Marduk, Doodswens, Sumus Diabolus Incarnatus, Irae – Zagreb, Boogaloo, 19.02.2025.
Ima nekoliko stvari u životu koje su sigurne:
Memento Mori: sjeti se da ćeš umrijeti
Prima spectacula mala erunt – predgrupe će biti loše
Mortuus pugnabit – Mortuus će se svađati
Ima još jedna činjenica koja je ta da ako u društvu spomenemo Marduk vrlo vjerojatno da će se opet pojaviti u Hrvatskoj.
U suštini, skoro svake tri godine nam dolaze u Hrvatsku. Ipak je riječ o najaktivnijim bendovima na black metal sceni ako gledamo u perspektivi impresivnog broja turneja i nastupa na festivalima. No do njih ću doći kada dođu na red.
Mjesto rituala je Boogaloo, gdje Marduk svira po prvi put. Reputacija zvuka u navedenom klubu i dalje ide na ˝ako prođe, prođe´ reputaciju. Budući da je bio radni dan vrata su bila otvorena već u 18:00 sati, što je značilo da mi koji radimo u među-smjeni idemo direkt do Ulice grada Vukovara i stojimo u redu na cičoj zimi.
Na moje čuđenje red nije bio toliko ni veliki i ekspresno smo se uveli u klub da pročeprkamo po merchu koji nam nude bendovi. Kako je bilo najavljeno, Sumus Diabolus Incarnatus iz Francuske je krenuo u 18:30 i tu su stvari otišle k vragu.
Ako sam išta naučio od njihovog nastupa je da francuski jezik i black metal fakat ne idu zajedno, makar onako kako je navedeni bend to izveo. Vokal izgleda kao Pest iz Gorgorotha s AliExpressa popraćen dosta sirovim zvukom i preglasnim vokalom, koji je više iritirao nego išta drugo.
Bili su neki pokušaji kontakta s publikom, ali, iskreno, nas trećina što smo popunili prostor nismo znali jel lik recitira na francuskom ili pokušava lošim engleskim pokrenuti neki dijalog s nama, nemam pojma.
Basist se činio pogubljenim kroz pola nastupa, zureći u gitarista ili bubnjara da vidi gdje se nalaze u pjesmi. Drugu polovicu nastupa je pokušavao oponašati crab walk koji Abbath radi. Dosta loše.
Pjesme koje smo čuli tu večer same po sebi su solidne, ali zvuk koji su imali nije im išao u prilog; preglasni vokali i dosta tihe gitare. Najsmješnija stvar je ta da su 45 minuta glumili tr00 black metalce i onda su zatražili da naprave selfie s nama u publici. Možda je ovo neki francuski đir koji ja ne razumijem.
Milosrdno su se povukli s bine gdje se drugi bend Irae iz Portugala odmah se uhvatio posla s pripremom opreme u full šminki i odori. Za razliku od prijašnjeg benda, Irae čak ima solidnu kilometražu; postoje od 2002. godine te imaju 6 albuma iza sebe, s kojim je Assim na Terra como no Inferno izdan 2002. godine preko Signal Rex izdavačke kuće.
Točnije, ima 6 albuma iza sebe jer je riječ o one-man bendu i nažalost to će nam biti vrlo je očito tijekom nastupa.
Iako se Irae u početku činio boljim bendom od prošlog čije ime ne usuđujem se nanovo napisati (niti Copy-Pasteati) pjesme su im preduge i oslanjaju se na minimalizam, zbog kojeg smo pola njihovog nastupa imali dojam da sviraju cijelo vrijeme istu pjesmu. Bubnjar (koji izgleda kao svira u Motorhead tribute bendu) drži se više-manje jednog tempa k’o pijan plota kroz cijeli nastup. Jedina osoba na bini koji je radio dobar posao je Diogo Santana na basu, koji ujedno i svira u Corpus Christiiu i vjerujem da bi radije tamo nego s nama tu večer. Bass mu je imao prodoran zvuk i radio zanimljive note u ovom težem minimalizmu makar da malo ubije ovu dosadu koju smo trpjeli kroz još jedan školski sat. Iskreno ne znam koliko su ovi bendovi platili i koliko puta pružali oralno seksualne usluge menadžeru turneja u Massive Musicu, no za 35 eura da trpiš ovakve bendove koji su platili da sviraju ili preko veze je jadno.
Ovakvi bendovi po njihovoj nekvalitetnosti nemaju što raditi na posteru s imenom poput Marduka, kamoli da dijele binu tijekom 20+ datuma na turneji. Svjestan sam kako današnji biznis funkcionira što se tiče turneja i festivala, ali ovakvi bendovi ne ispunjavaju vrijednost ulaznica koje ljudi plaćaju.
Excuse the rant. Hajmo na treći bend.
Doodswens, za razliku od prijašnjih bendova, smo već gledali 2023. kada su bili predgrupa Gorgorothu u istome klubu. Isto kao i zadnji put, čekala nas je ritual schema sa svijećama, lubanjama životinja i ljudi te paljenjem tamjana. Ukratko, cura je zasmrdila cijelu binu i prva tri reda u publici.
Šalu na stranu, cijeli uvodni performans sa svijećama bi imao smisla da glazba koja slijedi zvuči na nešto. Nažalost nije bio taj slučaj, ne u potpunosti. Iako je glazba iza Doodswensa sonično potkovanija, u normalnom svijetu ovo bi bio opening bend sa zanimljivim vizualom koja se i dalje bazira na minimalizam, ali ima zanimljive ideje i lagao bih da glavna šefica u bendu, Inge van der Zon, ne rastura na bubnjevima i sama po sebi je pojava u činu.
Njezin vokal, nažalost, ne toliko. Oslanja se na jako visoke vriskove koji vrlo brzo postaju više kao bijela buka nego išta drugo. Bubnjevi, s druge strane, nose cijeli nastup dok ostala dva člana na gitari i basu jedva da naprave koji korak, a ned’o bog da mrdaju glavom. Možda iz straha da im se oltar s upaljenim svijećama ne sruši.
Tad bih fakat imao još što za pisati.
Neloš performans u punom pogledu, ali nakon testiranja strpljivosti tijekom prošla dva benda, Doodswens su također bili na litici da upadnu u mrtvu dosadu.
Nakon njihovog nastupa imali smo 30 minuta čekanja na Marduk. Dok se oltar maknuo, bina počistila i skoro svi bubnjevi rastavili i sastavili da Bloodhammer može još jednom izbiti dušu iz njih.
Tijekom čekanja imali smo nešto je zvučalo na live audio prijenos pjeva mrtvih popova dok se klub Boogaloo lagano popunjava. Iskreno, očekivao sam više ljudi, ali radni dan tu čini svoje.
Napokon, babilonsko božanstvo je došlo na red da nam spasi uši od mediokriteta. Kako sam naveo prije, ovo je peti put da ih gledam, od ROM 5:12 ere u 2007. pa sve do danas.
Za ovaj dio turneje bend se odlučio na samo tri albuma: Plague Angel, već spomenuti album ROM 5:12 i njihov zadnji album Memento Mori izdan 2023. godine. Konceptualno ima smisla jer čini neslužbenu trilogiju smrti, barem s Mortuusom na mikrofonu.
Na veliko veselje fotografa u prvome redu dočekao nas je prokleti oblak iz dim mašine dok se cijeli bend dofurao na binu s blažim kašnjenjem od desetak minuta i okinuli s pjesmom The Leveling Dust, popraćeno odmah s Warchau i singleom s novog albuma Shovel Beats Spectre.
Ozvučenje je za početak bilo dosta solidno, posebno na sporijim pjesmama poput Imago Mortis i Womb of Perishableness gdje se sve uredno čulo. Problemi su nastajali u žešćim pjesmama kao Steel Inferno gdje su šavovi počeli lagano pucati i imali smo sličnu situaciju kao i Vintageu 2022. gdje je Mortuus bacio mikrofon u početku treće pjesme. To se nije dogodilo ali za utješnu nagradu vidjeli smo kako se lik svađa s toncem i šuta stvari po bini.
U Vintageu je jedan monitor najebao, ova put su dva pala s bine.
No ima opravdani razlog, donekle. Zvuk u prvom redu nekad se činio jako rasutim, kako to inače zna biti u Boogaloou, i onda imaš momente gdje gledaš u mrgu od Mortuusa kako ne zna gdje je u pjesmi. Taj scenarij se dogodio na više od par pjesama, neke situacije su bile do te mjere gdje si imao dojam da se cijeli bend hvata i slično situaciji kao prije 3 godine. Bloodhammer na bubnjevima je morao resetirati dio pjesme s prijelazom da se svi nađu. Učinkovit postupak, ali za nas koji znamo te pjesme napamet bukvalno gledamo bend koji ne znaju svirati vlastite pjesme.
Imali smo i zanimljivi prizor gdje je njihov relativno novi bassist Simon bio prateći vokal na pjesmi Cold Mouth Prayer; tako nešto se nije dogodilo još doba kada je Peter Tägtgren iz Hypocrisya bio live gitarist 1996. i 1997. godine. Nažalost, Simon se nije baš snašao, glas mu se uopće nije poklopio s pjesmom i nečesto je falšao dio koji mora dopjevati. S razlogom Simona još smatraju session basistom, nema pojavu niti soničnu prisutnost prijašnjih basista poput Devoa i Lindholma.
Usprkos tome, koncert je bio zadovoljavajući, ipak ni blizu prethodnim koncertima u Močvari. Samo bih želio da ne moramo prije toga trpjeti dva sata dosadnih bendova koji ti ubiju volju čekanja prije headlinera.
Vidjeli smo i bolje dane, ta činjenica vrijedi za publiku, a i za Marduk.
Setlista
The Levelling Dust
Warschau
Shovel Beats Sceptre
Steel Inferno
Marching Bones
Blood of the Funeral
Cold Mouth Prayer
The Hangman of Prague
Imago Mortis
Throne of Rats
Womb of Perishableness
Blutrache
Bis
The Blond Beast
