonder Woman“, Legend je odao počast snazi, ljepoti i otpornosti žene. Ta slika čovjeka za klavirom podsjeća da iza svake velike melodije stoji žena koja je bila njegovo najveće nadahnuće – čak i onda kada je mislio da je izvan njegove lige.
Najviše emocija, očekivano, izazvala je „All of Me“. Ljudi su pjevali zajedno s njim, a njegov najveći hit na nekoliko je minuta prerastao u zajedničku ispovijest tisuća glasova.
U takvoj tišini svaki je razgovor iz gledališta bio glasniji nego što je trebao biti. Na koncertu ovakve vrste čuje se sve. I ono što dolazi s pozornice i ono što nikako ne bi smjelo dolaziti iz publike.
Nakon nešto više od sat i pol, za sam kraj, John Legend izveo je „Wild“. Cijela Arena bila je na nogama i ispratila ga ovacijama. Očekivao se još jedan izlazak na pozornicu. Međutim, povratka nije bilo. Ostao je dojam da je u toj priči moglo biti mjesta za još jedno poglavlje.
Ali, možda to i nije najvažnije.
Pulska Arena ugostila je umjetnika koji pripada rijetkom društvu dobitnika Emmyja, Grammyja, Oscara i Tonyja. Ta priznanja govore o njegovu iznimnom doprinosu glazbi i umjetnosti, ali ovaj koncert potvrdio je da se njegova najveća vrijednost ne krije u nagradama. Za svoj prvi nastup pred hrvatskom publikom nije birao lakši put. Umjesto velikog showa, ponudio je ono najosobnije – sebe i svoje pjesme.
Galerija fotografija; John Legend u pulskoj Areni, foto: Marko Hajdarović
