Zagreb je sinoć u Boogaloou ugostio jednu od zanimljivijih turneja aktualne symphonic metal scene. Xandria je u Hrvatsku stigla premijerno, a društvo na europskoj turneji činila su im dva američka benda – Seven Spires i Tulip.
Večer je u 19:30 otvorio američki četveročlani bend Tulip predvođen vokalisticom Ashleigh Semkiw. Tulip su svoj kratki set iskoristili bez puno praznog hoda, kombinirajući moderne metal rifove, simfonijske elemente i snažnu vokalnu izvedbu. Komunikaciju s publikom nosila je srdačna Ashleigh, koja je naglasila kako su prvi put u Hrvatskoj i kako im je jako lijepo.
Jedina je šteta što je publike bilo premalo, iako su ovi Teksašani bili zadovoljni i nama koji smo ih pratili. Nije ih obeshrabrio ni relativno prazan prostor ispred pozornice, pa su odradili svoj nastup kao da je dvorana puna.
Nakon Tulipa uslijedio je još jedan američki bend, ali iz Bostona. Još jedna pjevačica duge plave kose – Adrienne Cowan. Ako je Tulip publici poslužio kao uvod u večer, Seven Spires odmah su podigli ljestvicu intenziteta. Njihov spoj symphonic, power i ekstremnijih metal elemenata uživo djeluje još snažnije nego na studijskim snimkama.
Adrienne je priča za sebe – od njezina pjevanja pa do teatralnosti kojom vlada pozornicom. Posebno dojmljivo bilo je kada joj se tijekom dvije pjesme, „Lightbringer“ i „Love’s Souvenir“, pridružila njezina kolegica Ashleigh. Za nastupa Seven Spires bilo je znatno više ljudi u publici, pa su oni koji su propustili Tulip barem malo mogli čuti Ashleigh.
Adrienne se trudila biti i duhovita pa je, kada je rekla da su im preostale još dvije pjesme za izvesti, dodala: „Ne brinite, mi smo Seven Spires, dugačke su.“ Za kraj je ostavljena „Gods of Debauchery“, koja je ujedno bila i vrhunac njihova nastupa. Sposobnost pjevačice da iz čistog vokala prelazi u agresivnije dionice uistinu je fascinantna, a upravo ta kombinacija vokalne snage, teatralnosti i glazbene kompleksnosti jedan je od razloga zbog kojih Seven Spires uživo ostavljaju tako snažan dojam.
Pažnju mi je privukao i basist Peter De Reyna, ne samo zbog svirke nego i zbog instrumenta – šesterožičanog basa koji je držao prilično visoko, što nije prizor koji se baš često viđa. Naravno, morala sam nakon koncerta malo „guglati“ tko je čovjek. Ispostavilo se da je De Reyna 2019. diplomirao na Berklee College of Music, i to na Professional Music programu, s fokusom na izvedbu kontrabasa i glazbeni biznis. Da stvar bude zanimljivija, nakon diplome svirao je bas i na završnom koncertu Berkleeja 2019., na kojem su nastupili Justin Timberlake, Missy Elliott i Alex Lacamoire. Dakle, šest žica i neobičan položaj basa ipak nisu bili bez razloga.
Xandriji nije ostao lak zadatak nadmašiti prethodne bendove te dokazati zašto su headliner turneje na kojoj predstavljaju aktualni album „Eclipse“. Nakon vrlo dobrih nastupa Tulipa i Seven Spires, publika je sada očekivala veliko finale večeri.
Središnja figura aktualne Xandrije je vokalistica Ambre Vourvahis, čiji vokal uživo uspijeva povezati opernu širinu, melodioznost i metalnu snagu. Odlično se snalazi na pozornici i u komunikaciji s publikom, a nakon dvije nove pjesme, „Eclipse“ i „Colours“, publiku je pozvala da s njom otpjeva dobro znani „Ravenheart“.
Upravo je prijelaz s novih pjesama na starije favorite pokazao da Xandria nije zaboravila svoju povijest. Dok je novi materijal predstavljao aktualni smjer benda, „Ravenheart“ je očekivano izazvao prepoznatljivu reakciju publike.
A kad smo već kod pozornice, kao žena moram primijetiti da je Ambre imala predivnu haljinu. Nisu ni prethodne dvije stilski bile loše, dapače, no ova mi je bila posebno zanimljiva i odlično se uklopila u vizualni dojam Xandrije.
Ambre se tijekom cijelog nastupa pokazala kao vrlo sigurna frontwoman, a njezina komunikacija s publikom dodatno je pridonijela atmosferi. Xandria je tako uspješno povezala novi materijal sa starijim pjesmama i ponudila ono što se od headlinera i očekuje – produkcijski najveći i najzaokruženiji nastup večeri.
Za kraj je ostao „Nightfall“, dostojan završetak prvog zagrebačkog nastupa Xandrije.
Tri benda tako su ponudila tri različita lica symphonic metala. Tulip su otvorili večer energično i bez kalkuliranja, Seven Spires dodatno su je začinili kombinacijom virtuoznosti, ekstremnijih elemenata i teatralnosti, dok je Xandria sve zaključila velikim, simfonijskim i vizualno upečatljivim finalom uz dozu humora.
Šteta je samo što je večer počela pred premalim brojem ljudi, osobito kada se uzme u obzir da je Zagreb dobio priliku prvi put uživo vidjeti Xandriju, ali i dva vrlo zanimljiva američka benda.
I još jedna stvar koju smo primijetili – šteta što nije bilo mercha.
